Pogubno nasljeđe samouništavajućeg virusa

Pogubno nasljeđe samouništavajućeg virusa

Naoko nedužan virus, složen od nekoliko isprepletanih »pod-virusa«. Prvi je shvaćanje da smo bogati svime i svačime, kako svi mogu sve i kako smo mi nacija s posebno velikim brojem talenata. Nažalost nije tako. Nema talentiranijih i manje talentiranih nacija. Sve su tu negdje. Uz mala odstupanja…

dr. sc. Viktor Simončič

Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Čovjeka na vlasti potiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvaćaju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i nikako trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz Boga, učvršćuju svoju moć. I nitko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće. (Meša Selimović)

Nisam od onih koji misli da je bivši sistem bio najgore što je moglo biti. Dapače, smatram da je s obzirom na okolnosti bio nešto bolje što je u tom trenutku bilo moguće. Takav zaključak izvlačim iz usporedbe gdje smo u odnosu na druge države Europe bili 1945. godine, a gdje 1990. Od jedne od najzaostalijih država popeli smo se respektabilno visoko. Činjenica da je 99 % građana imala pasoš također nas je stavljala na visoko mjesto u usporedbi s velikim brojem država gdje je manje od 1 % građana imao putni list. Svjestan sam da je možda moglo biti bolje, ali i da je sa sigurnošću moglo biti i puno lošije. Sreća je da smo bili na strani pobjednika i da smo imali nekoliko pametnih i hrabrih ljudi koji nisu podlegli zvuku čarobne staljinističke frule. Hvala im na petlji koju su imali.

No ostavili su nam nevjerojatno nasljeđe, »samouništavajući virus«, istovjetan računalnom »trojanskom konju« koji navodi korisnika da sam sebi načini štetu, uz malu, jadnu osobnu nadoknadu. Korisnici smo svi mi, a virusu se ne mogu othrvati niti oni koji jedva da imaju iskustva iz onog vremena. Kao da je time »kontaminiran« prostor. Naoko nedužan virus, složen od nekoliko isprepletanih »pod-virusa«.

Netko će reći: “Imamo dobre nogometaše”

Prvi je shvaćanje da smo bogati svime i svačime, kako svi mogu sve i kako smo mi nacija s posebno velikim brojem talenata. Nažalost nije tako. Nema talentiranijih i manje talentiranih nacija. Sve su tu negdje. Uz mala odstupanja na 100 stanovnika na primjer imate potencijal za dobrog pjevača, na 1 000 potencijal za dobrog nogometaša, valjda na 100 000 za pravog poduzetnika, a na milijun ili dva potencijal nekoga da bude državnik. Na puno milijuna imate dobrog znanstvenika, nobelovca. Na milijardu nekog kao Nikola Tesla. I uz to, uz sav talent sakupljan nekim čudnim selekcijama i prenošen genima, mora se poklopiti puno toga da taj potencijal postane stvarnost.

Netko će reći da nisam u pravu i da eto imamo dobre nogometaše. Istina je. Imamo ih za nacionalnu vrstu, ako se nitko od najboljih ne povrijedi, ali ih nemamo čak niti za jedan malo jači klub u našoj ligi, a kamoli za 20-30 jakih klubova kao na primjer u Njemačkoj i Engleskoj.

vatreni

Uz to, čini mi se da vezano za talentiranost i sposobnosti važnu ulogu igraju slični parametri kao i u prirodi. Ekološki sistemi su to stabilniji što su raznovrsniji. Što više vrsta to veća stabilnost. Sve mislim da su Amerikanci toliko jaki između ostaloga jer je njihova nacija nastala od pojedinaca koji su bili nekako hrabriji, poduzetniji, spremni da se ne predaju. Pomislite samo na silne milijune onih koji su se odlučivali seliti u nepoznato s jedrenjacima. Tko se usudio otići? Vjerojatno hrabriji, poduzetniji, spremniji.

