Predstavljamo: Društvo prijatelja glagoljice

Tijekom dvadeset godina svoga postojanja Društvo je snažno utjecalo na oživljavanje interesa za glagoljicu i cjelokupnu glagoljašku baštinu / Od najstarijih kamenih natpisa iz ranoga srednjeg vijeka do posljednjega glagoljicom tiskanog Misala 1905., glagoljicom su se bilježile i dokumentirale sve važne pojave hrvatske društvene zbilje. Iz navedenog proizlazi da su se Hrvati glagoljicom služili od 10. st. do prve polovice 20. st.

 Glagoljica je pismo u kojemu svako slovo ima svoje ime, ime ima značenje, a slova se mogu rabiti i kao brojevi

 I gdo knige počtuje da je knigami počtovan – Kolunićev zbornik, 1486.

Društvo prijatelja glagoljice iz Zagreba kulturno je društvo osnovano 22. veljače 1993. na petsto desetu obljetnicu Prvotiska (prve hrvatske tiskane knjige završene 22. veljače 1483.), na inicijativu dvojice profesora matematike s Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, Vladimira Ćepulića i Darka Žubrinića.

Zadaća mu je upoznavanje javnosti s tisućljetnim hrvatskim glagolizmom i njegovom ulogom u oblikovanju i čuvanju hrvatskoga jezičnog, književnog, kulturnog, duhovnog i nacionalnog identiteta. Ima dvjesto šezdeset i sedam članova. Sjedište mu je pri Matici hrvatskoj, na Strossmayerovom trgu 4 u Zagrebu. Od brojnih aktivnosti koje je Društvo pokrenulo radi ostvarivanja svoje zadaće, izdvojit ćemo njih nekoliko.

Korizmeno-uskrsni tečaj uglate glagoljice s čitanjem Prvotiska na Fakultetu elektrotehnike i računarstva već dvadeset i jednu godinu vodi Vladimir Ćepulić, dugogodišnji predsjednik Društva.

Tribine s temama iz glagoljaške baštine održavaju se od 1993. jednom mjesečno, druge srijede u mjesecu, u 18.30 u jednoj od dvorana Matice hrvatske. Do siječnja 2013. održano ih je dvjesto tri, a na njima su govorili vodeći hrvatski i svjetski znanstvenici, profesori, političari, umjetnici, diplomati, crkveni velikodostojanstvenici, amateri zaljubljenici u glagoljašku baštinu, mladi.

Mješoviti pjevački zbor „Bašćina“, osnovan 31. siječnja 1995., pod stručnim vodstvom maestra fra Izaka Špralje, franjevca trećoredca glagoljaša, njeguje i promiče glagoljaško pjevanje, izvorno liturgijsko pjevanje, crkvene popijevke i skladbe suvremenih skladatelja pisane na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku. Nadahnuti starim napjevima mnogi su veliki hrvatski  skladatelji skladali glazbu za njega, primjerice akademik Anđelko Klobučar, profesor Krsto Odak, akademik Lovro Županović i mnogi drugi. Svojim nastupima u zemlji i svijetu, snimljenim CD-ima i DVD-om, pjevanjem na misi za Europu, pjevanjem glagoljaše mise svake prve nedjelje u mjesecu u crkvi sv. Franje Ksaverskog na Ksaveru, Jandrićeva 21. Zbor je apostol hrvatske kulture, posebice glagoljaškoga pjevanja, jedinstvenoga glazbenog izričaja unutar Katoličke crkve.

Časopis Bašćina, glasilo Društva prijatelja glagoljice, izlazi jednom godišnje, a do sada je izašlo trinaest brojeva. Novi sadržajni i vizualni identitet dobiva 2011. godine. Tekstove objavljuje na latinici i glagoljici. Sadržajno, na popularnoznanstveni način, s mnoštvom fotografija u boji, daje presjek tisućljetne povijesti hrvatskog glagolizma, kao i prikaz života glagoljice danas.

