Postoji i ona druga, bolja Hrvatska

Postoji i ona druga, bolja Hrvatska

Osvrt na 2016. i pogled na 2017. (1)

(“Creski labirinti i rovinjski krovovi” / Foto: Davor Rostuhar)

Promijenile su se vlade, više ne čujemo vikanje »mi ili oni«, zavladalo je smirivanje strasti, život se počeo normalnije odvijati, a što je najvažnije gospodarski pokazatelji su sve bolji

mr. sc. Marijan Ožanić

Marijan Ožanić

Dok pišem ovaj 5. osvrt čini mi se da je godina dana od prošlog Osvrta prohujala jako brzo, prebrzo. Izgleda da se subjektivni dojam brzine protjecanja vremena povećava s godinama starosti i to u obliku kvadratne funkcije y=x2 i dobiva oblik parabole. Dok je čovjek mlađi takve mu kombinacije ne padaju na pamet, jer je osobni život nabijen događanjima i promjenama u kojima aktivno sudjelujemo. A s vremenom postajemo sve više svjesni brzine promjena koje se odvijaju oko nas i na koje možemo sve manje utjecati, ali ih barem svojim iskustvom pokušavamo razumjeti.

Razne vrste povjesničara mogu pokušavati objasniti društvenu, znanstvenu, gospodarsku i ostalu povijest, pratiti i analizirati trendove, ali ovo što se događa u suvremenom društvu, u politici, u medijima, a posebno danas u Hrvatskoj ne može se razumjeti bez pomoći psihijatara i psihologa.

U ovom 5. osvrtu, kao i do sada, bavit ću se na subjektivan i osoban način temama iz 2016. godine za koje smatram da su važne, a uglavnom nisu prisutne ili su jako malo prisutne u našim medijima.

Nešto se ipak počelo mijenjati

Prošle, 2015. godine sam na početku Osvrta napisao:

»Dok ovo pišem, početkom prosinca, kroz prozor vidim lijep prosinački dan, lišće na drveću je u smeđim i žutim bojama, još nije otpalo, djeca s torbama idu u školu, penzići vode peseke na šetnju, sve izgleda mirno, lijepo, pomalo idilično. A onda, ako pogledam ili pročitam što nam objavljuju mediji, dobijem dojam da je oko nas potpuno ludilo, da živimo u ludnici. Činjenica da je ludilo zahvatilo cijeli svijet i da smo mi samo jedan djelić svega toga ne smije nas previše tješiti«.

Što se u godinu dana promijenilo?

Najprije vrijeme. Prošle godine bio je lijep prosinački dan, ove godine dok ovo pišem vani je pao prvi snijeg. Promijenile su se vlade, više ne čujemo histerične urlike »mi ili oni«, zavladalo je smirivanje strasti, život se počeo normalnije odvijati, a što je najvažnije gospodarski pokazatelji su sve bolji. To samo pokazuje da je najvažnije stvoriti normalno ozračje za život i rad, bez stalnih svađa i prepucavanja, bez histerije i sve će početi malo po malo napredovati. Vlada ne treba donositi neke genijalne poteze, zakone i rješenja, već samo pustiti poduzetnike da normalno rade. Ako kod toga stvara uvjete za poštenu i fer tržišnu utakmicu, energično brani pravnu državu i pravne norme, miče prepreke, birokratske i ostale i svojim mjerama stvara »poguranac« za poslovanje, to je već puno.

Naravno, još uvijek se svako malo pojavi neko nevrijeme na obzoru, protutnje razne oluje, unutar broda dolazi povremeno do nekakvih incidenata, ali čini mi se da brod polako ide u pravom smjeru.

