Praznik radosti života

Praznik radosti života

Prije svetkovine Uskrsa prolazi se korizmeno razdoblje nakon čega se slavi uskrsnuće Isusa Krista. Uz čestitke za najveći kršćanski blagdan tradicionalno se razmjenjuju i šareno oslikane pisanice

Dolaskom proljeća kada priroda započinje svoj novi život obilježava se najveći kršćanski blagdan  – Uskrs – koji će se ove godine proslaviti u nedjelju 20. travnja. Praznik je to uskrsnuća Isusa Krista odnosno veselja i radosti života kada se pozitivno razmišlja ali i okuplja oko blagdanskog stola kako bi se obilježila važna svetkovina. Prizivaju se tada  lijepe uspomene, slavi ljubav i oživljavaju negdašnji običaji. Prije blagdana vjernici su odricanjem i molitvom predani Korizmi odnosno vremenu priprema za slavljenje Uskrsa. Tradicionalno se tada bojaju i ukrašavaju pisanice koje su djevojke nekada darivale mladićima a među djecom je bilo popularno igranje „tucanja s jajima“. Kao nagovještaj novih početaka, jaja su se još prije pojave kršćanstva razmjenjivala tako što su gospodari svojim slugama  poklanjali obične pisanice a okrunjene su glave svoje podanike za vjernost nagrađivale onima sa zlatnim listićima.

„Iza posta šunke dosta“ govorilo se u narodu nakon korizmenog posta kada se uglavnom živjelo na zelju, grahu, rasolu s valjušcima, mlijeku i žgancima i drugim posnim jelima

Bojanje jaja još u srednjem vijeku

Njihovo bojanje vezuje se za rani srednji vijek kada su se jaja ukrašavala i sa hranom u košari nosila na posvećenje. Uskrsni je blagdan mnogima i danas nezamisliv bez ukrašavanja pisanica čemu se u mnogim krajevima Hrvatske pridaje puno truda i vremena. Raznolikost i ljepota oslikavanja  razlikovala se od kraja do kraja kao i materijali koji su se za to koristili. Tako su prvi izbor narančasto – smeđe i bakrene „boje“ vjernicima bile ljuske od crvenog luka, dok se ljubičasto – plava postizala kuhanjem jaja u cvjetovima ljubičice, sokom od cikle i(li) listovima crvene blitve.  Za zelenu su boju služili listići peršina dok se crna dobivala od kore drveta johe, šljive i kruške. Ta se boja tradicionalno vezuje uz Međimurje gdje su se u nekim krajevima pisanice bojale isključivo u crnu i crvenu boju. U narodu su poznata i „zrnata“ jaja na koja se pomoću tijesta lijepilo zrnevlje ječma. pšenice, heljde, riže, leće, raži i drugih žitarica. U Slavoniji su se pisanice nerijetko ukrašavale svilopisom tako što se u specijalnu kičicu uvlačila nit konca po kojoj je curio vosak s kojim se oslikavalo jaje. Koristio se i plamen svijeće na kojem se vosak topio pa se pomoću pera za pisanje ili slične „olovke“ pisanica ukrašavala motivima borovih grančica, listića, pletenica i srca što je podsjećalo na čipkasti vez.

Golubovi – simbol nade

Nerijetko su se crtali likovi goluba, križa i sunca kao simbola nade i pobjede dobra nad zlim. Poseban se sjaj jaja dobivao pomoću lanene krpice ili gaze malo namočene u ulje a naši su stari kao „sjajilo“ koristili komadiće špeka. Posao bojanja tradicionalno je bio ženski, a s pripremama za svetkovinu započinjalo se na Veliki četvrtak. „Iza posta šunke dosta“ govorilo se u narodu nakon korizmenog posta kada se uglavnom živjelo na zelju, grahu, rasolu s valjušcima, mlijeku i žgancima i drugim posnim jelima. Posebice se kazuje povijest, nije smjelo premrsiti od Čiste srijede do Uskrsa. Na blagdansko se jutro tradicionalni uskršnji doručak: pogača odnosno pinca, kuhana šunka, jaja, rotkvice, mladi luk i gibanica nosio u crkvu na blagoslov  a tek potom se mogao blagovati. Okupljena oko trpeze obitelj je u pravilu za uskršnji ručak blagovala juhu, pečenje, pletenice s jajima kao i neizostavne orehnjaču i makovnjaču. Blagdan nije mogao proći ni bez dobrih želja i čestitki poput  „… na dobro ti došlo slavno uskrsnuće Gospodinovo“ ili „ … čestitam vam sveto uskrsnuće i želim da mir i blagoslov Božji svima donese“.

S. Kratz