Ovrhe postale posao iz snova

Ovrhe postale posao iz snova

Rad javnih bilježnika pod postojećim Ovršnim zakonom ostavlja im pune ruke posla, posebice kada za svoj rad dobivaju nagrade određene pravilnicima. Visoki su to novčani iznosi, posebice za današnje stanje žitelja Hrvatske s 14 posto teško siromašnih, onih pred otkazom, umirovljenika koji kopaju po smeću

Snježana Kratz

Dok još uvijek socijalna država Hrvatska, kako stoji u Ustavu (temeljna odredba čl.1), broji sve više nezaposleniih, 14 posto teško siromašnih, onih koji su pred otkazom, umirovljienika i osoba čiji se rad, pokazalo se ne cijeni, ima ljudi i profesija čiji je rad prilično vrijedan i skup. Odvjetnički je to kao i javnobilježnički posao. Elegantan, čist, uman i stoga itekako vrednovan, posebice kada su ovrhe u pitanju. Jer, primjerice, dug od 500 kuna pod fiškalovim će se prstima poduplati. Kada mu se pak združe javnobilježničke »stope« takse, štambilji, otpravak pismena, ovršenik gotovo može (ot)početi s prodajom imovine jer dug raste. A kako i dalje vrijedi da »žalba ne odgađa ovrhu« s odvjetničkim se i javnobilježičkim društvima koja imaju pune ruke posla, (a i lisnice) zasada ne treba šaliti. Jer tu je točnost neprikosnovena.

Dobre zarade na poslovima ovrhe

Kako i ne bi jer ovrhe su postale posao iz snova, iako dio ljudi iz struke tvrdi u javnosti da je postojeći protutustavni Ovršni zakon »legalizirao pljačku građana«. Zato ga treba donijeti iznova, a ne »dekorirati« stari. To više jer nisu svi ovršeni(ci) dizali kredite kako bi kupili vikendice ili kakve druge nekretnine. Veliki je dio njih zapao u dužničko ropstvo nakon što su im se firme raspale (čitaj popljačkane), otišle u stečaj a oni preko noći ostali bez primanja i mogućnosti golog opstanka. Združeni nastup politike, bankara i advokatura rezultirao je okrutnošću kojima se ljudi izbacuju iz jedinog im doma, iako ustav Hrvatske kaže da je dom nepovrediv. Naime, prema Ustavu RH u čl. 35 piše da se »…svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti«. U člnaku 5. Ustava također stoji da u Hrvatskoj zakoni moraju biti u »…skladu s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i Zakonom«.

Gledajući slike izvlačenja i izbacivaja ljudi iz jedinog im krova nad glavom, vrištanja i gotovo krvoločnog grabljenja nekretnina, daleko smo od ustavnih odredbi. Posebice jer se ovrhe u zadnje vrijeme izvlače iz prastarih datuma, takvih da ljudi i ne znaju kako neka dugovanja uopće više postoje. Sve je više onih koji se žale na takve pojave. Pa kako je, slijedeći to, u svemu zaštićen čovjek, potrošač, klijent u konačnici i dužnik? Mogu li i kojim to pravom i zašto dužnicima kamate rasti »do nebesa«, da mnogima one postaju veće od glavnice (a kada se pri tom oni i blokiraju izlaz ne postoj)? U takvoj situaciji ne čudi zato činjenica da blokirani sve više dižu ruku na sebe, oboljevaju i umiru. Dok se u drugom slučaju broje nagrade. Kakve nagrade broje mnogi djelatnici ostali bez posla, primanja ili radeći i čekajući isplatu zarađenih im plaća? Svatko treba biti nagrađen za svoj rad kao što i svaki ovršni slučaj ne može ići »pod istu kapu«, jer je priča za sebe. Ovako, generalizirajući dug dužnika bez ikakvog im prava i zaštite nagradama je otvoren put drugoj strani, odvjetničkoj i javnobilježničkoj!

A tko je zapravo javni bilježik? Na stranicama Hrvatske javnobilježničke komore stoji da je to »diplomirani pravnik s položenim pravosudnim i javnobilježničkim ispitom i potrebnim iskustvom«. Osoba je to od javnog povjerenja, samostalan i neovisan nositelj javne službe te nepristrani povjerenik stranaka. On ne zastupa stranke, nije odvjetnik, već iskusan i stručan povjerenik (sviju) strana(ka). Cilj mu je pomoći im urediti odnose, kvalitetno a sve da bi se izbjegli dugotrajni i skupi sporovi.