Savjeti ministru

Svi najbolji poduzetnici uvijek su mi znali reći: »Od države ne trebam ništa, ne tražim ništa, ne očekujem ništa, samo želim da me pusti da radim i da mi ne podmeće nogu«. Međutim, ipak država ima veliku ulogu u razvoju poduzetništva i tu svoju ulogu treba obavljati. U želji da dam svoj mali doprinos tom zadatku početkom siječnja 2016. na svojem webu sam objavio članak pod nazivom Što bih savjetovao novom ministru poduzetništva i poslao ga tadašnjem Ministru poduzetništva u Vladi gospodina Oreškovića. U članku sam naveo 10 savjeta, a jedan savjet je bio:

Ministarstvo bi u odnosu na poduzetnike trebalo djelovati kao pomoćni igrači u boćanju na ledu, tzv. curlingu. Kada vodeći igrač baci »kamen« (»balotu«) prema cilju, tada pomoćni igrači čiste »metlama« stazu kojom balota putuje prema cilju. Zamislimo si da je glavni igrač poduzetnik koji izbacuje proizvod na tržište, a ministarstvo mete stazu ispred njega. I to je to.

Ministar i njegovi suradnici ne mogu umjesto poduzetnika nastupati na tržištu, pregovarati i ugovarati proizvode, ne mogu niti proizvoditi, niti organizirati proizvodnju, niti voditi poduzeće. Ali mogu i moraju ispred poduzetnika »čistiti put«, eliminirati prepreke, micati one koji smetaju da bi »kamen«“ (proizvod) došao do cilja (tržišta).

Boćanje na ledu – igrači metlama čiste ispred balote (Izvor slike: http://curlingincroatia.blogspot.hr)

 Ministar bi, pored ostalog trebao biti svjestan da u nekim velikim državnim poduzećima postoje skupine ljudi koji u sprezi s velikim inozemnim kompanijama djeluju protiv naših poduzetnika. I tu bi trebalo napraviti reda.

(Izgleda da se i na tome nešto počelo raditi.)

Ona druga, prava, bolja Hrvatska

 Prateći hrvatske medije, teme koje pokreću i nevjerojatne likove koji su stalno na ekranima ili novinama čovjeka može uhvatiti krajnja depresija i malodušje pitajući se: »Pa zar je to Hrvatska?« Moj odgovor je: »Ne, to nije prava Hrvatska«. Znam da postoji jedna druga Hrvatska, vrijedna, marljiva, poštena, koja vrijedno radi, brine se za svoju djecu i svojim radom cijelu Hrvatsku nosi na svojim leđima. S najboljim predstavnicima te druge, prave Hrvatske susrećem se svaki mjesec (svaki prvi utorak u mjesecu) u svojoj emisiji o poduzetništvu na Hrvatskom katoličkom radiju. Razgovaram s našim najboljim, vrhunskim poduzetnicima, briljantnim inovatorima, sposobnim poslovnim ljudima, izvoznicima i dobrim ljudima. Svi su oni kroz svoje primjere i uspjehe koje su ostvarili prenosili optimizam i samopouzdanje na slušatelje. Svaku emisiju završavali smo s uvjerenjem da s takvim sposobnim i pametnim ljudima, s takvim poduzetnicima koji uspijevaju na svjetskom tržištu Hrvatska može i mora izaći iz krize.

U prosincu sam razgovarao s mladim poduzetnikom Matijom Kopićem, osnivačem poduzeća Farmeron iz Osijeka. Matija je kreirao originalni softver, jedinstvenu web aplikaciju koja pomaže vlasnicima najvećih stočarskih farmi u svijetu da »upravljaju« s gotovo milijun krava. U studenom su mi gosti bili naši iseljenici-povratnici, Josip i Mara Hrgetić koji su došli iz Venezuele i Don Markušić koji se vratio iz Australije. Razgovarali smo o poslovnoj mreži kojom bi se povezali Hrvati iz Domovinske i Iseljene Hrvatske i koja bi našu dijasporu motivirala na povratak. U listopadu sam razgovarao s dvije simpatične gospođe iz poduzeća Hedona iz Križevaca koje zapošljava invalide. To su bile direktorica Gorana Pavičić i voditeljica proizvodnje Sunčica Starinec Skelin. Uz nas je bio i gospodin Tihomir Hodak, direktor novog Tehnološkog parka u Križevcima, najvećeg u Hrvatskoj.

