Otvorene OI u Ateni, započela gradnja Berlinskog zida, potonuo Baron Gautsch

Otvorene OI u Ateni, započela gradnja Berlinskog zida, potonuo Baron Gautsch

U nekoliko minuta brod je potonuo povukavši za sobom one koji su plivali blizu. Još jedna okolnost uništila je mnoge: bio je to jedan od prvih brodova na mazut koji se u trenutku eksplozije razlio morem i nastala je golema crna ljepljiva mrlja, koja je spriječila spašavanje plivanjem

Dogodilo se na današnji dan, 13. kolovoza:

1914. – Putnički parobrod Austrijskoga Lloyda Baron Gautsch izgrađen 1908. u brodogradilištu Gourlay Brothers Company Ltd. u Dundeeju u Velikoj Britaniji, potonuo je šest nautičkih milja jugozapadno od svjetionika Sv. Ivan na Pučini. Bio je dug 84,55 m, širok 11,6 m i visok 7,5 m, a nosivost mu je bila 2069 BRT i 861 NRT. Uz 64 člana posade, mogao je prevesti 300 putnika. Prometovao je na redovitoj liniji Trst–Kotor–Trst. Kada je izbio Prvi svjetski rat brod je 27. srpnja 1914. unajmila austrougarska ratna mornarica radi prijevoza pojačanja do Kotora. Tijekom četiri putovanja pod ugovorom o najmu brod je preplovio 1810 nautičkih milja i prevezao 2855 osoba. Na povratku u sjeverni Jadran brod je evakuirao civile.

Nakon što su prevezena sva pojačanja Baron Gautsch je vraćen je Lloydu u Kotor. Prije nego je brod isplovio za Kotor u Trstu je održana konferencija između ratnih mornaričkih vlasti na kojoj je sudjelovao drugi časnik Tenze koji je zastupao svog kapetana Paula Wintera. Na konferenciji su zapovjednici brodova bili informirani o tome da će austrougarske snage položiti minska polja u sjevernom Jadranu radi zaštite ulaza u Pulu, svoju glavnu ratnu luku.

Na svoje posljednje putovanje isplovio je 12. kolovoza 1914. iz Kotora. Sljedećeg dana 13. kolovoza 1914. u 11.00 sati isplovio je s Velog Lošinja izravno za matičnu luku Trst gdje je trebao stići u 18.00 sati. Od Lošinja do Pule brod je bio pod zapovjedništvom prvog časnika Luppisa. No on je napustio most bez kapetanova dopuštenja radi ručka s putnicima iz prvog razreda te je predao drugom časniku Tenzeu zapovjedništvo.

Baron Gautsch započeo je plovidbu sjeverno mnogo bliže nego su vojne vlasti naredile. Brod se mimoišao s drugim brodom Prinzom Hohenloheom koji je plovio južno prema dalmatinskim otocima više od tri nautičke milje podalje od obale nego Baron Gautsch. Wikipedija navodi kako ni upozorenja nekoliko putnika nisu uspjela natjerati Tenzea da promjeri smjer plovidbe.

Sedam nautičkih milja od Brijunskih otoka u 14:50 sati parobrod je naišao punom brzinom na prijateljsko minsko polje. Minopolagač Basilisk odaslao je signale upozorenja no Barun Gautsch nije na njih reagirao. Nakon nailaska na minu brod je potonuo šest nautičkih milja jugozapadno od svjetionika Sv. Ivan na Pučini. Prema službenim podatcima, na brodu je bilo 246 putnika (podatak ne obuhvaća djecu do 10 godina starosti i vojnike obveznike), pa je žrtava zapšavo bilo mnogo više.

U nekoliko minuta brod je potonuo povukavši za sobom one koji su plivali blizu. Još jedna okolnost uništila je mnoge: bio je to jedan od prvih brodova na mazut koji se u trenutku eksplozije razlio morem i nastala je golema crna ljepljiva mrlja, koja je spriječila spašavanje plivanjem.