Nepristran rad s ciljem pravne sigurnosti

Pri tome je nepristran, ne postupa u interesu pojedine stranke, već u cilju jamstva pravne sigurnosti. Ne smije bez valjana razloga, uskratiti poduzimanje službenih radnji, dužan je čuvati kao tajnu ono što je saznao u obavljanju svoje službe. Javni bilježnik ima pravo i na nagradu za rad, kao i na naknadu troškova u obavljanju službenih radnji iz svog djelokruga. Sve je to u skladu s javnobilježničkom tarifom i posebnim pravilnicima ovisno o vrsti poslova (ostavina, ovrha i sl.) kojima se utvrđuje visina nagrade i naknade troškova javnog bilježnika. Stoji to na stranicama Hrvatske javnobilježničke komore (HJK). 

A kako se zbog sve češćih ovrha aktualizirao posao s njima, zamjetan broj građana i ne poznaje neke, nemalo pravne, bankarske i druge termine pa smo ih odlučili pojasniti. Ponajprije što je to ovrha, a riječ je o postupku u kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava. Za te radnje, poput zaprimanja prijedloga za ovrhu, izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ili prosljeđivanja prijedloga nadležnom sudu radi donošenja odluke, kao i dostavljanja rješenja strankama ovisno o visini postavljenog zahtjeva pripada i – javnobilježnička nagrada!

Što je solemnizacija

Često se u praksi vrti i pojam solemnizacije. Pa valja znati da je to postupak potvrđivanja privatnih isprava kod javnog bilježnika. Sudionici u pravnom poslu za kojeg nije predviđena obvezatna forma javnobilježničkog akta, mogu zatražiti od javnog bilježnika da potvrdi njihove privatne isprave o tom poslu. Tako potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a uz ispunjene pretpostavke ima i snagu ovršne isprave navode na stranicama HJK-a.

Javnobilježnička ovjera potpisa

Takvim potpisom javni bilježnik samo potvrđuje da je stranka u njegovoj nazočnosti svojeručno potpisala pismeno, ili stavila svoj rukoznak na njega. Također potvrđuje da je potpis ili rukoznak, koji je već na pismenu, pred javnim bilježnikom priznala kao svoj. Kod takvih ovjera potpisa javni bilježnici ne ispituju sadržajnu valjanost isprave kao i to jesu li sudionici ovlašteni na i za dotični pravni posao. Primjerice, ima li ugovor o kupoprodaji nekretnine sve elemente koji su bitni za uknjižbu nekretnine u zemljišne knjige. Javni bilježnik samo potvrđuje da je određena osoba pred njim potpisala ispravu ili priznala potpis kao i rukoznak na pismenu. U slučaju da stranka želi da javni bilježnik provjeri sadržajnu valjanost isprave (npr. ugovora o kupoprodaji) mora zahtijevati od javnog bilježnika da sastavi takvu ispravu u obliku javnobilježničkog akta ili da privatnu ispravu koju je stranka predočila potvrdi (solemnizira).

Određivanje nagrade prema visini zahtjeva u Ovršnom postupku

Iznad

Do kuna

Visina nagrade javnog bilježnika

0,00

1.000,00

60,00 kuna

1.000,00

3.000,00

80,00 kuna

3.000,00

6.000,00

160,00 kuna

6.000,00

9.000,00

250,00 kuna

9.000,00

12.000,00

330,00 kuna

12.000,00

15.000,00

400,00 kuna

Preko 15.000 kuna plaća se javnobilježnička nagrada u iznosu od 500 kuna, uz još jedan posto na razliku iznad 15.000 kuna odnosno ne više od 5.000 kuna. Samo za izdavanje potvrde ovršnosti javnom bilježniku pripada i nagrada od 30 kuna.

Nagrade za potvrdu – solemnizaciju privatnih isprava iz Ovršnog zakona

 

Iznos do kojeg se izdaje solemnizirana privatna isprava (zadužnica) iz članka 124., 125. i 126. OZ-a

Visina javnobilježničke nagrade

0 – 75.000,00 kuna

100,00 kn

75.001,00 kn – 100.000,00 kn

125,00 kn

100.001,00 kn – 150.000,00 kn

150,00 kn

150.001,00 kn – 200.000,00 kn

175,00 kn

200.001,00 kn – 250.000,00 kn

200,00 kn

250.001,00 kn – 300.000,00 kn

225,00 kn

300.001,00 kn – 350.000,00 kn

250,00 kn

350.001,00 kn – 400.000.00 kn

300,00 kn

400.001,00 kn – 500.000,00 kn

350,00 kn

500.001,00 – 700.000,00 kn

400,00 kn

700.001,00 – 950.000,00 kn

450,00 kn

950.001,00 – pa nadalje

500,00 kn

 Javni bilježnik na predočene nagrade ima pravo zaračunati i PDV.