Pored turizma moramo razvijati i industriju

Pored turizma moramo razvijati i industriju

Svako djelovanje i njegova gospodarska opravdanost uvijek su u funkciji društveno-humanističkih ciljeva. Koje određuje politika. Plemenski poglavica, gradonačelnik ili predsjednik vlade. Tako je to već 2,6 milijuna godina od održavanja prvog društveno-humanističkog simpozija u povijesti. Tijekom kojeg je pleme raspravljalo što učiniti s kamenom oštricom koju je načinio prvi alatničar u povijesti. Na tom simpoziju, ali i danas raspravlja se o društveno-humanističkim ciljevima, a kako doći do nove vrijednosti (kamena sjekira) to ne zanima nikoga.

 »Monte Carlo je pojam turizma i kocke. Ima 3 tisuća stanovnika. Međutim ima 120 tvornica lijekova, tekstila i kemikalija. Zapošljavaju 33 tisuće ljudi. Koji svakodnevno dolaze iz Francuske i Italije.

dr. Igor Čatić

»Na ovom bih mjestu želio razbiti još jedno paradoksalno stajalište, kojim se turizmu u nas uporno pridaju svojstva koja on nema: turizam, naime, ne može postati kotačem zamašnjakom cjelokupnog nacionalnog gospodarstva! (B. Vukonić).«

Ovom promišljenom iskazu istaknutog stručnjaka za turizam, pridodao bih: turizam, naime, ne može postati kotačem zamašnjakom ni Zagreba. Zagreb je nacionalno gospodarstvo u malom, jedan vrlo komplicirani i kompleksni sustav kojem nedostaje vizionarsko informacijsko ulazno djelovanje. Možda je ovo nejasno na prvi pogled, ali hvaliti se u Zagrebu koji je po trgovačkom deficitu vjerojatno najneuspješnija administrativna jedinica u Hrvatskoj, s turističkim uspjesima je smiješno, da nije žalosno.

Prije pregleda nekadašnjih zapisa, da objasnim što znači: Zagreb je vrlo komplicirani i kompleksni sustav kojem nedostaje vizionarsko informacijsko ulazno djelovanje. Poznato je da se bavim osim plastikom i gumom i primjenom opće sustavnosne teorije u općoj tehnici ali i šire (npr. teologiji). Zagreb je komplicirani sustav jer ga čini puno podsustava (stvaranje novog znanja i proizvoda, liječenje, pravno oblikovanje itd.). Ali istodobno, Zagreb je vrlo kompleksni sustav, jer su podsustavi u mnogobrojnim vezama. Interesi podsustava su često suprotstavljeni, što rezultira vrlo opasnim antagonizmima. Umjesto potrebne sinergije da se stanje poboljša.

Ono što prirodoznanstvenici nisu uzeli u obzir pri opisu prapraska (može i velikog praska), informacijski ulaz u sustav, ne može se izostaviti u slučaju Zagreba. Informacijski ulaz u sustav nazvan Zagreb sastoji se od dva dijela. Naredbe i podaci.

Podaci će biti pripremljeni prema naredbama, a njihov sadržaj određuju političari. Postoji jedna vrlo jednostavna rečenica za čije sastavljanje mi je trebalo gotovo cijeli radni vijek, koji je ušao u sedmo desetljeće. Svako djelovanje i njegova gospodarska opravdanost uvijek su u funkciji društveno-humanističkih ciljeva. Koje određuje politika. Plemenski poglavica, gradonačelnik ili predsjednik vlade. Tako je to već 2,6 milijuna godina od održavanja prvog društveno-humanističkog simpozija u povijesti. Tijekom kojeg je pleme raspravljalo što učiniti s kamenom oštricom koju je načinio prvi alatničar u povijesti. Na tom simpoziju, ali i danas raspravlja se o društveno-humanističkim ciljevima, a kako doći do nove vrijednosti (kamena sjekira) to ne zanima nikoga. Sveznajući političari, koji više ne čitaju i ne slušaju nikoga ili nova generacija koja nikada nije ništa konkretno radila, osim učila metode vladanja, nisu u stanju odrediti potrebne ciljeve. Zadovoljiti se s povećanjem turističkog prometa slabašni su ciljevi za sustav nazvan Zagreb.

Od kada potječe iskaz uvaženog turističkog stručnjaka i nekadašnjeg dekana Ekonomskog fakulteta, s kojim me povezuje zajednički hobi, jazz? Naime, nas dvojica smo bili prvi urednici emisije Po vašem izboru koji su to učinili kao slušatelji s vlastitim gramofonskim pločama. Bilo je to u ožujku i travnju 1959. B. Vukonić je svoj iskaz dao još u listopadu 1998. A citat potječe iz članka Španjolska jest turistička zemlja, ali razvija i snažnu industriju, pa i onu plastike i gume – i Hrvatska to može činiti (Vjesnik, 19. listopada 1998.). Iz te iste 1998. potječe još jedan podatak. »Monte Carlo je pojam turizma i kocke. Ima 3 tisuća stanovnika. Međutim ima 120 tvornica lijekova, tekstila i kemikalija. Zapošljavaju 33 tisuće ljudi. Koji svakodnevno dolaze iz Francuske i Italije.«

 Gdje su nestale alatnice?

