Plastične vrećice – populistički antibiotik širokoga spektra

Plastične vrećice – populistički antibiotik širokoga spektra

Zabrana vrećica na cijelom Balkanu dala bi doprinos u smanjenju plastičnog otpada za nekih 0,000…01 %, a neće imati ni »pedagoški utjecaj« na druge. Možda se primjerom povedu još manje razvijeni, s većim društvenim problemima i potrebni nove doze populizma. Razvijeni svojim stanovnicima neće nametati financijske terete i smanjivati im ugodnost života. Jer, tako se ne dolazi do novog mandata…

dr. sc. Viktor Simončič

Kada sto ljudi stane zajedno, svaki od njih će izgubiti svoj um i dobiti drugi. (Friedrich Nietzsche)

Viktor Simončič

Razina populizma i neznanja su, da parafraziram velikoga Einsteina, jedino beskonačne, jer se sa Svemirom, još ne zna. Lakoća s kojom se narod hvatana zabranu plastičnih vrećica, štapića za uši i štapića za balone, kao eto univerzalnog spasa za mora i oceane, je zadivljujući.

Ne bih ponovno pisao o tome, da nije u modi zabrana plastičnih vrećica po principu tko će prije. Naravno, samo na ovim prostorima. Drugi to na taj način ne smiju i ne žele priuštiti štetu i neugodnost svojim građanima i gospodarstvu.

Znam da nijedno upozorenje ne može utjecati na upotrebu populizma, jer populizam na narod djeluje to jače što mu je teže. Mogao bih sada o tome kako nas je populizam doveo do najvećeg i najnevjerojatnijeg stradanja ljudi u Drugom svjetskom ratu. Jedino tada je devijantni ljudski um razvijao metode kako u što kraćem vremenu pobiti što više ljudi koji nisu stajali nasuprot kao vojnici. Razvijale su se posebne plinske komore, a za peći u kojima su spaljivani ljudi bio je razrađen i tehnički normativ. Koliko kilograma ugljena (energije) ako je žrtva mršava, a koliko ako je malo deblja. Uštede radi. Nacisti – mali ekologisti.

Plinska komora nacističkog konclogora Mauthausen

Što nam je donio populizam devedesetih i koliko je ljudi stradalo na najbrutalniji način ostaje u svakom od nacionalnih sjećanja. Koliko je populizam učinkovit, govori i način kako je vlasništvo svih nas, dano u bescjenje pojedincima i kako se lako priviknemo da netko na tuđoj i našoj muci zarađuje 50 000 kuna na dan. Kako smo se lako navikli da se gube radan mjesta, zaboravljajući u populizmom izazvanom sljepilu, da danas bez poslao ostajemo mi, a sutra vi. Vi – Mi redoslijed nije bitan. Strpljenje molim. Svi će doći na red. Svi osim populista. Što gore, njima bolje.

Svjetski problem – plastične vrećice i štapići za uši

Kada ovako krenem, sad bih se najradije obračunao sa svim ratovima i nedaćama svijeta, jer nijedna nije nastala da se neki narod nije zaludio, ali odustajem. Vraćam se trenutno jedinom svjetskom problemu, problemu plastičnih vrećica i štapića za uši, kojima populisti zamagljuju svoj nerad i neke skrivene motive.

Sagleda li se širina problema onečišćenja vodenih sistema, pitanje je jesu li mjere koje predlažu EU i neki političari na nacionalnoj razini samo za zamagljivanje nagomilanih socijalnih, okolišnih i drugih problema.

U nedavnoj emisiji na HTV-u profesor Čatić je spomenuo kako mu se čini da se ponavlja scenarij uoči izbora zastupnika za EU Parlament 2013. Tada je komesar za zaštitu okoliša, Slovenac Jože Pogačnik pokrenuo kao promidžbenu kampanju za te izbore akciju o zabrani plastičnih vrećica. Gotovo neprimjetna je prošla izjava: »Zabranjujemo vrećice od 15 do 50 mikrometara jer se EU ne može suprotstaviti konkurenciji iz Azije«.

U londonskom The Timesu 8. veljače 2012. objavljen je članak: Series of blunders turned the plastic bag into global villain (Serija zabluda pretvorila je plastičnu vrećicu u globalnog zločinca): »Glavna izjava zagovornika zabrana plastičnih vrećica je da one ubijaju više od 100 000 morskih sisavaca i milijun morskih ptica svake godine. Međutim, te brojke zasnovane su na krivoj interpretaciji kanadskog istraživanja provedenog u Newfoundland 1987. kojom prilikom je utvrđeno da je između 1981 i 1984. godine više od 100 000 morskih sisavaca, uključujući i ptice, uginulo zbog zapletanja u ribarske mreže. Istraživanje ne spominje plastične vrećice«.

VDI-Nachrichten, Morâ bez mikroplastike (22. prosinca 2017.): »Što to čini 8 milijuna tona plastičnog otpada u oceanima? ….. djelići manji od 5 mm nastaju zbog atmosferskih utjecaja i usitnjavanjem velikih plastičnih dijelova ….. dvije trećine tog „plastičnog otpada“ čine čestice nastale trošenjem sintetskih tekstilnih vlakana i gumenih (?) pneumatika, popularnih autoguma«. http://zg-magazin.com.hr/stapici-za-usi-rjesavaju-problem-otpada/

I stvarno ne bih ponovno o plastici, da supruga nije prije par dana snimila otpad na poznatoj velikoj plaži u Ulcinju. Potvrdila je kako su u priobalju najveći otpada predstavljaju opušci. To me je ponukalo da zamolim »zelene«“ da u interesu zaštite priobalnog mora od plastičnog otpada pokrenu akciju protiv cigareta s filterom.

