“Porsche” u srcu, “mercedes” u duši

“Porsche” u srcu, “mercedes” u duši

Automobili su se mogli prepoznati po sjajnim kromiranim auspusima s tri ispušne grane na oba boka iz kojih je proizlazio pravi urlik. Taj moćni zvuk sijao je strah među konkurencijom i djelovao kao dodatni »kompresor« na vozača. Zbog svojih dimenzija ovi su pozamašni »mercedesi« prozvani »bijeim slonovima«

Boris Jagačić

Nedugo nakon stapanja dvaju velikih imena njemačke autoindustrije 1926. godine ujedinjene snage, sada pod imenom Mercedes-Benz postavljaju si zadatak izgradnje serije vrlo prestižnih sportskih automobila opremljenih kompresorom. Njihove karakteristike trebale su biti zastrašujuća krajnja brzina pa čak i brutalnost, no istovremeno veličanstven izgled od kojeg se oči ne mogu odvojiti te kvaliteta kakvoj mogu parirati samo najbolji. Nažalost, kako to obično biva, sve ove lijepe odlike neizostavno je pratila astronomska cijena, a koliko su Nijemci uspjeli u svojim nastojanjima prepustit ćemo svakome da sam prosudi.

Mercedes_Benz_SSK_01

S tehničke strane radilo se o najsuvremenijim (ali i prilično kompliciranim) automobilima svoga doba, osobito kada je riječ o pogonskoj grupi. Redni šestcilindraši s jednom bregastom osovinom kakve je osmislio legendarni Ferdinand Porsche, tada su djelovali kao da su napravljeni u nekom drugom vremenu pa su na neki način »teleportirani« u prošlost. U vrijeme kada su najuspješniji trkaći motori izrađivani od lijevanog željeza, nevjerojatan dio Porscheove konstrukcije bio je napravljen od lake slitine.

Modelu »SSK« – »super sport kurz« (kurz znači kratki), probio je put prvo »S« (sport), a zatim ga utabao »SS« (super sport) nižeg ležišta i osjetno boljih voznih karakteristika, koji osvaja VN Njemačke 1928. godine. Nakon »SSK« uslijedila je posljednja limitirana (lagana) trkaća varijanta »SSKL« (super sport kurz leicht) s čak 300 KS i tada nevjerojatnom maksimalnom brzinom od 235 km/h.

U potrazi za savršenstvom

Svi auti su se mogli prepoznati po sjajnim kromiranim auspusima s tri ispušne grane na oba boka iz kojih je proizlazio pravi urlik. Taj moćni zvuk sijao je strah među konkurencijom i djelovao kao dodatni »kompresor« na vozača. Zbog svojih dimenzija ovi su pozamašni »mercedesi« prozvani »bijelim slonovima«. No Mercedes-Benz se ne bi njima mogao pohvaliti da mu u pomoć nije priskočio vrlo talentirani inženjer Ferdinand Porsche.

Mercedes-Benz SSK (1928-1932) u "akcij" u vrijeme kad je harao trkalištima

Mercedes-Benz SSK (1928-1932) u “akciji” u vrijeme kad je harao trkalištima

Po odlasku iz Austro-Daimlera automobilski genij za Mercedes-Benz radi na dovršavanju dvolitrenog motora s osam cilindara za potrebe utrka. Istovremeno se posvećuje izradi šestcilindarskog motora za »civilne« potrebe. Upravo potonji agregat poslužio je kao podloga za stvaranje cijele serije novih automobila. Prvi i najslabiji »S« sa 180 KS, kakav se pojavio 1927. nezadovoljavajuće se ponašao na cesti. Već iduće godine nasljeđuje ga »SS« koji odmah hara trkalištima. Za potrebe »SS-a« zapremnina motora »podignuta« je sa 6,8 na 7,1 litru istiskujući 200 u slabijoj, 225 KS u snažnijoj i 250 u natjecateljskoj inačici.

Daljnja poboljšanja dovela su do »SSK« koji je u usporedbi sa »SS-om« imao kraći međuosovinski razmak i veći Roots kompresor smješten uspravno u samom nosu motora. Briljantan motor s dva Mercedes-Benzova rasplinjača donio je proizvođaču mnogo osvojenih pehara, time i publiciteta. Mille Miglia, Velika nagrada Irske 1930., 24-satna utrka izdržljivosti u Belgiji 1931., samo su neki od njegovih uspjeha. Put do tako uspješnog trkača, međutim, nije bio jednostavan.

U neumoljivoj potrazi za savršenstvom Porsche se jednostavno nije zaustavljao inzistirajući na preciznosti u izradi svakog detalja. Dosta je pozornosti posvetio sustavima hlađenja i podmazivanja, nečemu u čemu je većina trkaćih automobila 1920-ih godina žalosno zaostajala. U Mercedes-Benzu bili su svjesni da se utrka može osvojiti jedino ako vozilo stigne do cilja. Stoga je njegov mjenjač bio robusniji nego u konkurencije, ali je zato radi uštede na masi šasija bila izbušena te je u končanici iznosila još uvijek priličnih 1700 kilograma.

Ni izbušena šasija nije značajno doprinjela smanjenju ukupne mase automobila (Foto: René Staud)

Ni izbušena šasija nije značajno doprinjela smanjenju ukupne mase automobila (Foto: René Staud)

Ahilova peta

Inženjer koji je ostao zapamćen kao stvaratelj »narodnog auta«, Volkswagenove »bube«, zatim bokser jurilice njegova imena, nije preskočio ni kočnice »SSK-a«. Pojedini primjerci imali su divovske bubanj kočnice potpomognute Boschovim vakuumskim sustavom, kada je o servo kočnicama većina proizvođača mogla tek sanjati. K tome, kočnice su opet kod samo nekih primjeraka bile obložene bakrom što je trebalo pospješiti raspršivanje topline prilikom oštrijih kočenja.

Brutalni ljepotan (Foto: René Staud)

Brutalni ljepotan (Foto: René Staud)

One su svejedno ostale Ahilova peta automobila, nedorasle njegovoj većoj masi i strahovitim performansama. Iako su većinom rađeni kao dvosjedi, »S« i njegove izvedenice nisu bili rezervirani isključivo za utrke, već ih se moglo kupiti i s četiri sjedala. U takvim slučajevima postajali su tek iznimno skupe igračke bogatih jer s ogromnom snagom i masom, a s druge strane minimalnom zaštitom od vjetra, nisu bili baš praktična prijevozna sredstva za svaki dan.

Nije tu pomogla ni sklopka za isključivanje/uključivanje kompresora što je vozača činila potencijalnim osvajačem Velike nagrade, dajući vozilu karakter »podvojene osobnosti«. Štoviše, ona je proizvođaču zadala dosta problema. Naime, Mercedes-Benz je stalno upozoravao vlasnike da kompresor uključuju samo kada je potrebno, jer se u takvom režimu vožnje drastično povećavalo opterećenje motora i prijenosa. Upozorenja su uglavnom bila uzaludna, jer je kompresor djelovao na vozače kao opijum…

mercede_ssk_kokpit

»SSK-u« je odzvonilo 1928. godine, budući da je Mercedes-Benz svoj interes okrenuo Grand prix utrkama u kategorijama do 750 kilograma. Bila je to za »velike bijele slonove« upravo »perolaka« kategorija.