Čini se smislenim citirati još jedan dio tog teksta. »Hrvatski znanstvenici s područja polimerstva sastali su se 1. srpnja 1998. Na temelju opširne rasprave, dogovorili su izradbu nacrta projekta o daljnjem razvoju te industrije. Tekst su ponudili nadležnom ministarstvu još 10. srpnja 1998. Treba li posebno naglašavati da službenog stava nema ni do trenutka pisanja ovog teksta.« Danas 14 godina kasnije, Zagreb je dopustio praktički uništenje svoje vrlo uspješne i izvozno orijentirane proizvodnje plastike, o čemu svjedoči agonija DIOKI-ja. Uz još jednu napomenu. Tada je broj znanstvenika s područja polimerstva bio bitno manji nego danas.Na nedavnom međunarodnom skupu sudjelovalo je oko 50 znanstvenika s jednog jedinog fakulteta. Kao autori i izvrsni organizatori. Ali s tog fakulteta nije se čula nijedna riječ primjerice u obranu plastičnih vrećica ili što je još važnije proizvodnje plastike u Hrvatskoj. A taj fakultet obrazuje upravo kadrove za tu industriju.

Likvidirani mrtvarac po partijskoj odluci (partija osnovala, partija likvidirala) imao je izvrsnu rubriku kao izraz njegove demokratičnosti, Stajališta. Razvijala su se brojne rasprave. D. Sergejev, upozorio je na neuspješnost zeleno-modre orijentacije kao strateške odrednice (‘Ljudska, subjektivna strana strategije društvenoga razvoja: neka nam dođu pravi kapetani’, Vjesnik, 1. ožujka 2002). Druga je stvar što to može biti važan element množinskog gospodarstva. Koju čine među ostalim informatizirana vrhunska proizvodnja, ali i turizam i najraznovrsnije usluge.

I tada i sada puno se priča o ekopoljoprivredi. Za koga, jer je skupa, a u njoj nije ništa prirodno, jedino ima tijekom uzgoja manje gnojiva i pesticida. Što sam napisao tada? »Zanima me cjelovita bilanca te proizvodnje. Zna se da je ona skupa, namijenjena bogatima i traži državnu potporu. Pojednostavljeno, čini se da bi s ekopoljoprivredom siromašnija Hrvatska podupirala bogate. Neka jednom već netko napravi ozbiljnu studiju koliko je to radnih mjesta i za koje vrijeme, koliko država mora za to platiti i tko će koristiti znoj hrvatskog pučanstva (Dugo još neću vjerovati da turizam može biti lokomotiva našeg razvoja, Vjesnik, 14. ožujka 2002.)«

Koja je poruka ovog teksta? Zagreb treba promišljatelje svog razvoja. Jednu ideju su već likvidirali oni kojima je povećanje broja turističkih noćenja osobito dostignuće. Onu o tehnološkom parku na kraju grada.

Nekoliko pitanja. Kuda su nestale alatnice? A za njih ima uvijek posla, posebno u kriznim vremenima kada ljudi žele na tržište uvesti nove proizvode. Tako me je učio otac, prvi alatničar na ovim prostorima. Što je s vrhunskom preradom plastike i kaučuka?

Čini se da se svi ne mire s dosadašnjim promišljanjima, npr. potencijalnih predloženika za gradonačelnika u narednom razdoblju. ZG – magazin mogao bi pomoći u promišljanjima kako dalje razvijati Zagreb. Garaže, vodoskoci ili porast broja turističkih noćenja, nije perspektiva. Čini se da se u Zagrebu okuplja skupina aktivnih umirovljenika. Njih će među potencijalnim promišljateljima biti sve više, kada se počne provoditi u život odluka ministra sporta i ostaloga da svi iznad 65. godina u akademskoj zajednici trebaju prestati raditi. Neka rade kod privatnika. Ali privatnici vode škole menadžmenta, ekonomije i sličnoga gdje su troškovi školovanja niski. U toj situaciji bi mogli konačno progovoriti oni koji promišljaju stvaranje novih vrijednosti. Ali trebalo bi pronaći i među mladina zainteresirane. O svemu tome jednom drugom zgodom.

I upadnica (eng. breaking news). Pri redigiranju teksta pred njegovo slanje, stigla je obavijest o najnovijem tekstu na stranicama Washington Posta. I tamo se raspravlja kako poboljšati stvaranje prihoda u Washington DC (12. kolovoza 2012.). Trebalo bi proučiti što to muči taj grad. Očito nedostaje zapošljavanje u vrhunskoj tehnici.