Apostoli glagoljaštva

Projekt Glagoljica u gostima pokrenuli su dugogodišnji predsjednik Društva prijatelja glagoljice Darko Žubrinić i dramski umjetnik Stjepan Bahert, jedan od osnivača Teatra u gostima, koji je projektu i dao ime. Nazivamo ih apostolima hrvatskoga glagoljaštva jer putujući Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom,  predavanjima, tečajevima glagoljice, umjetničkim govorenjem glagoljičnih tekstova prenose spoznaje o hrvatskom glagoljaštvu.

Glagoljaški kutak u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, opremljen je s preko četiristo knjiga i časopisa vezanih uz glagoljašku baštinu, dostupnih svakom zainteresiranom pojedincu ili skupini.

Web stranice od 1996. do danas uređuje i vodi Darko Žubrinić, učinivši stranicama na engleskom jeziku hrvatsku glagoljašku baštinu dostupnu cijelom svijetu.

Rad s mladima i osobama s teškoćama, utemeljen na glagoljičnom pismu, obogatio nas je spoznajom o njegovoj terapeutskoj vrijednosti.

Od projekata izdvajamo projekt Hrvatska glagoljaška baština  koji je u tijeku, a koji ostvarujemo u suradnji s Nadbiskupijskim pastoralnim institutom, pod pokroviteljstvom Staroslavenskog instituta, Katedre za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Instituta za ekumensku teologiju i dijalog „Juraj Križanić“ Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predavanjima, koncertom, filmskim projekcijama, izložbama želimo upoznati svjetovnu i crkvenu javnost s najnovijim znanstvenim spoznajama o hrvatskoj glagoljaškoj baštini, s njezinom ulogom u očuvanju hrvatskoga nacionalnog identiteta  u višekulturnoj Europi, te s mogućnostima njezine uporabe u dijalogu s drugim europskim narodima.

Programe i projekte Društva prijatelja glagoljice godinama sufinanciraju Grad Zagreb i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, a informacije o njima nalaze se na već navedenoj web stranici.

Tijekom dvadeset godina svoga postojanja Društvo je snažno utjecalo na oživljavanje interesa za glagoljicu i cjelokupnu glagoljašku baštinu. Različitim programima i projektima ušlo je u muzeje, knjižnice, ustanove, poduzeća, povezalo znanost i svakodnevni život, potaknulo umjetničko bavljenje baštinom, organizaciju stručnih skupova, osnivanje udruga, izdavanje knjige, snimanje filmova, pokretanje međuinstitucijskih projekata, otvaranje stalnih izložbenih postava glagoljaške baštine, izradu glagoljičnih fontova za računala, idejno nadahnulo poduzetnike, opismenilo glagoljičnim pismenima tisuće ljudi, priredilo popis od dvadeset sedam zemlja svijeta i šezdeset gradova koji posjeduju hrvatske glagoljične knjige i rukopise i čuvaju ih u svojim nacionalnim knjižnicama, državnim muzejima i privatnim zbirkama.

U suradnji s prosvjetnom upravom postiglo je da se nastavom  jezika i književnosti, kao i izbornom nastavom i slobodnim aktivnostima, u osnovnoj i srednjoj školi učenici upoznaju s poviješću hrvatskoga glagolizma, da se čitaju i interpretiraju odabrani glagoljaški tekstovi  te da se poučava pismo. Osposobilo je mlade za vođenje tečajeva, tribina, radionica, omogućilo im sustavno bavljenje baštinom, te predstavljanje rezultata toga rada. Potaknulo odgovorne za upravljanje zemljom na predstavljanje Hrvatske svijetu promocijom pojedinih aspekata glagoljične sastavnice hrvatske kulture.

Slova kao brojevi

Za kraj nekoliko zanimljivosti o glagoljici i glagoljaškoj baštini.

Glagoljica je pismo u kojemu svako slovo ima svoje ime, ime ima značenje, a slova se mogu rabiti i kao brojevi.

