Podravka u demagoškom spinu desetljeća

Podravka u demagoškom spinu desetljeća

Konzultant Novotny »ne zna nijednu Vladu na svijetu koja ima tvornicu juhe«. Ova izjava mi spada u »vrh demagoških spinova«. A zna li gospodin konzultant što sve neke druge Vlade imaju i nije za (ras)prodaju? Što će nekoj Vladi tvornica automobila ili na primjer aerodrom? Kakva je razlika između juhe i aerodroma? Nikakva, ako se osigurava egzistencija građanima

dr. sc. Viktor Simončič

Jao onima koji zlo dobrim nazivaju, a dobro zlim, koji od tame svejtlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim. (Sv. Pavao)

»Da, bila su ranije neka druga vremena u kojima su čak i vrlo stručni ljudi s velikim oprezom preuzimali rukovodeće pozicije, jer ih je bilo unaprijed sram ali i strah neuspjeha. Danas nema srama …(ni straha), a pogotovo ne »srama unaprijed« …jer svi misle da mogu biti sve…. a ne mogu … zar ne!?« (Komentar Marije na 50. poučak)

 Znam da bih trebao nastaviti s daljnjim komentiranjem ministrovog inzistiranja na »šarenim kantama« za odvojeno sakupljanje otpada na izvoru, iako se kod nas otpad u šarenim kantama često ne razlikuje od onog mješovitog. U šarenim kantama završava kod najsvjesnijih 20 – 30 %, a kod prosječno savjesnih čak 70 – 80 % mješovitog otpada. Tragikomična je i praksa da se na izvoru izdvojeni otpad često na deponij vozi pomiješan, jednim vozilom! Trebao bih i o ministrovom prijedlogu kompostiranja na balkonima i odlaganju komposta na javnim površinama. Zamislite kompostere na svakom od 1 200 balkona na »mamutici« u Zagrebu i odnošenje komposta svih fela na neku gradsku zelenu površinu. Vjerojatno uz odobrenje komunalnog redara.

Pada mi na pamet da bi se individualno kompostiranje na balkonima, kao još nigdje primijenjeni sistem za veća urbana naselja, mogao nadopuniti sistemom »dvije kokice po balkonu«. Kokice, naime, jedu ostatke hrane. Na svaki ulaz dobro bi došla po jedna koza, jer koze jedu ono što ne jedu kokice. Ostatak bi mogao ići svinjama, a za njih predlažem kolektivne torove na razini mjesnih odbora. Više o svemu u jednom od idućih poučaka.

Zbog domoljubne rasprodaje »ostatka nacionalnog srebra«, na što me potakao i napis Domoljubna rasprodaja na ovom portalu, četvrti nastavak Ministru Slavenu Dobroviću … će pričekati.

Usporedite izjave političkih djelatnika prije i poslije dolaska na vlast i njihove izjave s djelima. Možda će vam se učiniti kao i meni, kako političari i njihove dodvorice kao da nose maske. Gotovo možete biti sigurni da kada glumeći obećaju bijelo, izvan političkog kazališta možete očekivati uglavnom sve drugo osim bjeline.

Zaštita nacionalnih interesa (ras)prodajom nacionalnog srebra

Udružili se Domoljubi i Mostovci. Inače su Mostovci deklarativno još veći zaštitnici nacionalnih interesa od »domoljubaca«. Kao koalicijsko – partnerski domoljubi zajednički su odlučili da zaštite nacionalne interese prodajom ostatka nacionalnog srebra. U ime zaštite nacionalnih interesa, telefonom, bez rasprave, da im se na licima ne vidi trijumf i zadovoljstvo kako su nas ponovno preveslali, izglasali su rasprodaju svega što još nešto vrijedi. Nakon ovoga ostatka će se, bez telefonske rasprave, prodavati »sve po pet«. Koliko ćemo vrijediti mi koji ostanemo? Kada su jednom prilikom (mislim u Argentini) rasprodavši sve došli do bankrota, na cijeni je bila još samo prodaja ljudske krvi. Morbidno, ali istinito.

Političari nisu naivni. Mudri su i nikada odluke ne donose bez podrške dvorskih savjetnika. U tom kontekstu, meni skoro podrugljivo zvuči izjava konzultanta gospodina Damira Novotnya, podržavajući nacionalnu rasprodaju: ‘Podravka je mit. Ona uopće nije prehrambena već više kemijska industrija. Godinama je bila predmet političke manipulacije lokalnih političara iz svih stranaka što je kočilo njezin razvoj. Ne znam po čemu bi ona bila strateška kompanija. U svojoj glavnoj proizvodnji Vegete i juha uopće ne koristi domaće sirovine. Ne znam ni jednu Vladu na svijetu koja ima tvornicu juhe’, dodajući kako ništa strateško ne vidi ni u ACI-ju.