Spašeno je 148 putnika i 31 član posade. Rješenjem Uprave za zaštitu kulturne baštine Baron Gautsch upisan je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Više na: https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=4457

1968. – Hrvatski glazbenik Zlatan Stipišić, poznatiji pod umjetničkim imenom Gibonni, koji je pjevačku karijeru započeo u splitskom bendu Osmi putnik, kratko nastavio u Divljim jagodama, a nakon toga nastavio samostalno i uz suradnju s brojnim velikim glazbenim imenima postao jedan od najpoznatijih i najuspješnijih glazbenika u Hrvatskoj, rođen je u Splitu 1968. godine. Autor je brojnih hitova među kojima su Cesarica, Zlatne godine, Dobri judi, Dvije duše, Ovo mi je škola, Ej vapore, Činim pravu stvar, I ja ću budan sanjati, U ljubav vjere nemam i brojnih drugih.

1984. – U Zagrebu rođen hrvatski nogometaš Niko Kranjčar. Od svoje 16. godine jedna je od najvećih nada hrvatskog nogometa koji je karijeru vrlo uspješno započeo u zagrebačkom Dinamu, šokirao cijelu zemlju prelaskom u splitski Hajduk s kojim je prošao kroz jedan od najlošijih perioda kluba, a nakon toga završio u britanskom Portsmouthu, zatim Tottenhamu pa Dynamu iz Kijeva, član hrvatske nogometne reprezentacije sa 73 nastupa i 15 golova.

3114. pr. Kr.Kalendar civilizacije Maja počeo je s odbrojavanjem 3114. godine pr.n.e. Kalendar je zapravo sistem različitih kalendara i almanaha koji su bili spajani na razne kompleksne načine, pa su njihove kombinacije omogućavale stvaranje većih i širih ciklusa. Osnove kalendara temelje se na sistemu koji je bio u širokoj upotrebi u cijeloj regiji, ali proširenje Maja ih je učinilo najsofisticiranijama. Preci Maja su znanje o kalendaru prema mitu dobili od božanstva Itzamnija. Od svih kombinacija kalendara najznačajniji je onaj s periodom od 260 dana. Takav kalendar bio je dominantan u svim srednjoameričkim društvima. Kalendar koji je započeo 3114. godine pr.n.e. zove se kalendar Dugog brojanja iz kojeg se može naslutiti majanski koncept vremena. Prema njemu vrijeme teče u ciklusima, a trenutno najaktualniji je onaj koji završava 21. prosinca 2012. nakon trajanja od oko 5.125 solarnih godina. Kalendar čini osnovu New Age vjerovanja, koje je prvi izložio José Argüelles, da će se oko 21. prosinca 2012. dogoditi kataklizma, što istraživači i znanstvenici upućeni u majansku civilizaciju smatraju pogrešnim tumačenjem jer bi za Maje to bilo veliko slavlje, kraj jednog svijeta i početak novoga kojeg će na kraju još jednog ciklusa opet zamijeniti novi.

1521. – Dana 13. kolovoza 1521. godine španjolski konkvistador Hernán Cortés osvojio je veliku astečku prijestolnicu Tenochtitlán, smještenu na području današnjeg Ciudad de Méxica. Radilo se o načelnom kraju čitavog razdoblja, jer je pad Tenochtitlána simbolički označio propadanje astečke civilizacije, a okončao je i prvu fazu španjolskog osvajanja Meksika. Tenochtitlán je bio najveći grad u Americi u razdoblju prije otkrića Kristofora Kolumba, sa stanovništvom od 100.000 do 300.000 osoba. Nalazio se na zanimljivoj lokaciji unutar jezera Texcoco, s obiljem vode i velikim javnim građevinama. Opsada Tenochtitlána je trajala više mjeseci. Smatra se da je veliku pomoć konkvistadorima pri osvajanju astečkog područja pružila zaraza lokalnog stanovništva bolestima na koje su Europljani bili imuni (primjerice boginjama tj. variolom). Pri svojim osvajanjima Cortés je vješto koristio pomoć djevojke iz etničke skupine Nahua, koja mu je bila prevoditeljica, savjetnica i ljubavnica, a rodila mu je i sina.

Umjetničko viđenje Tenochtitlána

Tenochtitlán je osnovan 1325. Pokrivao je 8 do 13,5 četvornih kilometara i imao više od 200 tisuća stanovnika što ga je činilo jednim od najvećih u svijetu. Grad je mostovima i putevima bio spojen s kopnom, te ispresijecan brojnim kanalima kojima se odvijao promet. Bio je podijeljen u četiri zone od kojih je svaka imala 20 četvrti, a svaka od njih bila je obilježena vlastitom djelatnošću. Postojalo je oko 45 javnih zgrada među kojima su bili hramovi, škole, tržnice, palače, pa čak i zoološki i botanički vrt te akvarij. Dozvola za bilo kakvu gradnju morala je biti odobrena od gradskih ‘planera’ jer je grad bio izuzetno simetričan, a uz to imao je i odlično riješen komunalni sustav te su postojali akvedukti, kanalizacija i služba čistoće koja je otpad odvozila čamcima.