Godinu 2016., u siječnju započeo sam razgovorom s dvije uspješne poslovne žene, vlasnice OPG-a, s gospođom Monikom Bakonji iz Strmca pokraj Samobora i gospođom Rominom Zadravec iz mjesta Kusanovec, kraj Dugog sela. Gospođa Bakonji bavi se povrćem, a gospođa Zadravec proizvodi sir. U veljači sam razgovarao jednim briljantnim mladim poduzetnikom s područja visokih tehnologija Alanom Suminom. Njegova tvrtka Nanobit d.o.o. jedno je od najboljih svjetskih poduzeća na području računalnih igara za mobitele. U ožujku mi je gost bio inženjer Ivan Milčić, donedavno direktor poduzeća Končar-Energetski transformatori, jednog od najboljih poduzeća u svijetu na području energetskih transformatora. Od njega, njegovog iskustva, ostvarenih rezultata i načina rada, poduzetnici mogu mnogo naučiti.

U travnju je tema bila obiteljsko poduzetništvo i gosti su mi bili obitelj Suban, gospodin Milan Suban, osnivač poduzeća, sada u mirovini, gospođa Katica Suban, direktorica poduzeća i njihova kćerka Valentina Suban Jakuš. Oni su vlasnici poduzeća Suban d.o.o., prvog našeg poduzeća za proizvodnju, uzgoj, sušenje i preradu ljekovitog bilja, iz Strmca kraj Samobora.

U svibnju je tema bila poduzetništvo u Slavoniji i Podravini. Gosti su mi bili gospodin Vladimir Mihajlović, iz Osijeka, vlasnik i direktor časopisa Poduzetnik, našeg jedinog časopisa specijaliziranog za poduzetnike, gospodin Petar Šimić, branitelj, vlasnik i direktor poduzeća Grad-Export d.o.o. iz Vinkovaca i gospodin Marijan Mareković, vlasnik i direktor poduzeća Dam d.o.o., iz Lozana, kraj Virovitice, »kralj kamilice«, najveći proizvođač kamilice u Europi. Moju 4. sezonu na radiju (započinje u jesen i završava prije ljeta) završio sam razgovorom s „kraljem meda“, poduzetnikom Ivanom Bračićem, izvoznikom i inovatorom, osnivačem i vlasnikom poduzeća P.I.P. našeg vodećeg proizvođača pčelinjih proizvoda.

To su ljudi koji stvaraju, proizvode, izvoze i zapošljavaju. Oni pokazuju da imamo ljude koji znaju, hoće i mogu i koji svojim radom i zalaganjem izvlače Hrvatsku iz krize. O tim i takvim ljudima bi djeca trebala učiti u školi, njihovi primjeri bi mlade trebali motivirati da rade i stvaraju. Ali o njima se malo zna, oni su jako malo prisutni u medijima, nisu zanimljivi i s njima novinari uglavnom ne znaju što bi pričali.

Ovu temu mogu završiti lijepim događajem kojem sam prisustvovao u subotu 10. prosinca 2016., podveče u prostorima Crvenog križa u Novom Zagrebu. Proglašene su osobe godine Novog Zagreba za 2016. godinu i među njima su poduzetnici Zdravko Ivančić, dipl. inž., vlasnik tvrtke Numikon d.o.o. koji je izabran za poduzetnika godine i poduzetnik Zvonimir Viduka, dipl. inž., vlasnik tvrtke Altpro d.o.o. koji je dobio Nagradu za životno djelo. I jedan i drugi su izvoznici i inovatori, a nekada su bili u Tehnološkom park Zagreb.

Poduzetnici godine Novog Zagreba, Zdravko Ivančić, Snježana Krušelj i Zvonimir Viduka (Izvor slike: http://poduzetnik.com.hr)

Priznanje za Obrtnicu godine svojim radom i trudom zavrijedila je za godinu 2016. Snježana Krušelj, vlasnica obrta »Silver«.

