Povijesni uspjeh hrvatske medicine

Povijesni uspjeh hrvatske medicine

Nakon iznimnog uspjeha sedmosatne ugradnje umjetnog srca koje je zahvaljujući kardiokiruškom timu KBC-a Zagreb, Klinike Rebro ovih dana dobio 67–godišnji Rovinjanin, ovaj povijesni uspjeh hrvatske medicine za ZG-magazin je komentirao akademik Davor Miličić, predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Zagreb

Tekst: Snježana Kratz

Naslovna fotografija: Glas Brotnja

Kardiokiruški tim liječnika KBC-a Zagreb, Klinke Rebro nedavno je povijesnim operativnim zahvatom 67 godišnjem pacijentu iz Rovinja ugradio umjetno srce. O tome koliki je vijek tako ugrađenog „organa“ još se u potpunosti ne zna, ali u Njemačkoj se bilježi slučaj pacijenta koji sa umjetnim srcem živi 1200 dana i relativno je dobro.

O tome koliki je vijek tako presađenog srca još se u potpunosti ne zna, ali u Njemačkoj se bilježi slučaj pacijenta koji sa umjetnim srcem živi 1200 dana i relativno je dobro

davor-milicic-bolnica

akademik Davor Miličić

Nakon iznimnog uspjeha sedmosatne ugradnje umjetnog srca koje je zahvaljujući kardiokiruškom timu KBC-a Zagreb, Klinike Rebro ovih dana dobio 67 –godišnji Rovinjanin, ovaj povijesni uspjeh hrvatske medicine za ZG-magazin je komentirao akademik Davor Miličić, predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Zagreb. On je ujedno i predsjednik Hrvatskog kardiološkog društva te dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

„Zahvaljujući tzv. visokoj medicini hrvatski je pacijent u cijelosti dobio umjetno srce dok u konačnici ne bude zdravstveno prikladan za transplantaciju tog organa. Nadamo se kako će to biti kroz nekoliko mjeseci do godinu, dvije“, kaže akademik Miličić. Objašnjava kako je umjetno srce jedina opcija za pacijente s indikacijom za presađivanje. O tome koliki je vijek tako presađenog „organa“ još se u potpunosti ne zna, ali u Njemačkoj se bilježi slučaj pacijenta koji sa umjetnim srcem živi 1200 dana i relativno je dobro. Umjetno je srce izrađeno od metala odnosno za to predviđenih sintetskih materijala, a ugradbeni je model kakav je dobio operirani pacijent (vrijedan je oko sto tisuća eura), pribavljen iz SAD-a .

U svijetu se ovakav koncept medicine provodi već desetljeće a u Hrvatskoj se razvoj „nove medicne“ odnosno tzv. mehaničko – cirkulatorne potpore srčanim bolesnicima provodi od 2008. godine. Za povijesni su se zahvat akademik Miličić te voditelj kardiokiruškog tima prof. dr. Bojan Biočina dugo obučavali u Berlinu u Universitatsmedizin Charite klinici, a s njima su u povijesnom operativnom zahvatu sudjelovali još dr. Boško Skorić, dr. Maja Čikeš, dr. Željko Baričević, docent Hrvoje Gašparović te anesteziologinja prim. Višnja Ivančan.

U povijesti medicine kao „otac“ umjetnih organa navodi se dr. Willem Kolff, rođen u Nizozemskoj 1911. godine. On je 1940. osnovao i prvu “banku krvi” a 1943. godine razvio prvi umjetni bubreg u svijetu. Nakon Drugog svjetskog rata otišao je u SAD gdje je radio u čuvenoj Cleveland Clinic, a potom na University of Utah. Prvi je model umjetnog srca razvio 1957.godine a testirao ga je u eksperimentima na životinjama.

Prvi model umjetnog srca razvio dr. Robert Jarvick

Njegov učenik Dr. Robert Jarvick potom je razvio model umjetnog srca koji je uspješno ugrađen i u tijelo čovjeka 1982 i 1985. godine. Prvi je pacijent poživio 112 dana, dok je drugi živio „čak“ 18 mjeseci što je za ono vrijeme bio veliki uspjeh. „ Na modelu srčanih crpki i umjetnoga srca“, kaže dr. Miličić, „radilo se intenizivno i u Texas Heart Institute, SAD pa je 1969. godine odnosno dvije godine nakon prve transplantacije srca, tim predvođen dr. Dentonom Cooleyem ugradio, ondje razvijeni model umjetnoga srca“ . Bolesnik je, kaže, uz takav „organ“ uspio poživjeti 60 sati a potom je bio podvrgnut transplantaciji srca koju nakon dan i pol, nažalost nije preživio.

