Plastika nema alternative

Plastika nema alternative

Prihvatimo tezu da se zabrani jednokratna plastika. A što je zamjena? Papirnata, staklena, platnena i metalna ambalaža. Na temelju svih analiza, navedeni zamjenski materijali bitno više opterećuju okoliš

prof. emer. Igor Čatić

(Drugi dio)

Tko će obavještavati javnost i stručnjake?

Na pisanje ovog teksta odlučio sam se svjestan činjenice da i Hrvatska treba znati nešto o najnovijoj akciji svjetskih zelenih. Koji uvijek pronalaze sponzore za svoje akcije. Koje su uvijek orkestrirane od drugih. Pritom u Hrvatskoj nema spremnih upoznati najširu javnost s tim najnovijim napadom, ovaj puta na tzv. jednokratnu plastiku.

Poslije PVC-a, koji je sada postao najzeleniji materijal, posebno u građevinarstvu i izgubljenih sudova, zeleni su se orijentirali na plastične vrećice. Postigli su određeni uspjeh. Sada i proizvođači potrebne plastike za vrećice i prerađivači pristaju da se one naplaćuju. A što je s pravom potrošača da dobije potrebno pakovanje? To se birokrata u funkciji krupnog kapitala ne tiče. Samo najnoviji primjer. Papirnate vrećice u koje vam stavljaju toplo pecivo, odmah se onečiste s mašću. Ne mogu se reciklirati, već samo spaliti. A spaljivanje je posebna tema.

U Hrvatskoj je trenutno jedino Udruženje za plastiku i gumu u okviru Hrvatske gospodarske komore potencijalno kvalificirano da zauzima stavove. Barem recimo putem suvremenih biltena koji navedu naslov i dva, tri retka teksta s napomenom »čitaj dalje«. Postoji volja umirovljenih stručnjaka da sudjeluju u tome. Međutim, premda su predsjednik i tajnica Udruženja upoznati s tim inicijativama, ništa se ne događa. Kruže glasovi da se ogroman broj korisnih informacija pristiglih u Hrvatsku, šalje u zainteresirane zemlje regije. Ali hrvatski prerađivači znaju sve, pa im očito ne trebaju takve informacije. No neka barem na ovom portalu čitatelji u Hrvatskoj saznaju o čemu se radi.

»Zeleni«, poznati pod nazivom Avaaz pokrenuli su akciju, protjerajte jednokratnu plastiku, inače će nam biti u oceanima do 2050. više plastičnih tvorevina nego riba. Ovaj puta uspjeli su uključiti u akciju i Ujedinjene nacije, tj. njihov Program zaštite okoliša.

Dio teksta koji slijedi napisan je u suradnji s jednim od najpriznatijih stručnjaka u regiji za plastiku, pa i gospodarenje plastičnim otpadom, umir. prof. D. Stoiljkovićem.

Amateri mogu tražiti, ali ne i predlagati način rješavanja problema

U svom tekstu Avaazovci navode da se oko 50 % plastičnih proizvoda upotrebi samo jednom, a potom bacaju, što na kraju dovodi do mehaničkog zagađenja oceana. Također se navodi nekoliko najvećih država, zagađivača. Organizacija Avaaz predložila je potpisivanje peticije za postupno ukidanje jednokratne uporabe plastike. Kako razmišljaju o tom prijedlogu inženjeri, koji znaju da se istrošene tvorevine moraju ukloniti? O čemu dokazano pišu argumentirano već niz godina.

Jednokratna upotreba plastike se odnosi prvenstveno na ambalažu (vrećice, boce, kutije, kompozitne posude, tj. kombinacija plastike i metala). Prihvatimo tezu da se zabrani jednokratna plastika. A što je zamjena? Papirnata, staklena, platnena i metalna ambalaža. Na temelju svih analiza, navedeni zamjenski materijali bitno više opterećuju okoliš. Zbog pamuka za čiji se uzgoj troši 25 % pesticida, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije otruje se godišnje milijun ljudi, a umre njih 20 tisuća. Da se ne navodi isušenje jezera, npr. onoga Aralskog. Želite li upakirati neki sadržaj u papirnate, za isti volumen upakiranog sadržaja trebate 7 puta više transportnih sredstava, nego u slučaju plastičnih vrećica. Kada su uvedene PET plastenke, danas mase 30 ili 35 grama, zamijenili su u pakiranju najpoznatijeg napitka, staklenku mase od 1,7 kg. Jednostavan je zaključak, na temelju današnjih znanja i spoznaja najmanje opterećuje okoliš plastična ambalaža. Prema tome, krajnje je neozbiljno i štetno tražiti da se nešto ukine (smanji, zabrani…), a ne sagledati objektivno i stručno šta bi moglo biti drugo, ali bolje rešenje.