Domovinska i iseljena Hrvatska

U nedjelju ujutro, 23. listopada 2016., u emisiji Pozitivno na HRT-u gost je bio naš poznati znanstvenik, fizičar, sveučilišni profesor Davor Pavuna, koji živi i radi u Švicarskoj, ali je vrlo često u Domovini. Profesor Pavuna je na svoj nadahnuti, temperamentan i uzbudljiv način govorio o raznim temama, o znanosti, vjeri, duhovnosti i obitelji. A uz to je, kao što to uvijek radi, govorio o povezivanju Hrvata u Domovini i Iseljeništvu. Govorio je o Planetarnoj Hrvatskoj, o Global Croatia koju čini 8 milijuna Hrvata koje treba povezati i stvoriti veliku snagu za stvaranje uspješne Hrvatske. Na sličan način funkcionira i Izrael od kojeg možemo mnogo naučiti o povezivanju Židova iz cijelog svijeta.

Prema službenim izvješćima naši iseljenici u Hrvatsku svake godine šalju po službenim kanalima više od 1.5 milijardi dolara, a ako tome pribrojimo i neslužbene kanale (tzv. pocket money) to je gotovo duplo više. Od 1993. do 2015. na ovaj način je u Hrvatsku od naše dijaspore ušlo više od 65 milijardi dolara.

Taj priliv novaca je jako važan i nije se smanjio niti u doba krize. A za hrvatsko gospodarstvo još je važnije, kada naši iseljenici investiraju u Hrvatskoj, osnivaju nova poduzeća, otvaraju nova radna mjesta, zapošljavaju i izvoze. Posebno je važno povezivanje poduzetnika iz Hrvatske i iz inozemstva, jer je našim poduzetnicima lakše nastupati na stranim tržištima, ako na tim tržištima najprije nađu partnera iz naše iseljeničke zajednice.

Od 10. do 12. listopada ove godine, u Kongresnom centru Forum u Zagrebu drugu godinu zaredom, održala se Konferencija Meeting G2.2., susret poslovnih ljudi iz Hrvatske i njezine dijaspore pod nazivom »Hrvati zajedno u biznisu«. Konferencija je okupila 190 sudionika od čega više od 70 iz Australije, Austrije, Bolivije, Bosne i Hercegovine, Čilea, Ekvadora, Finske, Francuske, Kanade, Makedonije, Njemačke, Paragvaja, Perua, SAD-a, Slovenije, Švicarske, Velike Britanije i Venezuele.

Konferencija je dio projekta G2 (druga generacija naše dijaspore), čija je misija upoznati i povezati Hrvate iz svijeta s Hrvatima i poslovnim mogućnostima u Hrvatskoj putem internetske i osobne praktične razmjene znanja te društvenog umrežavanja, a organizatori smatraju da je sada vrijeme za poslovno povezivanje s iseljeništvom.

Konferenciju su osmislili i organiziraju ju u svojim poslovnim prostorima u Green Gold Centru u Zagrebu bračni par Josip i Mara Hrgetić koji su došli iz Venezuele. Član užeg tima i Organizacijskog odbora Konferencije bio je Darko Don Markušić, odvjetnik koji se vratio iz Australije.

Tehnološki park u Križevcima i „bunker“ u Zagrebu

U petak, 28. listopada 2016. u 14.00 sati svečano je otvoren Razvojni centar i Tehnološki park (RCTP) u Križevcima, najveći u Hrvatskoj i potpisani su ugovori s prvim poduzetnicima koji ulaze u Tehnološki park. Time je završen projekt u okviru kojeg je izgrađen veliki objekt od 8.490 m2 i započeo poslovni život institucije od koje Križevčani mnogo očekuju.

Razvojni centar i Tehnološki park Križevci (Izvor slike: http://rctp.hr)

Uz taj Tehnološki park vežu me lijepe uspomene, jer sam od lipnja do studenog 2016. godine kao savjetnik provodio obrazovanje Uprave. Mladim, obrazovanim i pametnim ljudima, direktoru Tihomiru Hodaku i njegovoj zamjenici Kristini Vrhovec Žohar prenosio sam svoje iskustvo, što bi im, nadam se, moglo pomoći u njihovom radu.