Stručnost i “stručnost”

Kada su se za novu vladu birali ministri, spominjala se stručnost. Pod pojmom »stručnost« se podrazumijevala prije svega stranačka pripadnost. Svaka stranka je tvrdila da ima pregršt kadrova za svaku poziciju. I tako je u nekih 7-8 koalicijskih partnera u Domoljubnoj koaliciji, svaka stranka unutra sebe imala kadrove za sve i svašta. Čast HDZ-u koji ima široku bazu, a i kod njih nema svega baš za sve. Čak su i stranke koje imaju jedva članova za 5-6 položaja u samoj stranci, tvrdile da imaju nevjerojatno dobre kadrove. Most koji je koalicija još više stranaka i pokreta također je »pun kadrova«.

Po mojoj slobodnoj računici, ako uzmemo da su u koaliciji Domoljubna & Most nekih 20 različitih stranaka/pokreta, a svaka za sve ima kadrove, radi se o najmanje 400 izuzetnih pojedinaca. Računica po principu 20 ministarstava puta 20 stranaka. Uz pretpostavku da iste talente i kompetencije ima i ostatak društva, pa kako je u navedenim strankama i pokretima možda nekih 5 % stanovništva, onda u Hrvatskoj imamo oko 8 000 stručnih pojedinaca samo za ministre! Iz kvote onih 400 nije bilo teško za svako mjesto ministra ponuditi najmanje dva kandidata i nekoliko rezervi. Premijer je samo trebao izabrati nekog od predloženih. Ako mu ne bi odgovarali predloženi tražio bi da mu dostave još kandidata. Onako kao kada u kartaškoj igri poker mijenjate loše karte u vjeri da ćete dobiti dobitnu kombinaciju karata. Dobri pokeraši znaju kako je to rijetko.

markov_trg

Uz vjeru da svi mogu sve, a članovima stranaka još i više, ostao je uvriježen još jedan samouništavajući virus, da su odluke to bolje što ih donosi više njih. Tako su se vladajući odlučili birati kadrove za sve važne položaje u državi preko kolektivnog tijela od njih 16. Naravno, njih 16 se razumije u sve. Sve i jedan »mikelanđelovksi« um. Navodno se radi o kadrovima za nekih 100 i više funkcija. Po onoj gornjoj računici, za drugu liniju vodećih kadrova eto kod nas nekih 2 000 stručnjaka s partijskim knjižicama i nekih 40 000 onih bez knjižica. Kao duže pamteći znam da do sada postavljanje na položaje nije imalo veze s stručnošću. Dobro plaćeni položaji, s Audijem 6, mobitelom i raznim beneficijama kod nas su predstavljali »uhljebljivanje«.

Ministar Predrag Šustar

Ministar Predrag Šustar

Vjeru u ispravnost načina izbora kadrova mi je dao ministar znanosti dr. sc. Predrag Šustar. On je u jednom intervjuu pohvalio ovakav način izbora kadrova i smatra dobrim da mu suradnike predlažu i nude preko kolektivnog tijela »mikelanđelovske kompetencije«. Kako je izjavio, oni će njemu ponuditi njih par. On će onda odabrati one koje treba. Ako mu ne ponude ono što treba, on će zatražiti da mu pošalju još njih.

Vidim da gospodin ministar ili ne zna poker ili ne razumije način funkcioniranja uhljebiteljskog stranačkog kadroviranja. Novi je u politici. Tek druga stranka. Naime, u kadrovskom špilu broj karata/kadrova je konačan. Novoupisani se ne računaju pri uhljebljivanju. Oni moraju čekati na red. Ministru prvo ponude one najjače. Kao u pokeru, prvo asovi, ako oni već nisu ministri pa onda kraljevi pa dame, sve od pikove sedmice. Karte novim taloniranjem postaju sve slabije. Zato odmah mora prihvatiti prvo ponuđene, jer su oni najjači. Siguran sam da će on to i učiniti. Ta kadrove će mu, po logici stvari, predložiti kompetentniji od njega.

