Postoji li sojino mlijeko?

Postoji li sojino mlijeko?

Ako bi se netko sjetio da prodaje svinjsko mlijeko, a od psećeg pravi jogurt i sir, nitko mu ne bi mogao reći da to nije mlijeko, niti da njegov sir nije sir, a jogurt jogurt. No ako to učini sa sojinim mlijekom može po novom doći pod udar zakona. Jer kad se kaže »sojino mlijeko« time se obmanjuje kupac.

dr. sc. Nenad Raos

Nenad Raos

Već sam oguglao na to što čujem kako ne živim u gradu nego u »urbanoj sredini«, da ne znam što je Zagreb dok mi se ne kaže ili ne napiše »grad Zagreb«. Ne hodam pločnikom nego se »krećem po javnoj prometnoj površini«, ne vozim se automobilom nego »osobnim vozilom«, nisam znanstvenik nego »član znanstvene zajednice«, a u Hrvatskoj ne živim među hrvatskim građanima nego sam dio »populacije Republike Hrvatske«.

A sve ovo zato da netko ne bi krivo shvatio, pa pomislio kako u Hrvatskoj žive Marsovci, a možda upravo i žive jer reći za našu zemlju jednostavno »Hrvatska« za birokrate nije dosta. Vjerojatno postoji još jedna Hrvatska na Marsu, pa da ne bude zabune.

Na posljednu takvu glupost nedavno me upozorio profesor Igor Čatić. I premda sam kako rekoh, već oguglao, ta me je izlučevina birokratskog mozga zbilja zapanjila. Po novim propisima što nam dolaze iz Europske unije na sojinom mlijeku više ne bi smjelo pisati »sojino mlijeko« nego nekako drugačije. Kako drugačije, to nitko ne zna, samo ne smije pisati »mlijeko«, jer »sojino mlijeko« ne odgovara definiciji mlijeka. Iz biologije znamo da je mlijeko izlučina mliječnih žlijezda životinja iz razreda sisavaca (Mammalia). Ono očito služi i u ljudskoj prehrani, pa uz kravlje znamo piti i kozje mlijeko.

Pismo prof. emer. I. Čatića Večernjem listu

No to nije sve! Ako otvorimo Leksikon prehrane što ga je 1944. godine napisao otac hrvatske pedijatrije Ernst Meyerhofer, profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu, vidjet ćemo da kao proizvođači mlijeka »u obzir dolaze: žena, krava, koza, ovca, bivolica, magarica, kobila, deva, mazga, sob (polarni krajevi), zebu (Indija, iztočna Afrika), ljama (Peru, Čile)« te kuja i krmača. Za ove posljednje životinje profesor Mayerhofer navodi kako kujino mlijeko ima najveću energetsku vrijednost (dva puta veću od kravljeg), a za krmaču pak veli da daje mlijeko s najvećim sadržajem bjelančevina od svih kopnenih životinja. (O kitovom mlijeku ne bih govorio, jer to je sama mast). Toliko o mlijeku.

Toliko o mlijeku, rekoh, no priču o mlijeku još nisam ni počeo. Ako bi se netko sjetio da prodaje svinjsko mlijeko, a od psećeg pravi jogurt i sir, nitko mu ne bi mogao reći da to nije mlijeko, niti da njegov sir nije sir, a jogurt jogurt. No ako to učini sa sojinim mlijekom može po novom doći pod udar zakona. Jer kad se kaže »sojino mlijeko« time se obmanjuje kupac. Netko bi, naime, mogao pomisliti kako je soja nekakva životinja, iz razreda sisavaca dakako, koja daje mlijeko. No znamo da je soja biljka te da nikavog vimena nema niti može imati.

U zdravlje birokracije!

Za one koji ne znaju – sojino se mlijeko radi od sojina zrna. Prvo se ostavi zrno da stoji u vodi dok sasvim ne omekša (nabubri), a potom se usitni mikserom. Nastala kaša cijedi se kroz čvrstu krpu u šest puta veći volumen vode, a potom se pusti da otopina prokuha nekoliko minuta. (Sojin se sir, tofu, dobiva iz tog mlijeka tako da mu se doda ocat.) Taj recept, koji se može pronaći u svakoj vegeterijanskog kuharici, proizvođači sojina mlijeka taje kao zmija noge. Jer kad bi svi kupci njihovog proizvoda to znali, vidjeli bi da sojino mlijeko nikako ne bi smjelo biti skuplje od kravljeg – a skuplje je (zna se).

Meni taj postupak kao kemičaru nije stran. Tako se izdvajaju proteini iz svakog biljnog materijala. Riječ je o vodenoj emulziji proteina iz sojina zrna. Hoćemo li stoga umjesto »sojino mlijeko« govoriti »emulzija proteina iz sojina zrna«, pa onda iz tog podugačkog imena izvoditi kratice (epis, emusoja, sojaprot, emu-protsoja, prizsoja, pizsoj, piz(D+)soj)? Usto moramo potrošače podučiti što su emulzije, a što proteini, te naročitu pozornost obratiti na problem stabilnosti i stabilizacije emulzija, posebice ove o kojoj je riječ. Jer kako ćeš dobiti nekoga da pije emulziju kad ne zna što je emulzija? (S time da ovdje nije riječ o pravoj emulziji nego više o suspenziji, točnije o eukoloidu, makomolekularnoj otopini).

Taj je problem u jeziku već odavno riješen. Sve se koloidne (mutne, nebistre) otopine zovu »mlijeko«. Imamo kokosovo i bademovo mlijeko, no isto tako i vapneno mlijeko (suspenziju gašenog vapna, kalcijeva hidroksida). Usto imamo mliječno svjetlo i mliječno staklo, dapače i mliječni kvarc (kremen). Sva bi ta imena trebalo zabraniti da netko slučajno ne bi jeo mliječno staklo garnirano mliječnim kvarcom te ga zalijevao vapnenim mlijekom. Nazdravlje – u zdravlje birokracije!

Komentari su zatvoreni