Projekt izgradnje Tehnološkog parka sufinancirala je Europska unija putem Sheme dodjele bespovratnih sredstava za poslovnu infrastrukturu u okviru Operativnog programa Regionalna konkurentnost 2007.-2013. Ukupna vrijednost projekta izgradnje RCTP Križevci iznosi 37.577.369,22 kuna. Europska unija je nositelju projekta Gradu Križevcima odobrila bespovratna sredstva u iznosu od 33.817.117,60 kuna što čini 90 % ukupne vrijednosti projekta. Grad Križevci projekt sufinancirao iznosom od 3.760.251,62 kuna.

Za dobivanje financijskih sredstava u tom EU programu kandidiralo se 9 gradova, uključujući i Zagreb. Projekt Križevaca je pobijedio.

Najveći dio proračuna projekta odnosi se na izgradnju i preuređenje velikog objekta na prostoru bivše vojarne u centru grada Križevaca. To je za grad od 21 tisuću stanovnika vrijedna i važna investicija. Cijeli objekt ukupne površine 8.490 m2 sastoji se od pet zgrada, 4 zgrade s poslovnim i proizvodnim prostorima za poduzetnike i potpuno nova upravna zgrada s pratećim prostorima kao što su kongresna dvorana, znanstveno-istraživački laboratorij i recepcija.

Na lijepoj svečanosti otvorenja slušajući simpatične i nadahnute govore Gradonačelnika, Župana i ostalih čestitao sam Križevčanima na prekrasnom objektu, ali sam im rekao da im jako zavidim, jer moj Grad Zagreb je potpuno nezainteresiran i za gospodarstvo i za poduzetništvo. Dvadeset godina sanjao sam da Grad Zagreb dobije takav objekt, kakav poduzetnici Zagreba zaslužuju. Na kraju sam najviše energije uložio u projekt Tehnopolis od 200.000 m2 koji bi se realizirao na mjestu nikada završene Sveučilišne bolnice u Blatu, na zapadnom ulazu u Zagreb. Pisao sam projekte, držao predavanja, nastupao na TV, zainteresirao naše iseljenike, moguće investitore, a sve moje aktivnosti su bile samo »lajanje na Mjesec«. U Gradu nisam našao sugovornika koji bi išta razumio o čemu ja pričam.

Zato je Tehnološki park Zagreb koji je osnovan kao prvi u Hrvatskoj, a po rezultatima, broju patenata, inovacija i izvozu, bio jedan od najboljih tehnoloških parkova u Srednjoj Europi, i dan-danas u »baraci na Drvinju«, na Trešnjevci.

Zaboravilo se da je pred desetak godina Zagreb kupio dvije dosta velike zgrade na Petruševcu, za to su platili (»bacili«) nešto manje od 30.000.000 kuna i to joj uvijek stoji neiskorišteno, bez potrebnih dozvola. A prije svakih izbora počinju priče o Tehnološkom parku na Zagrebačkom velesajmu.

Paviljon 12 na Zagrebačkom velesajmu (budući Tehnološki park ???) (Izvor slike: https://registararhitekture.wordpress.com)

Sada se, izgleda, počelo nešto više raditi »po tom pitanju« i počelo se govoriti o preuređenju paviljona br. 12. Otišao sam pogledati taj paviljon u kojem se do sada prodavao namještaj. To je jedna betonska građevina bez prozora koja izgleda kao njemački bunker iz I. svjetskog rata. Planira se da će zagrebački poduzetnici raditi u prostoru bez prozora, na prvom katu, iznad kuhinja, popluna, fotelja i madraca koji će se i dalje prodavati u prizemlju.

A što je još najgore svi kandidati za gradonačelnika na sljedećim izborima podržavaju takvo nakaradno rješenje ili se poduzetništvom uopće ne bave, jer ništa ne razumiju.

Bože, na što je spao moj Zagreb?