Kardiolog ističe kako treba razlikovati umjetno srce od mehaničkih crpki koje služe potpori radu srca koje zatajuje. Umjetno srce pretpostavlja kirurško odstranjenje srca u cijelosti i zamjenjuje se uređajem – umjetnim srcem.U drugom slučaju mehaničke ugradbene crpke pretpostavljaju ostanak “pravoga” srca na svojem mjestu a najčešće služe za potporu lijeve klijetke, iznimno za potporu desne ili obaju klijetki. Ulazna kanila, objašnjava akademik Miličić, spaja lijevu pretklijetku ili lijevu klijetku sa samom crpkom, a potom crpka protiskuje tu krv u krvotok tj. u aortu ako se radi o crpki za potporu lijeve klijetke. Ako pak crpka podupire desnu klijetku, izlazna kanila spojena je na plućnu arteriju. Umjetno srce ugrađuje se kod bolesnika koji ne mogu dočekati transplantaciju jer im je došlo do teškog, kroničnog ili akutnog zatajenja srca, a onda i prijetećeg teškog zatajivanja ostalih organa koji ovise o dotoku krvi (posebno su važni bubrezi, jetra, mozak). Takvi pacijenti u pravili imaju teško oštećenje obaju klijetki i nisu pogodni za liječenje pomoću mehaničkih crpki odnosno pumpi jer ugradnja dviju crpki, jedne za lijevo, druge za desno srce, ne polučuje željene rezultate.

Pacijenti kod kojih je izvjesna ugradnja umjetnog srca, kaže akademik Miličić, su i oni kod kojih postoji apsolutna, trajna ili privremena kontraindikacija za transplantaciju srca, najčešće zbog izrazito povišenih otpora u plućnome krvotoku ili zbog dijagnoze teškog oštećenja obaju klijetki. Treba naglasiti da je „indikacijska niša“ za ugradnju umjetnog srca bitno uža nego ona za ugradnju srčanih crpki za potporu lijeve klijetke odnosno za transplantaciju.

U Hrvatskoj od nagle srčane smrti umire devet tisuća ljudi

Milicic-Davor-medjunarodna-konferencija

Akademik Miličić govori na međunarodnoj konferenciji liječnika

Danas se u svijetu u pravilu ugrađuje jedini model umjetnoga srca, tzv. SynCardia Cardiowest, jer se pokazao najuspješnijim. Kada je o srčanim bolesnicima riječ, posebice onima sa zatajenjem srca, u zapadnim je zemljama takva učestalost oko 2 posto (u Hrvatskoj ne postoje takva istraživanja), a kod ljudi starijih od 70 godina to je čak 10 posto. Popuštanju srca „kumuju“ različiti uzroci, ali često su uzročnici neuredan život, pušenje, masna prehrana, dijabetes, hipertenzija, bolest srčanih zalistaka, fizička neaktivnost, stres, kao i genetske sklonosti. Kada jednom dođe do oštećenja srčanog mišića bolest postaje progresivna pa iako se ovisno o individualnim slučaju, drži pod kontrolom lijekovima, u nekom razdoblju dolazi do „popuštanja“ i nastupa nagla srčana smrt.

Muškarci u pravilu ranije oblijevaju od srčanih bolesti jer žene u generativnom razdoblju od ateroskleroze i srčanih naglih smrti štiti ženska spolna hormonalna baza. One kasnije u ukupnom postotku smrtnosti umiru u 55 posto slučajeva a muškarci u 45 posto. U Hrvatskoj od srčanih dijagnoza najčešće boluje radnoaktivna populacija muškaraca, u pravilu pušača odnosno onih sa povišenim masnoćama, neliječenim tlakom,debljinom i drugim tegobama.

Kako u Hrvatskoj devet tisuća ljudi godišnje umre od nagle srčane smrti Zaklada „Hrvatska kuća srca“ čiji je upravitelj akademik Miličić pokrenula je javnu kampanju „Oživi me“. Tijekom listopada brojnim će se akcijama upozoriti ljude na najčešći nagli uzrok smrti i poučiti ih kako mogu umjetnim disanjem i masažom srca unesrećenog „oživjeti“. „Ako takvu osobu nitko do dolaska hitne odmah ne krene oživljavati, ona će zasigurno umrijeti jer će doći do nepovratnog oštećenja mozga za što je dovoljan kratki srčani zastoj“, upozorava liječnik. Dodaje kako je educirano stanovništvo nemalo razlog da je u Nizozemskoj preživljavanje ljudi koji dožive naglu srčanu smrt izvan bolnice čak 40 posto. U Zagrebu će se već 18. listopada na Cvjetnom trgu održati akcija „Oživi me“ pa su kaže akademik dobrodošli svi Zagrepčani koji takvim znanjem nekome mogu spasiti život. Također spoznat će da je najbolji kardiološki „lijek“ svakodnevno žustrije hodanje od pola sata.