Počinje natjecanje u “otvaranju” novih radnih mjesta

Počinje natjecanje u “otvaranju” novih radnih mjesta

(Nekadašnji tvornički objekt Dalmacijavina danas propada kao zaštićeno kulturno dobro / Foto: www.slobodnadalmacija.hr)

Bilo je već obećanja i za 300 000 novih radnih mjesta i do početka izborne kampanje netko će se popeti i do te cifre. Gdje će se ona otvoriti? U industriji? Vjeruje li netko da danas imamo snagu otvoriti 10 Končara? U turizmu? Veći hotel treba 100 zaposlenih, a manji obiteljski 10 / Treba biti suzdržan i prema presudi iz Münchena. Naziru se tu interesi o kojima smo dali da sude drugi…

dr. sc. Viktor Simončič

Laž može proputovati pola svijeta dok istina obuče svoje cipele. Charles Spurgeon

Ne znam je li veća pokora misliti ili ne misliti? Vjerovati na slijepo ili vjerovati samo provjerenim činjenicama? Vjerovati izjavama ili vagati njihovu težinu djelima? Vjerovati nečemu što se u danom prostoru i djeliću vremena prikazuje kao univerzalna istina ili se pozvati na povijesno iskustvo i znati da je »svaka sila i istina do vremena«? Zanositi se hvalospjevima ili znati da kako pjeva Balašević u jednoj pjesmi, »kako vrijeme ne voli heroje … i kako je svaki hram ukaljalo«?

Da se bilo kome postavi bilo koje od pitanja, spontani odgovor u 99 % slučajeva bi bio onaj drugi dio. I mislimo, i vjerujemo samo činjenicama, i ljude prepoznajemo po djelima, i znamo da je »svaka sila do vremena«, i ne zanosimo se hvalospjevima ….

A u stvarnosti, u grupi postajemo samo dio mase koja se sasvim drugačije ponaša.

Da mislimo ne bi lako nasjeli na najnoviju demagogiju o smanjenju naknada za izbore od 25 %, pa će po izabranom zastupniku stranke umjesto 180 000 kuna dobivati 135 000. Most je htio još i više smanjiti naknade. Srezati ih za 50 %. Nekako su uvijek revolucionarni na stvarima koje se inače ne mogu provesti. Pa valjda tako i na ovoj. Predlažem im da se pokažu na djelu i da dio kojeg su htjeli dodatno smanjiti uplate u sisačku javnu kuhinju. Zašto sisačku? Ja sam iz Siska, pa evo da dam neku korisnu inicijativu za grad. Druge inicijative koje su mogle pomoći, čak i da se izbjegne javna kuhinja, ni »moji« ne žele slušati.

Hvalospjevi o uštedama

bozo_petrov_nu2

Božo Petrov u HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u dva”

I u čemu je »nasjedanje« ako netko smanji naknadu po mandatu za 25 %? Pa u činjenici da su naknade bile zamišljene za mandat koji traje 4 godine. Ako bi onih 180 000 linearno podijelili na 4 godine mandata zastupnika, ispalo bi da nas uz sve blagodati koje imaju, godišnje zastupnik košta još dodatnih 45 000 kuna ili nekih 3 750 kuna mjesečno. Kako je ovim sadašnjima mandat trajao samo nekih 6 mjeseci, ispada da su nas uz plaće i ostalo koštali mjesečno dodatnih 30 000 kuna. Više nego plaća, garsonijere i stanovi, avionske karte …

Malo sam nategnuo stvar tek da se vidi koliko demagogije može biti sadržano u hvalospjevu o uštedama. Znam da su dio novca potrošili za kampanju, ali i tamo su ga dijelili svojima. Sumnjam da je baš netko tko nije sklon jednima mogao za njih štampati letke i kupovati vjetrovke. I kao nam se lako može dogoditi da za godinu dana imamo nove izbore, a to mi se nekako čini jako izvjesnim kada slušam »obećanja blistava«, i kako nas stranke ne bi opet »oženile« za novih 180 000 po zastupniku, trebalo bi donijeti zakon kako zastupniku pripada naknada za cijeli mandat o 4 godine. Ako je mandat trajao kraće, onda mu se za novi mandat odbija ono čega nije bilo. Po toj naivnoj računici za ove izbore stranke bi po novom zastupniku mogle dobiti samo 22 500 kuna.

Kako iz prakse vidimo da je bavljenje politikom kod nas postala poslovna kategorija, bojim se da bi stranke mogle i dalje, zbog financijskih interesa izazivati nove i nove izbore. Jer to je nekako najelegantniji način uhljebljivanja. Trenutno na plaćama imamo nekih 150 saborskih zastupnika, i ne znam točno, ali barem nekih 50 koji vuku beneficije iz prošlog saziva. U jesen ćemo dobiti novih 150 zastupnika, ostat će onih 50 s pravima iz prošlog saziva i još barem toliko koji će vući svoja prava iz ovog saziva. Lako se može dogoditi da na taj način uvijek imamo izdatke za zastupnike dva saziva, a da u sabornici najčešće sjedi samo njih nekoliko. Ostali su »na terenu«. I kada se sve zbroji, čak i stranka s jednim zastupnikom na taj način ima mjesečne prihode od dvije saborske plaće i onih 30 000 kuna pride iz prava na troškove izbora.