Od Marcela Kiepacha do današnjih dana

Od kada sam surađujem s Tehnološkim parkom u Križevcima, počeo sam bolje pratiti događanja iz tog kraja o kojima se u Zagrebu malo zna. Tako sam 12. studenoga 2016. godine posjetio 19. Obrtnički i gospodarski sajam Koprivničko-križevačke županije. Tema ovogodišnjeg sajma bile su Inovacije i nove tehnologije pa su tim povodom Studentski poduzetničko-tehnološki inkubator Visoke tehničke škole Bjelovar i Inovatorsko društvo »Marcel Kiepach« iz Križevaca održali brojne radionice, stručna predavanja te izložili svoje radove. Posebno je zanimljivo inovatorsko društvo, nazvano po jednom genijalnom križevačkom mladom inovatoru iz početka XX. stoljeća o kojem se kod nas malo zna.

Marcel Kiepach (Izvor slike: www.krizevci.hr)

Marcel Kiepach bio je izumitelj, čudo od djeteta. Njegovi radovi pokrivaju područja elektronike, magnetizma, akustike, prijenosa zvučnih signala i transformatora. U Berlinu je kao šesnaestogodišnjak, 16. ožujka 1910. patentirao brodski kompas koji pokazuje sjever bez obzira na blizinu željeza ili magnetskih sila, a usavršio ga je i patentirao u Londonu 1911. U Francuskoj je patentirao dinamo za rasvjetu vozila. Patentirao je još nekoliko zanimljivih uređaja u Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj, Švicarskoj i SAD. Nije mi jasno kako jedan mladi čovjek koji je tek završio srednju školu može ostvariti takve inovacije. Kad je izbio Prvi svjetski rat, javio se u dragovoljce i poginuo na ruskoj fronti u 21. godini.

Impresioniran tim mladim čovjekom predlagao sam da se novi tehnološki park nazove njegovim imenom. Nažalost, ideja nije prihvaćena.

Na Sajmu sam prisustvovao zanimljivom predavanju Sinergijom obrazovanja, inovacija i novih tehnologija do veće konkurentnosti koje je s puno entuzijazma održao Tomislav Pavlic, mladi profesor Visoke tehničke škole Bjelovar i predsjednik Inovatorskog društva »Marcel Kiepach« Križevci.

Desetak dana prije toga bio sam na dvije tradicionalne izložbe inovacija u Zagrebu (ARCA, u listopadu i INOVA, u studenom) koje organiziraju dvije konkurentske, »na smrt« posvađene inovatorske udruge koje se bave uglavnom inovatorskim turizmom i svojim »radom« zapravo nanose veliku štetu inovatorskom pokretu. Nisam mogao slušati fraze koje su na Okruglom stolu uz te izložbe u Zagrebu sipali »uglednici«, znanstvenici i stručnjaci koji o inovacijama jako malo znaju i ubrzo sam se digao i otišao. Prisustvovanje predavanju i diskusiji u Križevcima nakon toga bilo mi je pravo osvježenje, jer ti ljudi imaju i entuzijazma i dobre volje na nešto korisno naprave.

Izvrsnost, priča o Matiji, Hrvatskoj i Singapuru

U utorak, 6. prosinca 2016. gost u mojoj emisiji na radiju bio je mladi poduzetnik Matija Kopić, osnivač poduzeća Farmeron koje svojim inovativnim softverom za upravljanje stočnim farmama osvaja svijet. Razgovor je bio veoma ugodan, jer je Matija vrlo zanimljiv, briljantan, sposoban, uspješan i više od svega dobar i plemenit mladi čovjek. Razgovarali smo o mnogim temama, od njegovog odrastanja na obiteljskoj farmi u malom mjestu Viljevu zapadno od Osijeka, sviranja orgulja u mjesnoj crkvi, studiranja informatike, kreiranja originalnog softvera, nastupa na startup Seed campovima u Londonu i Las Vegasu, svjetskog uspjeha i o njegovoj vjera koja mu je temelj u životu.