U onom »virusu« još je jedan ostatak nasljeđa. Olako dana obećanja, izvrtanje činjenica, omalovažavanje onih iz drugog dvorišta i bahatost položaja. Obećan je niz reformi. Oni koji su obećavali valjda su trebali znati zašto ih obećavaju. Izgleda da ipak nisu, jer sada za sve trebaju analize, pa onda polako dalje. Vajda ne do slijedećih izbora? Nitko nije očekivao da će se sve ispuniti odmah, ali najmanje se očekivalo na način izjave ministra Šustara: »Obećali smo, ali još nije vrijeme za malu maturu i nastavu u jednoj smjeni«. Za malu maturu ne znam kada će, ali jedna smjena u školama je već uvedena u mnogim sredinama i širi se na sve veći broj škola i bez ikakvih investicija. Sve je manje djece za škole.

O rastu BDP-a

Bivši ministar financija gospodin Šuker, poznat po zaduživanju, najnoviju je korekciju rasta BDP-a EU za Hrvatsku sa1.4 % godišnje na 2.1 % protumačio izjavom: »Korigiranje procjene rasta je logično s obzirom na prezentaciju novog premijera i na novu vladu«. Za takvu izjavu treba imati »dobar želudac«, zar ne? Prosječno pristojan intelektualac zna da (samo) to nije istina i odao bi priznanje (i) bivšima. No ako je jedna Power Point prezentacija premijera dovela do ovakve korekcije rasta BDP-a, onda ćemo do ljeta sigurno u rastu BDP-a premašiti Kinu. Zar ne gospodine Šuker?

Premijer je među prvim partnerima u društvu primio sindikaliste. Primio ih je u prostorijama vlade. Zna tko su mu partneri. Bivši premijer Milanović, socijaldemokrat, to nije znao za vrijeme svog mandata i nije ih primio u prostorijama vlade.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je sa svojih 50 % ovlasti predložila i razriješila prvu osobu Obavještajne agencije SOA jer »više nema povjerenja«. Ima li Vlada drugih 50 % »povjerenja« za razrješenje, još se ne zna. Ako sam dobro razumio, navodno je nisu upozorili da se nalazi u nekom »slabom« društvu u kojem, sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske, neke prisluškuju. Ne mogu joj vjerovati da nije znala u kojem se društvu kreće. Pa cijela nacija zna gotovo sve o onima iz »slabog« društva koje je ona pozvala na inauguraciju i nekima navodno odlazi k njima na proslavu svog rođendana. I da ona to ne zna? Ma kaj god! Mislim da svi imamo pravo znati zbog čega ona nema povjerenja u gospodina Dragana Lozančića. Moramo znati što je to on grozno učinio njoj. Da nije nešto grozno učinio i nama drugima?

Pomalo slušam saborske rasprave i izjave u medijima. Sporazuma ni o čemu. Umjesto komentara, još jedna od Meše Selimovića: Teško će se sporazumjeti dva čovjeka koja misle različito. Lako će se sporazumjeti dva čovjeka koja misle.

Bezbroj nijansi sive

Sadašnji premijer Tihomir Orešković, kao nekadašnji prvi čovjek Plive je prema pozitivnim zakonskim propisima Republike Hrvatske, kao odgovorna osoba, trebao otkriti ime vozača Plivinog automobila koji je sudjelovao u prometnom prekršaju. Prekršajni sud u Zadru je 15. prosinca prošle godine sadašnjeg premijera Tihomira Oreškovića oslobodio krivnje za prekršaj iz Zakona o sigurnosti i prometa na cestama, jer nije s njim uspio stupiti u kontakt još od 2013. godine. Oslobađaju li sudovi svakoga s kim ne uspiju stupiti u kontakt? Je li izbjegavanje da sud stupi s nekim u kontakt »kanadska praksa« ili onaj »virus nasljeđa« kojeg zadržavamo i primjenjujemo samo tamo gdje se »samouništavajući virus« njeguje?

Komentari su zatvoreni