Plagirajmo dobra djela

Plagirajmo dobra djela

S pravom se postavlja pitanje o kvaliteti pojedinih znanstvenih radova, titulama njihovih autora, profesorskim zvanjima i sličnim beneficijama, poput primanja u HAZU. Sada je potpuno jasno kako političko zaleđe ima veliku ulogu i u tom segmentu naše države, a političko kadroviranje ostavilo je traga i na zagrebačkom sveučilištu

Žarko Delač

Danima je hrvatska javnost bombardirana slučajem vezanim uz plagijat jednog znanstvenog rada prof. dr. Pave Barišića. Nažalost, iz dostupnih informacija može se zaključiti kako pri tome nije riječ o stručnim razmimoilaženjima znanstvenika i sukobu mišljenja, već ideologijama ili koristoljublju. Naime, već u službenom tumačenju Odbora za etiku i znanost navedeno je obrazloženje kako se radi o djelomičnom plagijatu što govori o nedovoljnoj argumentaciji za konkretnu odluku. Pridodamo li tome kako je Odbor nekompletan samo produbljuje sumnju u njegovu odluku koja je dodatno otvorila Pandorinu kutiju. U toj situaciji otvorio se prostor za sučeljavanje među znanstvenicima, ali ne po stručnim već uglavnom ideološkim i nekim drugim kriterijima.

U svakom slučaju, poruke koje dobivamo iz znanstvene zajednice su vrlo loše i zabrinjavajuće. Ne samo za mlade ne koje se obje strane pozivaju već i za cijelo društvo. Vjerujem kako smo do sada uglavnom bili mišljenja da je znanstvena zajednica koliko-toliko jedinstvena, zaokupljena svojim područjima rada i cijepljenja od svakodnevnih politikantskih igara. Nažalost, nakon ove eskapade, a prije toga sa situacijom na filozofskom i nekim drugim fakultetima, očigledno je da se politika uvukla i u ovu sferu. Stoga se s pravom postavlja pitanje i o kvaliteti pojedinih znanstvenih radova, titulama njihovih autora, profesorskim zvanjima i sličnim beneficijama poput primanja u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. Sada je potpuno jasno kako političko zaleđe ima veliku ulogu i u tom segmentu naše države. Takvo političko kadroviranje ostavilo je traga i na zagrebačkom sveučilištu koje je izgubilo svoj nekadašnji sjaj i mjesto među najboljim i najprestižnijim svjetskim učilištima.

Sjeme mržnje u znanstvenoj zajednici

Potpuno je sada jasno zbog čega mnogi znanstvenici svoje karijere izgrađuju u inozemstvu i nastoje vlastito znanje i znanstvene ideje vrednovati u objektivnim i politički indiferentnim okolnostima. Pri tome najviše koristi imaju njihove nove matične znanstvene i obrazovne ustanove, a ne one koje su ih školovale, dale im osnovna znanja i ulagale u njih značajna početna financijska sredstva. Šteta što i za znastvenike ne postoje silni novčani transferi jer bi poput sportaša barem imali neke koristi od njihovog odlaska u inozemstvo. Ovako ostaje nam samo gorak okus da je posijano sjeme mržnje i razlika izrečeno u sintagmi Ili mi ili oni duboko ukorijenjeno i tamo gdje smo se najmanje nadali.

Morat će poteći još puno vode rijekom Savom da bi se ta situacija promijenila i konačno svi potencijali kojima hrvatska raspolaže usmjerili na dobrobit sviju nas i jedine nam domovine. Nadam se kako će znanstvenici ipak naći snage izdignuti se iz ovog gliba i biti putokaz kojim će krenuti i umjetnici, kulturnjaci, sportski navijači i konačno političari. Ne mislim pri tome na jednoumlje i nametanje samo jedne istine već demokratski iskorak, raspravu idejama i programima, a ne floskulama i oportunističkim ciljevima. Tada će biti i manje važno je li ponekad riječ i o plagijatu jer za općedruštvenu dobrobit i korist prihvatit ćemo ako treba i sve vrste plagijata.

Komentari su zatvoreni