Prvo dvadeset i jedno slovo azbuke daje uputu o tome kako čovjek treba živjeti da bi mu život na zemlji bio dobar.

Tijekom svoje duge povijesti pismo se pojavljuje u nekoliko oblika: kao trokutasta, obla, uglata glagoljica, te knjižni i poslovni brzopis (kurziv).

Glagoljicom su pisane crkvene knjige, zbornici književnih tekstova, enciklopedije, polemike, propovijedi, zakoni, statuti, razvodi, urbari (dokumenti o terenskom utvrđivanju granica), redovničke regule (pravila), madrikule (statuti laičkih i pučkih bratovština), privilegiji, zapisnici općinske administracije i sudovanja, spisi i registri bratovština, matične knjige rođenih, vjenčanih, umrlih, oporuke, privatna pisma. Od najstarijih kamenih natpisa iz ranoga srednjeg vijeka do posljednjega glagoljicom tiskanog Misala 1905., glagoljicom su se bilježile i dokumentirale sve važne pojave hrvatske društvene zbilje, kako one iz javnog života zajednice, tako i one iz privatnog života pojedinca. Iz navedenog proizlazi da su se Hrvati glagoljicom služili od 10. st. do prve polovice 20. st.

Glagoljicom se bilježe dva jezika: hrvatski crkvenoslavenski jezik s čakavskom osnovom (jezik crkvenih knjiga koji je krajem petnaestog stoljeća imao sve uvjete da postane osnovom jezičnog standarda) i hrvatski narodni jezik (čakavski, kajkavski, štokavski).

Hrvati od svojih kršćanskih početaka misu slušaju na svom jeziku iz knjiga pisanih glagoljičnim pismom. Za to dobivaju i službenu dozvolu pape Inocenta IV. 1248. Pravo služenja mise na vlastitom jeziku ostali europski narodi dobivaju 1965. nakon Drugoga vatikanskog sabora.

Glagoljašima Hrvati duguju i prvu tiskanu knjigu koja izlazi samo dvadeset i osam godina nakon otkrića tiska. Misal po zakonu Rimskoga dvora iz 1483. prvi je misal u Europi koji nije tiskan latinicom. Kao tipografsko remek djelo svjedoči o materijalnom bogatstvu i intelektualnom potencijalu glagoljaške sredine čije tragove nalazimo na cjelokupnom teritoriju Republike Hrvatske.

O ugledu glagoljične knjige među Hrvatima svjedoči i knez Novak Disislavić iz plemena Mogorovića, magistar i kraljevski vitez na dvoru Ludovika I. Anžuvinca, koji svojom rukom prepisuje misal, što u Europi čine pisari, pripadnici nižeg sloja. Misal kneza Novaka iz 1368. jedna je od najljepših hrvatskih glagoljičnih rukopisnih knjiga čija su slova poslužila kao uzorak za izradu slova za prvu hrvatsku tiskanu knjigu.

Razvoj glagoljaške kulture prekinut je prodorom Turaka koji uništavaju njezinu gospodarsku snagu, uzrokuju raseljavanje dva milijuna Hrvata, a migracije stanovništva dovode do promjene jezične karte Hrvatske.

Na kraju je važno istaknuti da su glagoljaši oblikovali ne samo hrvatsku kulturu, već su svojim postignućima, kao i svojim djelovanjem u Češkoj, Francuskoj, Rusiji, Poljskoj, utjecali na oblikovanje europske kulture i civilizacije.

Spomenimo da članom Društva prijatelja glagoljice mogu postati pojedinci, udruge, ustanove i druge pravne osobe iz zemlje i svijeta koji u cijelosti prihvaćaju Pravila Društva i spremni su surađivati u njegovim djelatnostima.

Za učlanjenje u Društvo ispunjava se pristupnica koja se nalazi na web stranici Društva: www.croatianhistory.net/glagoljica/dpg.html.

Biserka Draganić