Amateri (građanstvo, pomodni »ekolozi«, političari i drugi) imaju pravo zahtijevati pristup rješavanju nekog problema, ali nemaju pravo predlagati kako taj problem treba riješiti. Prijedloge moraju dati stručnjaci. Oprimjerimo to na primjeru humane medicine.

Pacijent (ili amater ekolog) ima pravo zahtijevati liječenje, ali nema pravo predlagati terapiju: »odstranite mi bolesni organ«, »neću ovaj, hoću onaj lijek« (»ukinite plastiku, hoću papirne vrećice«, »ukinite plastične boce, hoću staklene«), jer svojim neznanjem može ugroziti druge organe, svoje zdravlje, pa i svoj život (i život svog planeta). Liječnici opće prakse, a zatim specijalisti na osnovu simptoma, laboratorijskih i drugih analiza predlažu (terapiju) kako bolesnika (ocean, planet) treba liječiti. Prate proces liječenja i na temelju povremenih kontrola, po potrebi prilagođavaju terapiju.

Istinski borci za zaštitu okoliša i Zemlje moraju se razumno odnositi prema potrošnji svih vrsta materijala, hrane, svih proizvoda i energije. Treba štedjeti, trošiti koliko je neophodno, ne rasipati, i što više obnavljati proizvode, a ne da ih se projektira na trajnost garancije. Zatim ih treba, kada god je to smisleno mehanički oporabiti, reciklirati. To važi i kad je u pitanju plastika. Za to već postoje odgovarajuća rješenja i u Hrvatskoj.

Potreba za objektivnim informacijama

Tko će u Hrvatskoj obavještavati javnost o problemima vezanim uz plastiku i gumu?

Upozoravati i objašnjavati o takvim problemima moraju lokalni stručnjaci. Gdje će oni to objavljivati. Nema portala, nema časopisa. Jedini postojeće tijelo je Udruženje za plastiku i gumu. Svi dosadašnji napori da se ponovno informira zainteresirana opća javnost, a posebno prerađivači, nisu urodili plodom. Plastika je u svim zemljama vrlo važan materijal, ali trajno izložena negativnoj promidžbi. Zato su potrebni napori da se javnost trajno, organizirano i argumentirano obavještavaju o kretanjima na područjima koja još postoje u Hrvatskoj. Naime, proizvodnje praktički nema. Drugi ju zadržavaju, a i pomažu objavljivanje novosti. Još jedno pitanje.

Tko će se brinuti za potrebno obrazovanje prerađivača plastike ali i kaučukovih smjesa? Nekada je Hrvatska imala odvojene poslovne zajednice za proizvodnju i preradu plastike. Danas je sve na Udruženju za plastiku i gumu. Posebno na čelništvu. Promislite kako ćete obavještavati potencijalno zainteresirane, ali i podučavati kada se danas već danas događa, nazovimo to Plastična i gumarska industrija 4.0. A nemamo riješene ni niže razine.

Još je jedan važan razlog za obavještavanje javnosti i stručnjaka. Studenti usmjerenja Prerada polimera, Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu to su najbolje opisali u razgovoru s novinarima Studentskog lista i to još 1981. »Tijekom naših istraživanja u pogonima ustanovili smo da nam stranci nisu sve rekli što može njihova oprema«. Zaključak: ne oslanjajmo se samo na izravnu komunikaciju dobavljač strane opreme – prerađivač, jer domaće proizvodnje opreme za preradu također već odavno nema. Otvorimo komunikacijske kanale za obavještavanje javnosti i stručnjaka iz svih raspoloživih izvora. To mora ostvariti danas jedini preostali subjekt, Udruženje za plastiku i gumu. To se može i mora osigurati.

Zaključno, proizvodnja plastika u Hrvatskoj je zanemariva. Prerada se uspješno razvija. Ali svima i najširoj javnosti i stručnjacima potrebne su informacije. Postoje stručnjaci koji to mogu i znaju. Ali trebaju podršku u ostvarenju. Koja trenutno izostaje.

(-kraj-)

Komentari su zatvoreni