1792. – Nacionalni tribunal proglasio je francuskog kralja Louisa XVI. neprijateljem naroda te je uhićen. Louis je na prijestolje sjeo s 20 godina i odmah stekao popularnost vraćanjem prava parlamentu. Nakon uplitanja u američku revoluciju iz koje je Francuska izašla zadužena, katastrofalno financijsko stanje uvjerilo je kralja u nužnost monetarne reforme za što mu je bilo potrebno zasjedanje nacionalne skupštine, prvo nakon 1614. Prvi dan zasjedanja bio je 5. svibnja 1789. no već sljedećeg dana došlo je do blokade i svađe među zastupnicima različitih slojeva društva. Ta prvobitna skupština postaje najprije ustavna 7. srpnja, a nakon osvajanja Bastille 14. srpnja predstavlja stvarnu vlast u državi, a Louis postaje ‘ustavni kralj’.

Sliku o sebi kralj je uništio bijegom iz zemlje 1791. zbog čega je smatran izdajicom, a zadnji udarac bio je početak rata s Austrijom u travnju 1792. što definitivno uništava sliku kralja zbog njegove omražene supruge Marije Antoanete, kćeri austrijske carice Marije Terezije. Kraj životne priče Luja XVI. počinje parlamentarnim proglašenjem republike 21. rujna 1792. Nakon uhićenja na vidjelo su izašli pokušaji svrgnutog kralja da se vrati na vlast uz pomoć stranih sila te je njegova sudbina postala zapečaćena. Na glasovanju parlamenta Louis XVI. proglašen je krivim za izdaju i giljotiniran, a njegova supruga Marija Antoaneta dobila je isti revolucionarni tretman dva mjeseca kasnije.

1889. – U Londonu rođen engleski pisac i filmski redatelj Alfred Hitchcock, kultna ličnost povijesti filma. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, jedan od najvećih filmaša i eksperimentatora filmskog izraza svih vremena, majstor kadra čiji se filmovi odlikuju vrhunskim crnim humorom, ironijom i cinizmom, napetošću i šokom, izmjenama komičnih i tragičnih elemenata te atraktivnim, uzbudljivim i napetim fabulama koje služe kao maska za dublju, misaonu podlogu djela.

A. Hitchcock pored C. Granta u cameo ulozi u filmu “Drž’te lopova”

1926. – Kubanski političar Fidel Castro, revolucionar koji je sa svojim pokretom ’26. srpnja’ srušio režim Fulgencia Batiste i postao predsjednik Kube, veliki neprijatelj američkog imperijalizma i jedna od glavnih meta obavještajnih službi SAD-a, prema mišljenju jednih osloboditelj a drugih diktator, no u svakom slučaju vrlo nadahnut govornik i jedna od ikona politike 20. stoljeća, rođen je 1926. godine u Mayarí.

Berlinski zid

1961. – Istočnonjemačka vojska i policija 1961. godine zatvorile su granicu između Njemačke Demokratske Republike i Savezne Republike Njemačke te je započela izgradnja Berlinskog zida. Die Berliner Mauer bila je dugačka barijera koja je odvajala Zapadni od Istočnog Berlina i okolnog teritorija Istočne Njemačke. U početku je blokada prolaza izvršena ljudskim lancem naoružanih stražara i bodljikavom žicom, a ubrzo je počela izgradnja i utvrđivanje neprobojne barijere s brojnim stražarskim tornjevima i ophodnjama.

