Podcjenjuje li Strategija o plastici izvrsna svojstva plastičnih materijala

Podcjenjuje li Strategija o plastici izvrsna svojstva plastičnih materijala

EU je vodeća u pitanjima naprednog razmišljanja i djelovanja spram okoliša, pa niti nova strategija nije iznimka. Međutim, bit će teško uskladiti neminovnu potrebu za promjenom s potencijalnim gubitkom poslova koja takva promjena izaziva. Treba misliti i na 15 milijuna Europljana zaposlenih u plastičarskoj industriji. A ne treba zaboraviti ni da za plastične materijale još nije pronađena dovoljno dobra zamjena. Posebno ne u području ambalaže

Maja Rujnić

Stručnjaci koji dulje vrijeme prate kretanja na području plastike znaju. S vremena na vrijeme otvara se neka od tema kojom se osporava prednosti plastičnih proizvoda. Najčešće se radi o akcijama koje u određenom trenutku usredotočuju pozornost najšire javnosti na plastiku kao krivca za ukupni suvremeni otpad. Pri čemu se isluženim plastičnim proizvodima pripisuju „grijesi“ koje zapravo stvaraju svojim neznanjem ljudi. To je slučaj s plastičnim vrećicama, PET-plastenkama ili neko vrijeme i PVC-om.

Najnoviji je primjer čišćenje oceana od plastike. Pritom se radi o krupnom otpadu, najlonskim ribarskim mrežama. No sada je na djelu dvojbeno propitivanje opravdanosti jednokratne ambalaže. Dosadašnje akcije pokazale su da se iza takvih napada na plastične materijale ili proizvode kriju neki drugi interesi. A ne briga o živim bićima i zaštiti okoliša. Ono što posebno zabrinjava jest da se organizacije koje trebaju braniti interese proizvođača plastike na određeni način priklanjaju takvim gibanjima. Ne nudeći pritom dobro obrazložena rješenja. Namjera je teksta ukazati upravo na takva nepredložena alternativna rješenja.

Plastika – blagodat ili najomraženiji materijal u povijesti čovječanstva

Podaci o svjetskoj proizvodnji plastike stvarno su neuobičajeni za neki svakodnevni materijal. Godine 1951. svjetska proizvodnja je bila 1,5 milijuna tona da bi poslije 65 godina porasla za punih 220 (dvjesto dvadeset) puta. Očito je da postoje brojni razlozi takvom ubrzanom razvoju jedne skupine materijala.

Strategija o plastici Europske komisije

U siječnju 2018. usvojena je Strasbourgu Strategija o plastici. Kao dio prijelaza prema kružnom gospodarstvu.

Kružno gospodarstvo (Zg-magazin, 5. rujna 2017.)

Namjera Strategije je zaštita okoliša od onečišćenja plastikom, zapravo plastičnim proizvodima, uz promicanje rasta i inovacije. Prema novom planu, sva plastična ambalaža na europskom tržištu trebala bi biti oporabljiva do 2030. Istodobno se uporaba jednokratnih plastičnih proizvoda mora smanjiti, a namjerna uporaba mikroplastike ograničiti.

Prema riječima Fransa Timmermansa, prvoga potpredsjednika Europske komisije, »ukoliko se ne promijeni proizvodnja plastike i uporaba plastičnih proizvoda, bit će do 2050. više otpadnih plastičnih proizvoda, skraćeno otpadne plastike, nego riba u oceanima. Mora se zaustaviti ulaz plastike u naše vode, hranu, pa i naša tijela. Jedino dugoročno rješenje je smanjenje plastičnog otpada koje će se postići povećanjem recikliranja i ponovne uporabe. To je izazov koji se tiče svih – građana, industrije i vlada. S pomoću Europske strategije o plastici kreće se prema novom poslovnom modelu, onom kružnog gospodarstva. Pritom će se investirati u nove, inovativne postupke koje će zaštititi građane i okoliš, uz istovremeno održavanje konkurentnosti industrije«.

Strategija o plastici postavit će temelje za novo kružno gospodarstvo u plastičarskoj industriji. To će pomoći smanjiti količine plastičnog otpada na kopnu, u zraku i u morima uz otvaranje novih mogućnosti za inovacije, konkurentnost i visokokvalitetne poslove. To je velika prilika za europsku industriju u smislu razvoja globalnog vodstva u novim postupcima i materijalima.

U Europi se godišnje odbaci oko 26 milijuna plastičnih proizvoda, od čega se reciklira nešto manje od 30 %. Cilj Strategije o plastici je jednostavan – smanjiti količine otpada i sačuvati vrijednost proizvoda, materijala i resursa u gospodarstvu što je dulje moguće. U Strategiji su obrađena pitanja oporabljivosti, biorazgradljivosti, prisutnosti opasnih tvari u plastici. Posljednjih godina posebno važna tema postao je otpad u morima.

Strategija o plastici treba promijeniti način konstrukcije proizvoda, proizvode i recikliranje u Europskoj uniji. Cilj je zaštita okoliša uz postavljanje temelja novog plastičarskog kružnog gospodarstva. U kojem se proizvodi konstruiraju i proizvode uz ispunjavanje ciljeva koji uključuju ponovnu uporabu, popravljanje i recikliranje te razvoj održivih materijala.

U usvojenoj strategiji, Europska unija je postavila sljedeće ciljeve:

1. Učiniti recikliranje profitabilnim. Donijet će se nova pravila vezana uz plastičnu ambalažu koja bi poboljšala oporabljivost plastike koja se nalazi na tržištu i povećala potražnju za plastičnim reciklatima. Povećanjem sakupljanja plastičnog otpada, otvorit će se novi pogoni za recikliranje u Europskoj uniji, uz bolji, standardizirani sustav za odvojeno sakupljanje i razvrstavanje otpada. To će dovesti do uštede od oko 100 EUR po sakupljenoj toni otpada, a i donijet će veću dodanu vrijednost konkurentnijoj, otpornijoj plastičarskoj industriji.