Vegeta2

Gospodin konzultant Novotny ima pravo i slažem se, jer sam kemijski tehnolog, kako je Podravka oduvijek nosila krivo ime »prehrambena industrija«. Trebala se zvati »Kemijska industrija Podravka«, skraćeno KIP. Ovo »kip« odmah navodi na »kipanje« raznih začina u »Vegetu«.

»Podravka nije strateška kompanija jer ne koristi domaće sirovine«

 Ima gospodin konzultant Novotny pravo i kada se pita po čemu bi to Podravka trebala biti »strateška kompanija«, jer »uopće ne koristi domaće sirovine«. Tu ima snažnu podršku od drugog konzultanta Josipa Budimira koji »ističe kako se nekoj kompaniji može dati strateški značaj tek kad država ima strategiju razvoja gospodarstva. U slučaju Hrvatske takvog dokumenta nema«. Strategiju smo inače imali prije nego smo stvorili državu. Kako i dalje kod nas vrijedi da ništa od ranije ne vrijedi, tako smo izbrisali i strategije na kojima se bazirala tadašnja prehrambena, a ne kemijska, industrija Podravka. Kako smo imali jako puno posla, niti 25 godina od stvaranja države – to je vjerovali ili ne blizu 60 % vremena prethodne države – mi nemamo strategiju razvoja gospodarstva. Pa kada nemamo strategiju, onda nemamo ni strateških tvornica pa je rasprodaja »sve po pet« stručno opravdana.

Da imamo strategiju, onda bi posijali naše njive, po mogućnosti našim sjemenom, zadržali bi mlade kod kuće i Podravka bi bila strateška, jer bi proizvodila »Vegetu i juhe« iz domaće sirovine. I tvornica traktora »Tomo Vinković« bi proizvodila sve vrste traktora, a radila bi i tvornica sredstava za zaštitu bilja »Herbos« (u doba mraka, kada smo još imali strategije zvala se »Radonja«). Ne bi bilo »frke« niti s Petrokemijom, jer bi imali gdje pognojiti zemlju. Imali bi i krava i svinja i kokica pa bi Podravka imala sirovine i za dodatke juhama. A gosti u ACI-ju bi preko domaćih njiva i Podravke mogli koristiti »Vegetu« i juhe iz domaći sirovina, a ne juhe iz Knorra, koje ja inače rado jedem kada sam u Njemačkoj.

Traktor Tomo Vinković TV523 (23 KS)

Traktor Tomo Vinković 523 (23 KS)

Zastrašujuće je da političke elite još ne znaju kamo gospodarski idemo! Zar su slijepi i ne vide društveno urušavanje!? »Ohrabruje« kako uskoro nećemo imati više proizvodnih kapaciteta pa će novostvoreni samozadovoljni političari i gospoda konzultanti, lakše nego do sada, na praznoj ploči graditi kule od karata. Inače, kamo treba ići znaju i mladi i deprimirani građani: u Irsku i Njemačku.

Gospodin konzultant Novotny »ne zna nijednu Vladu na svijetu koja ima tvornicu juhe«. Ova izjava mi spada u »vrh demagoških spinova«. Demagoški spin, godine, ma i desetljeća! A zna li gospodin konzultant što sve neke druge Vlade imaju i nije za (ras)prodaju? Što će nekoj Vladi tvornica automobila ili na primjer aerodrom? Kakva je razlika između juhe i aerodroma? Nikakva, ako se osigurava egzistencija građanima.

Ustavom zaštititi pravo na pitku vodu

Uz konzultante i domoljubne političare posebno pomno treba pripaziti i na premijera Oreškovića. Njemu jedna Podravka, Petrokemija, Končar ili ACI predstavljaju samo »papirnatu bilančnu vrijednost«. On nije mukotrpno, na odricanju, doprinosio njihovoj izgradnji. Njemu manje znači i nacionalni interes jer nije sudjelovao, kao mi koji smo ostali ovdje, u stvaranju države. Došao je iz Kanade i u odnosu na tamošnja prostranstva njemu ništa ne znači niti 10 000 hektara slavonskih oranica. Kao predstavniku kemijske industrije njemu ni poljoprivreda temeljena na gensko modificiranom sjemenu nije strana. Sigurno je sklon i sporazumu Amerika – Europa iako teško da donosi dobro većini.