Jedan detalj bih sada posebno istaknuo – Matija je govorio o svojoj menadžerskoj filozofiji koja uključuje Kulturu izvrsnosti prisutnu u svakom segmentu njegovog poslovanja. I zaključili smo da to sada Hrvatskoj najviše treba. Hrvatska je postala zemlje u kojoj dominiraju i vladaju trećerazredni ljudi, umjesto da budemo zemlja izvrsnosti. A imamo mnogo izvrsnih ljudi o kojima se ne zna i čija se izvrsnost ograničava na njihovo poslovanje ili na njihovo usko stručno područje.

Naravno, sada se kod nas dosta govori o izvrsnosti, o centrima izvrsnosti, ali se to govori na činovnički i birokratski način. Kod toga oni koji o tome govore blokiraju samu izvrsnost gdje mogu, jer sami nisu izvrsni i gledajući iz svog trećerazrednog svijeta niti ne razumiju o čemu se radi.

Ta tema me podsjetila na knjigu Pogled jednog čovjeka na svijet koju je napisao Lee Kuan Yew, prvi Premijer Singapura. Vladao je tri desetljeća (do 2015.) i smatraju ga ocem i osnivačem nacije. Pod njegovim vodstvom je zemlja u jednoj generaciji prešla iz »trećeg svijeta u prvi svijet« i postala jedna od najrazvijenijih zemalja. Rezultati njegova vodstva spektakularni su. Singapur je zemlja po broju stanovnika slična Hrvatskoj, a danas ima BDP više od 50.000 dolara po glavi, jedan od najvećih na svijetu. U samo jednoj generaciji, Singapur se pretvorio iz siromašne, malarijom pogođene naseobine u financijsko, tehnološko i intelektualno središte Azije. Zapad ga je stalno kritizirao zbog apsolutne dominacije njegove stranke u parlamentu i manjka demokracije, ograničavanja civilnih sloboda (javni prosvjedi i sloboda medija) i donošenja mjera protiv političkih protivnika. On je tvrdio da su takve mjere bitne za političku stabilnost, što je zajedno s vladavinom prava neophodno za gospodarski napredak.

U svojoj knjizi ističe da mu se osnovno načela vladanja temelji na »meritokraciji«, vladavini temeljenoj na izboru ljudi prema njihovim sposobnostima. To je oblik vlasti u kojem se administrativni i javni poslovi, odnosno svaka uloga koja zahtijeva društvenu odgovornost, dodjeljuje na temelju zasluga, a ne na temelju pripadnosti nekom lobiju, obitelji (nepotizam i klijentelizam u najširem smislu) ili ekonomskoj kasti (oligarhiji).

Lee je bio čvrsto uvjeren da mala država, (kao što je Singapur, a to vrijedi i za Hrvatsku) ne može opstati niti prosperirati, ako ima nesposobnu i korumpiranu vlast. Kako bi eliminirao korupciju, ali i privukao najbolje kandidate u državnu službu, odlučio ih je izdašno platiti. Za one koji bi bili uhvaćeni u koruptivnim radnjama, Leeov sustav predvidio je stroge kazne.

Tvrdio je, ako Singapur da vlast mediokritetima, propast će i postati mediokritetski grad.

Napisao je:

No razlika između Singapura i tih zemalja – t.j. Amerike i Velike Britanije – u tome je što će se one i dalje uspješno razvijati usprkos prosječnoj vladi, ali mi nećemo. Ova je mala zemlja bez prirodnih resursa i usred povijesno eksplozivne regije. Ovdje je potrebna posebna sposobnost vođenja….

Jednom sam to rekao partijskom sekretaru Shenzhena (Kina). Rekao sam: »Kreirajte sustav u kojem će drugi moći zarađivati i obogatiti se. A vi ćete ostati pošteni dužnosnik i razmjerno siromašni«. Ne znam je li poslušao moj savjet.

 To je jasna formula uspješnosti. U to bi se Hrvatska trebala ugledati. Kada ćemo dobiti ljude koji će nešto takvo moći realizirati? Imamo li ljude koji to uopće mogu razumjeti?

(sveopoduzetnistvu.com)

– Završetak 1. dijela. Nastavak slijedi-

Komentari su zatvoreni