Snimila Ljerka Simončič na Velikoj plaži u Ulcinju (Crna Gora) 1.11.2018.

I ne bih o plastici da na skupu u Crnoj Gori, gdje sam bio pozvan da ispričam nešto o iskustvima ulaska u EU (iskoristio sam priliku da govorim o slovenskim i hrvatskim iskustvima, jer sam ja dva puta ušao u Europu) crnogorski ministar nije spomenuo kako će zabraniti plastične kese. Zakon u pripremi. Pored vrhunskih crnogorskih stručnjaka, prevladao je ekološki fundamentalizam. Kažu da ministar nije imao populističke namjere. Vjerovao je krivima.

Foto: Ljerka Simončič

Što je to »in« u Europskoj uniji?

No nije se lako niti othrvati poruci »zabranimo vrećice« kada to eto rade i u Sloveniji, pa mnogi misle da je to »in« u EU. Ne znaju da kod bogatijih, a i to je razlog da su bogati, populizam (barem u gospodarskim aktivnostima, a okoliš je to sa i bez vrećica), ne prolazi. Izjavu novog slovenskoga ministra za okoliš Jure Lebena, kako će zabraniti upotrebu plastičnih vrećica već početkom 2019. godine, provjerio sam nekoliko puta. Nije problem mog poznavanja slovenskoga jezika. Nisam baš Prešern, ali nisam ni loš. On ne govori o poticaju ograničavanja i smanjenju utjecaja na okoliš, o čemu govori EU Direktiva o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, već o zabrani. Zar i u Sloveniji struka gubi pred zelenim fundamentalistima i populizmom?

Slovenija se na ovim prostorima rado kopira, po principu pa valjda je dobro kada to rade Slovenci. A primjer ove moguće zabrane, za koju nisam siguran da će se provesti ovako radikalno, kada ministar malo odspava, malo i nauči, pokazuje kako se druge baš ne smije nekritički kopirati.

Kao dokaz da nas je nekadašnji suživot povezao u onome što baš nije dobro, odbornici Skupštine Grada Beograda su zaključilo da će korištenje plastičnih kesa biti zabranjeno u Beogradu od 1. siječnja 2020. godine.

Ako se dobro sjećam neke inicijative na temu zabrana plastičnih vrećica, bilo je toga i kod susjeda u Bosni i Hercegovini. Neki puta je dobro da se susjedi teže dogovaraju, pa to (još?) nije prošlo.

Zlarin – jadranski otok bez plastike

I naravno da to nije sve. U okviru Adriatic Plastic Challengea, kao najbolje inovativno rješenje koja će doprinijeti zaustavljanju daljnjeg dotoka plastičnog otpada u Jadransko more odabran je projekt »Zlarin – otok bez plastike«. Zlarin postaje prvi hrvatskim otokom bez (jednokratne?) plastike. Moj prvi komentar je bio valjda neće zabraniti jednokratne šprice za injekcije. Možda među stanovnicima ima onih koji si daju kakve lijekove, kao kod šećerne bolesti. Valjda neće zabraniti jednokratne pelene. Iako možda nemaju puno djece, vjerujem da među stanovnicima ima podosta starijih, kojim je to potrebno. Što se tiče zabrane plastičnih čaša sve dok nemaju vrtića i škola je u redu. Jer su jednokratne čaše drastično smanjile broj oboljenja među djecom.

I kako god imam velike simpatije za projekt na Zlarinu, jer se radi o entuzijastima koji stvarno žele nešto dobro svom kraju, za populizam političara nemam razumijevanja. Oni bi morali nešto znati o društvenoj ekonomiji. Zabrana vrećica na cijelom Balkanu dala bi doprinos u smanjenju plastičnog otpada za nekih 0,000…01 %. Zabrana neće imati čak niti »pedagoški utjecaj« na druge, na način da kažu: »vidiš to bi moglo biti dobro i za nas«. Možda primjer slijede još manje razvijeni, suočeni s još većim društvenim problemima i potrebni nove doze populizma. Razvijeni niti pod razno. Oni su već napravili izračune i ne mogu i ne žele zabranom (poticanjem smanjenja svakako) svoji stanovnicima nametati nepodnošljive financijske terete i smanjivati im ugodnost života. Pokušaju li to nema novog mandata. Za razliku od sredina gdje mnogo toga počiva na populizmu i demagogiji.

Pišući ovaj poučak uhvatio sam se kako možda i ja djelujem kao antibiotik širokoga spektra. Lijek za sve. Pametnjaković koji sve zna. Preispitao sam se. O čemu pišem? Što savjetujem? Nema u tome neke posebne mudrosti. Sve je na razini onoga što su nas učile mame: prije jela i poslije nužde operi ruke. Pere li na ovim prostorima itko (okolišne) ruke?

Ostavi komentar

*