Prije nego je zid izgrađen, više od 3.5 milijuna Nijemaca prebjeglo je iz Istočne u Zapadnu Njemačku, a mnogi od njih upravo na području Berlina. Preko zida je prema službenim podacima pobjeći pokušalo nešto više od 5.000 osoba od kojih je pri tome najmanje 136 smrtno stradalo. Nije poznato koliko je ljudi uspjelo pobjeći preko, ispod, kroz i na druge načine uspjelo savladati zid koji je voljom Nijemaca s obje njegove strane napokon otvoren 9. studenog 1989. Ubrzo nakon toga došlo je do ujedinjenja dvije Njemačke, kraja Hladnog rata i raspada istočnog bloka. Dijelovi zida i danas stoje na originalnim lokacijama u Berlinu kao podsjetnik na mračan dio povijesti podijeljenoga grada, zemlje, ali i svijeta, kao upozorenje budućim generacijama, te kao spomenik svima koji su na njemu stradali i zbog njega na druge načine ispaštali.

2004.XXVIII. Olimpijske igre su održane 2004. godine u Ateni, u domovini modernog olimpizma Grčkoj. Nakon što Atena iznenađujuće nije dobila organizaciju igara 1996. godine kada je pala stogodišnjica modernog olimpizma koje su dodijeljene Atlanti, MOO je ovaj puta ipak izabrao Atenu, između kandidata iz liste užeg izbora na kojoj su bili Rim, Cape Town, Stockholm i Buenos Aires. U širem izboru su još bili Istanbul, Lille, Rio de Janeiro, San Juan, Sevilja i Sankt-Peterburg, ali su oni otpali već ranije. Bile su to prve igre u povijesti na kojima su nastupile sve države koje su u tom trenutku imale svoj službeni nacionalni olimpijski savez i bile članice MOO. Iako je Atena imala dosta problema prilikom pripreme Igara, sva su borilišta usprkos kašnjenjima u izgradnji ipak bila dovršena na vrijeme za natjecanja. Posebna je zanimljivost da su neka natjecanja bila održana na drevnom stadionu u Olympiji, pa je recimo zabilježeno da je prva pobjednica na drevnom borilištu u modernoj eri bila Kubanska bacačica kugle Yumileidi Cumba.

Otvaranje je kao što je to i uobičajeno na Olimpijskim igrama bilo spektakularno, uz sudjelovanje brojnih međunarodno priznatih umjetnika, poput islandske pjevačice Björk. Defile 202 nacije sudionice je bio organiziran prema redoslijedu grčkog alfabeta. S obzirom da je uobičajeno da defile otvaraju športaši iz Grčke, a zatvaraju športaši domaćina, ovaj put je odlučeno da defile započne samo grčkom zastavom, a da grčki športaši uđu na stadion posljednji. Također, stara tradicija da Olimpijski plamen putuje iz Grčke prema zemlji domaćinu Igara ovaj put je modificirana tako da je baklja nakon ceremonije paljenja napravila obilazak po svijetu i onda se vratila na početak.

U natjecateljskom programu su se istaknuli sljedeći pojedinci i događaji:

Kajakašica Birgit Fischer je osvojila zlato u diciplini K-4 na 500 m te srebro u discplini K-2 na 500 m. Time je postavila nekoliko nevjerojatnih rekorda: postala je prva žena koja je osvojila zlatnu medalju na šest različitih Olimpijskih igara, postavila je rekord u razmaku između osvajanja dvaju zlatnih medalja (24 godine) a postala je i prva športašica koja je osvojila dvije ili više medalja na pet različitih Olimpijskih igara.

Trkač Hicham El Guerrouj iz Maroka je osvojio zlata u disciplinama 1500 m i 5000 m, što je vrlo rijetka kombinacija koju je prije njega na OI ostvario samo još Paavo Nurmi na Igrama u Parizu 1924.

U košarci je došlo do prvog poraza neke momčadi iz SAD-a od kada su 1992. omogućeni nastupi profesionalcima iz NBA lige. Iznenađujući pobjednik olimpijskog turnira je bila momčad Argentine, predvođena također profesionalnim košarkašem iz NBA Emanuelom Ginobilijem.

Kina je na ovim Igrama definitivno učvrstila status sportske velesile, osvojivši ukupno drugo mjesto po broju medalja.

Hrvatska reprezentacija je na ovim Olimpijskim igrama nastupila vrlo uspješno: osvojeno je ukupno 5 medalja (jedna zlatna, te po dvije srebrne i brončane) što je najuspješniji nastup Hrvatske na ljetnim olimpijskim igrama do sada. Više o nastupu hrvatskih športaša u Ateni u članku Hrvatska na OI 2004. (zg-magazin)