Slušajući kako se do nacionalnih vrijednosti odnose političari i dvorski savjetnici, bojim se da premijeru i »domoljubcima« ne znači puno niti naša voda. Zbog toga pozivam na veliki oprez i ponovno predlažem, dok je još vrijeme, da pravo do pitke vode, kao osnovno ljudsko pravo, stavimo kao ustavnu kategoriju. Zašto? Pa da sutra ovakvi domoljubni političari, u cilju zaštite nacionalnih interesa, onako kako su puno toga (pro)dali, po istom principu, ne (pro)daju i vodne resurse »sve po pet«i liše nas prava nad dostupnosti do vode, kako bi nam, jer ne sumnjam i u njihovom mogućem udjelu u transakcijama, sutra prodavali vodu na kapaljku.

Popis zadnje rasprodaje ministri su odradili tajnovito, telefonski. Nisu koristili princip video konferencije da se svi međusobno čuju i vide. Čuli su se samo »jedan na jedan«. Pojedini ministar i premijer, ili je možda razgovor obavila samo tajnica nazvavši svakog od ministara, pročitavši svakom popis za rasprodaju? Vjerujem da je tako i bilo, jer premijer malo sporije i nerazgovjetnije govori pa je mogla postojati opasnost da druga strana »ne čuje dobro« i da razgovori predugo traju. I odoše na bubanj Podravka, ACI, Petrokemija, Končar, Croatia osiguiranje, … Za prodaju vode se valjda neće niti nazivati, ta voda je voda, a u Kanadi ima jako puno vode.

Kvaka 22

Današnje domoljulje, posebno prvog zamjenika Vlade, podsjeća me na izjave nekih kako su bili članovi ondašnje partije da bi je mogli podrivati iznutra. Vjerujem da je i prvi zamjenik premijera, gospodin Karamarko, preko supruge, od MOL-ovog konzultanta Petrovića, uzimao novac kako bi podrivao MOL iznutra. Vjerujem da je konzultantica gospođa Ana Karamarko MOL-u davala »zapakirane« informacije, koje bi Hrvatskoj trebale pomoći pri arbitraži. Mislim da će i nama biti tako »zapakirana« ova porodična suradnja s MOL-om protiv INA-e, kao velika domoljubna gesta. Osjećam se bespomoćno u poplavi »rasprodajne demagogije«.

Što nam više štite nacionalne interese nacija ima svega manje, a oni – »domoljubni zaštitari nacionalnih interesa« – svega više. I jeftinih stanova i povoljnih kredita i unosnih ugovora, …, i obećanih poslova kada odu s funkcija, …

Sve me neodoljivo podsjeća na kultni knjigu iz sedamdesetih Kvaka 22. Parodija na Drugi svjetski rat. Kvaka 22 je po sjećanju u slijedećem: »Iz američke vojske se može otpustiti samo netko tko je lud. Onaj tko tvrdi da je lud, nije lud jer želi izaći iz američke vojske. Znači iz američke vojske se ne može otpustiti nitko«. Tražim »kvaku 22« u rasprodaji nacionalnog blaga od strane domoljuba, u interesu zaštite nacionalnoga. I ne nalazim ništa što bi moglo ličiti na neku »kvaku 22«. Sve liči na vrlo primitivno otimanje i pljačku, bez »kvake«, pa čak niti one na vratima.

Bezbroj nijansi sive

Smijenjen je direktor Hrvatskih voda gospodin Ivica Plišić. Ranije je smijenjen i direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost gospodin Sven Müller. Njemu nije pomoglo niti što je iz Fonda, protivno propisima, odobrio nekih 30 milijuna kuna za sanaciju nekog odrona kod Omiša. Ispada da ni »mostovci« nisu svemoćni. Zeleni traže da se smijeni direktor Marišćine Dušan Ščulac. Gospoda mora da imaju veliku podršku u vladajućima. Da nije tako zadržali bi ih na položajima pa neka »kusaju juhu« koju su nam zasolili dvoreći domoljubne političare.

Mislio sam da je Most nešto novo i dobro pa sam se trudio cijelo vrijeme pisati o njima pozitivno. Ali sve ukazuje da mnogi među njima imaju, unatoč zvučnih titula, najnižu političku i stručnu razinu kompetencije do sad viđenu. Na prijedlog Zakona o državnim dužnosnicima, kojeg je branila ministrica uprave, dr. sc. Dubravka Jurlina Alibegović, Mostov partner iz HDZ-a (!), uvaženi zastupnik Goran Marić izjavio je da nijedna stvar u Zakonu nije dobra. Nijedna. Treba zapamtiti tu izjavu. Dogodilo se prvi put, a izgleda na razinu kompetencije niti zadnji, da je u Sabor došao zakon u kome ništa nije korektno regulirano. Slušao sam i pravna obrazloženja oko financiranja političkih stranaka od strane »mostovca«, uvaženog potpredsjednika Sabora prof. dr. sc. Roberta Podolnjaka. Iznenadio sam se saznavši da je pravnik, jer su njegova pravna tumačenja djelovala zastrašujuće isprazno.

Komentari su zatvoreni