2. Suzbiti plastični otpad. Europsko zakonodavstvo je već dovelo do bitnog smanjenja uporabe plastičnih vrećica u nekoliko zemalja članica. Novi planovi će se okrenuti prema ostalim jednokratnim plastičnim proizvodima te ribolovnoj opremi. To treba ostvariti podupirući kampanje podizanja nacionalne svijesti i određujući djelokrug pravila Europske unije koja će biti predložena u 2018. Europska komisija će uvesti i mjere koje ograničavaju primjenu mikroplastike u proizvodima, te poboljšati oznake za biorazgradljivu i kompostabilnu plastiku.

3. Zaustaviti bacanje plastičnih proizvoda u mora. Nova pravila u lukama za prihvat otpada odnosit će se na otpad vezan uz mora, s mjerama koja osiguravaju da se otpad stvoren na brodovima ili sakupljen u morima ne ostavlja u moru, već da se vrati na kopno gdje će se s njime gospodariti na prikladan način.

4. Potaknuti ulaganja i inovacije. Europska komisija donijet će smjernice za nacionalna tijela i europsku industriju o načinima minimiranja plastičnog otpada na izvoru. Povećat će se potpora za inovacije, s dodatnih 100 milijuna EUR-a za financiranje razvoja oporabljivih plastičnih materijala. Time bi se postupci recikliranja učinili učinkovitijima, te se omogućilo praćenje i uklanjanje opasnih tvari i onečišćivala iz reciklirane plastike.

5. Potaknuti promjenu u cijelom svijetu. Europska unija će surađivati s partnerima iz cijelog svijeta kako bi se došlo do globalnih rješenja i razvile se međunarodne norme.

Na papiru, strategija o plastici je izvrsno zamišljena. Treba više reciklirati, manje odbacivati, a plastični proizvodi (poglavito plastična ambalaža) moraju biti oporabljivi. No postavlja se pitanje – u kojoj mjeri je to moguće provesti i kako će to utjecati na kvalitetu života?

Prema izvještaju Europske komisije iz siječnja 2018., potražnja za recikliranom plastikom u Europi danas je na razini od samo 6 % ukupne potražnje za plastičnim materijalima. Tvrtke koje se bave recikliranjem plastičnog otpada smatraju kako bi se plastična ambalaža trebala konstruirati prema smjernicama za recikliranje, kako bi se smanjili troškovi recikliranja i time povećala potražnja za plastičnim reciklatom. To bi primjerice značilo uklanjanje višeslojnih filmova i folija za pakiranje prehrambenih proizvoda, jer ih je vrlo teško reciklirati. No, to drastično smanjuje djelotvornost plastične ambalaže. Naime, svaki sloj u višeslojnoj ambalaži ima svoju svrhu koja osigurava sigurnost hrane.

Ne treba zaboraviti, kao što je napomenula Julie Girling, predstavnica Ujedinjenog Kraljevstva u Odboru za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane Europskog parlamenta, da je plastika fantastičan materijal koji ima veliki niz prednosti. Nije teško uočiti primamljivost poziva za drastičnim smanjenjem ili eliminiranjem nekih primjena plastike, no trebalo bi uključiti i određenu dozu opreza.

Kako se čini, u Strategiji su izvrsna svojstva plastičnih materijala u određenim primjenama prilično podcijenjena. Prvo pitanje koje se postavlja je što će se dogoditi sa sigurnošću hrane i otpadom od hrane. Primjena plastike u materijalima u dodiru s hranom daje velike prednosti, kao što su produljena svježina, smanjenje onečišćenja i osiguranje dopreme hrane do potrošača bez oštećenja. Te prednosti se ne bi smjele podcjenjivati, a uklanjanjem ili već promjenom određenih materijala plastične ambalaže, kako bi se ona načinila oporabljivom, moglo bi doći do velikih problema sa sigurnošću hrane.

Neki će reći, plastična ambalaža bi morala biti biorazgradljiva, još bolje kompostabilna. No to zvuči dobro samo u teoriji, a u praksi dolazi do velikih problema. Prvo, biorazgradljiva plastika se niti cijenom niti svojstvima još uvijek ne može mjeriti s konvencionalnom, nerazgradljivom plastikom. Drugo, biorazgradnja nije proces koji se događa u bilo kojem okolišu, pod bilo kojim uvjetima, i baš onda kada se to želi. Većin biorazgradljivih plastičnih materijala tako je razvijena da se razgradi u industrijskim postrojenjima pod kontroliranim, točno određenim uvjetima topline i vlažnosti, pri čemu temperatura uglavnom dostiže 60 °C i više. Vrlo malo dostupnih biorazgradljivih plastičnih materijala prikladno je za razgradnju pri nižim temperaturama u kućnim kompostištima. Najčešće je brzina kojom će se neki biorazgradljivi plastični proizvod razgraditi, čak i u kontroliranim uvjetima vlažnosti, temperature i mikroorganizama, nepoznata.

Europska unija je vodeća u pitanjima naprednog razmišljanja i djelovanja spram okoliša, pa niti nova strategija nije iznimka. Međutim, bit će teško uskladiti neminovnu potrebu za promjenom s potencijalnim gubitkom poslova koja takva promjena izaziva. Treba misliti i na 15 milijuna europskih građana zaposlenih u plastičarskoj industriji. A ne treba zaboraviti niti činjenicu da za plastične materijale, koji su se odavno dokazali održivima, još uvijek nije pronađena dovoljno dobra zamjena. Posebno ne u području ambalaže.

Komentari su zatvoreni