Pisač iz kojeg izlazi Einstein od plastike

Pisač iz kojeg izlazi Einstein od plastike

Da bi se izradio jedan omanji Einstein od ABS plastike treba pričekati oko 50 minuta. Ipak, ovdje je riječ je o »hobi 3D« pisaču s dvije glave kakav košta oko 2000 eura

U sklopu Festivala znanosti u Tehničkom muzeju u petak je održana radionica na kojoj je dr. sc. Ana Pilipović sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje okupljenima pokazala kako se aditivnim postupkoim pomoću 3D pisača mogu izraditi plastične skulpture. Kako je se radi o Festivalu znanosti, dr. Pilipović se odlučila na izradu skulpture jednog od najpoznatijih znanstvenika na svijetu – teorijskog fizičara Alberta Einsteina. S obzirom da je središnja tema ovogodišnjeg festivala bilo Sunce, otisnula je i privjeske s oblikom tog planeta, kako ga je vidio animator jednog Disenyevog crtića.

Očekivano, najveći interes za radionicu pokazala su djeca. Njima je bio zanimljiv stroj koji svijetli i u kojem se nešto vrti, a naposljetku iz njega izlazi figurica. No riječ je o ozbiljnom i zahtjevnom postupku za koji treba dosta obuke. Kako nam je objasnila Pilipović, konkretni 3D pisač koristi jednu od 40 vrsta aditivnih postupaka, a to je taložno učvršćivanje, a da bi se izradio jedan omanji Einstein od ABS plastike treba pričekati oko 50 minuta. Ipak, ovdje je riječ je o »hobi 3D« pisaču s dvije glave kakav košta oko 2000 eura.

3d_einsteinNajvažniji dio postupka jest izrada 3D modela, odnosno predloška proizvoda koji će pisač napraviti. Ako se radi o proizvodu nešto većih dimenzija, njega se otiskuje u dijelovima koji se naknadno spajaju lijepljenjem, varenjem ili mehaničkim pričvršćivanjem (»šarafljenjem«).

Ana Pilipović kaže da je najveći proizvod koji je napravljen na FSB-u jedna lampa na kojoj je pisač radio 72 sata, a zbog dimenzija koje premašujhe kapacitete pisača, lampa je otisnuta u četiri dijela i taj postupak nije ispao jeftin. Premda nije riječ o novoj tehnologiji, prvi 3D pisač izrađen je još 1987. godine, u Hrvatskoj je aditivna tehnologija još dosta velika nepoznanica.

To je vrlo dobro osjetila dr. Ana Pilipović koja, nakon što je na FSB-u doktorirala na preradi plastike, nije imala stroj na kojem će raditi u Hrvatskoj.

Tehnologija ima svoje prednosti, a to su brzina i raznovrsnost, budući da iz 3D pisača uistinu može izaći sve i svašta, a najveći joj je nedostatak visoka cijena. »Industrijski strojevi koštaju od 150.000 dolara naviše, a tu su još i troškovi održavanja, potrošnog materijala i popratne opreme, ali i licence za softver koji se koristi pa sve to ispadne dosta puno«, objašnjava Pilipović. Stoga prije investicije treba imati jasnu računicu i viziju što bi se s takvim strojem radilo. (B. J.)

Komentari su zatvoreni