Što tek s izjavama koje nisu ovjerene kod javnog bilježnika

Da mislimo znali bi da ne treba vjerovati izjavama, pa čak niti kada su potvrđene kod javnog bilježnika. Što je tek s onima neovjerenim? Kod nas sve prolazi, pa i da kod javnog bilježnika ovjereno obećanje ne prolazi. I nikom ništa! Evo sada počinje natjecanje u novim radnim mjestima. Blizu smo cifre od 200 000 tisuća. Ako se dobro sjećam bilo je obećanja već i za 300 000 novih radnih mjesta. Vjerujem da će se do početka izborne kampanje netko popeti i do te cifre. Za početak predlažem da netko samo navede gdje se planira otvoriti novih 180 000 radnih mjesta? U industriji? U turizmu? Samo radi ilustracije, 180 000 novih radnih mjesta je jako jako puno.

Hoće li se napokon smanjiti redovi po ispostavama HZZ-a

Hoće li se napokon smanjiti redovi po ispostavama HZZ-a

Končar je u neka bolja vremena imao nekih 20 000 radnika. Danas su možda negdje na petini. Vjeruje li netko da danas imamo snagu otvoriti 10 Končara? Veći hotel treba 100 zaposlenih, a manji obiteljski 10. Znači, trebali bi na tisuće što manjih što većih hotela i hostela. Pred turističku sezonu mislim da se navodila brojka o desetini otvorenih novih hotela.

Vjeruje li netko da danas imamo snagu otvoriti par tisuća hotela, sve i kada bi imali goste duže od 100 dana godišnje? No, negdje se mora stati s takvim načinom licitiranja jer kod nas jednostavno nema toliko nove radne populacije. Sve je manje djece, a uz to i oni najpotentniji, mladi odlaze iz države. Kod nas bi bio veliki napredak da se samo zadrži stopa sadašnjeg zapošljavanja, ali s plaćama koje omogućuju normalnu egzistenciju!

Pišući ovo, večer pred praznik, na HRT 4 je bio prigodni program o bivšem sistemu. Sudionici su se trudili da prikažu strahote onog vremena. Stvarno je bilo gadno, ali na moju sreću nisam baš sve primijetio. Naročito me se dojmilo obrazloženje kako je Tito perfidnom politikom otvaranja granica za rad u inozemstvo namjerno prouzročio iseljavanje građana. Vjerujem da sam dobro razumio umne izjave intelektualnih velikana, po njima se posebno brinuo da se iseli što više Hrvata, kako bi oslabio Hrvatsku. I kako eto pokušavam dokučiti duboko perfidne razloge Tita za slabljenje Hrvatske poticanjem iseljavanja, pitam se da li se naši danas iseljavaju i dalje na krilima Titove perfidnosti, ili je u pitanju nešto drugo?

Suzdržanost prema presudi iz Münchena

Nepravomoćna presuda iz Münchena, ako se uzme da je temeljena na onome što je pročitano u obrazloženju i da bi mogla postati pravomoćna, pokazala je vrlo mračnu patološku sliku nacije. Tamo je rečeno, da Perkoviću i Mustaču ne bi sudili u Njemačkoj da smo zločin istražili i osudili sami. Koja zvučna moralna pljuska svima nama! Prikazani smo kao oni koji skrivaju i štite zločin. Ma jesmo li stvarno takvi? Zar smo stvarno gradili slobodnu i samostalnu Hrvatsku i s onima koji su činili strašne zločine koji su odavno zaslužili osudu? Jesu li ti i takvi razlozi da nismo proveli potrebnu lustraciju? No i da smo to poduzeli trebalo bi imati mudrosti. Nešto slično kako su to izveli pobjednici u Drugom svjetskom ratu, koji su na procesu u Nürnbergu sudili pojedinim zločinima, ali ne i političkom sistemu i cijeloj naciji.

Zdravko Mustač i Josip Perković

Zdravko Mustač i Josip Perković, bivši dužnosnici UDB-e

A kako se kod nas voli reći, zločin je zločin i neka institucije sistema rade svoj posao, pitanje je zašto ne rade? Čini mi se zato jer mi razlikujemo između zločina i zločina. Nije isto kad netko ubije s naše ili njihove strane. Za neke naš zločin može biti uzvišen, ali uz sve rezerve, ubojstvo ambasadora tadašnje nam zajedničke države ne može biti uzvišen čin, kako god voljeli ili mrzili. Treba biti suzdržan i prema presudi iz Münchena. Čini se da sve nije bilo crno – bijelo. Naziru se mnogi interesi o kojima smo dali da sude drugi. Ne smijemo sve iz onog sistema uvaljati u blato samo onako. Bez ljudi iz onog sistema, počevši od prvog Predsjednika Tuđmana i njegovih najbližih suradnika, među kojima svako treba spomenuti i gospodina Manolića, pitanje je kako bi sve danas izgledalo.

Trenutno nam najviše smeta jer su neki naši branitelji na listama potencijalnih počinitelja zločina u drugim državama. Jesu li oni potencijalni ili stvarni počinitelji zločina? Zna li to itko? Poučeni lekcijom iz Münchena, da su oni sudili jer mi nismo sudili, zašto ne preispitamo zašto netko želi suditi našima? Provjerimo li to na u demokratskim državama uobičajen način, skinut ćemo nepotrebnu stalnu opasnost nad glavama nevinih, a ako utvrdimo potrebnim, kazniti ćemo one koji su stvarno počinili zločin. Zar ima netko tko želi da nam sude drugi?

I kako i ja imam svoju »Kartagu« (Ceterum censeo Carthaginem esse delendamUostalom, mislim da Kartagu treba razoriti), uostalom mislim da nam ne treba nova pljuska iz Bruxellesa na Plan gospodarenja otpadom , i da trebamo žrtvovati prihod od tjednog utrška od ulaznica kako bi prestali puštati otpadne vode u vrtaču kraj restorana na Plitvičkim jezerima, prije nego nam o tome presudi UNESCO.

Komentari su zatvoreni