Otrovnica

Otrovnica

Nakon što je 1959. osvojio utrka 24 sata Le Mansa Carroll Shelby zbog srčanih tegoba prekida svoju bogatu natjecateljsku karijeru. U nemogućnosti aktivnog bavljenja utrkama njegova se strast prema brzini i utrkama pretočila u ideju o izgradnji automobila sposobnog za osvajanje Le Mansa što je dovelo do rađanja legende na četiri kotača

Boris Jagačić

»Kada smo 1962. godine počeli raditi Cobru, tko je mogao znati da će se taj automobil pretvoriti u legendu kakva je danas? Ma ja sam samo mislio kako ćemo napraviti tek nekoliko automobila za prodaju radi financiranja naših utrka«, riječi su trkaćeg asa porijeklom iz Teksasa i glavnog krivca za stvaranje AC Cobre Carrolla Shelbyja (11. 1. 1923. – 10. 5. 2012.) Nakon što je 1959. osvojio utrka 24 sata Le Mansa za upravljačem Aston Martina DBR 1/300, Carroll Shelby zbog srčanih tegoba prekida svoju bogatu natjecateljsku karijeru. U nemogućnosti aktivnog bavljenja utrkama njegova se strast prema brzini i utrkama pretočila u ideju o izgradnji automobila sposobnog za osvajanje Le Mansa.

Carroll Shelby uz svoje limene ljepotice (Foto: Hemmings Classic Car)

Neobičnim savezom između britanske manufakture rafiniranih sportskih automobila AC Cars Ltd. i američkog Forda u ožujku 1962. godine njegovi se snovi počinju ostvarivati. Na cestu izlazi prvi prototip s ojačanom AC-ovom čeličnom šasijom i karoserijom od aluminija, pokretan Fordovim 4,2-litrenim motorom. Taj motor više nego solidnih voznih karakteristika vrlo brzo zamjenjuje snažniji V8 zapremnine 4,7 litara (385 KS).

Prototip Shelby AC Cobre (1962.) izložen u muzeju Shelby American u Las Vegasu je prva Cobra ikad izrađena. (Foto: Jaydec at English Wikipedia, CC BY-SA 3.0,https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=9952757)

Za Carrolla Shelbyja – nedovoljno. Amerikanac tvrdog teksaškog naglaska stekao je glas čoveka koji voli ići do krajnjih granica. Njegovi gotovo astronomski kriteriji zadovoljeni su 1965. kada je Ford razvio novi V8 motor zapremnine 7000 ccm. Moćni je stroj naravno odmah privukao Shelbyjevu pozornost i nedugo se zatim počeo koristiti kao pogonski agregat Cobre 427. Riječ je o najsnažnijem i dakako najprestižnijem modelu Cobre, koji je proslavio automobile sa znakom otrovnice diljem svijeta.

V8 motor AC Cobre 427 (Foto: © BrokenSphere / Wikimedia Commons)

S prethodnim modelom 289 Cobra 427 dijeli još samo poklopac motora i vrata. »Kamionski« V8 već u cestovnoj varijanti ima 425 »konja« što je dovoljno za ubrzanje od 0 do 100 km za manje od 5, i za ubrzanje do 160 km/h i potpuno zaustavljanje za manje od 14 sekundi (izmiren je rekord 13,2 sekunde). To je Cobri pribavilo atribut automobila s najboljim ubrzanjem u svijetu, a i danas nakon više od pola stoljeća ovakve zavidne performanse ostale su dostupne tek u uskom krugu skupocjenih sportskih automobila današnjice.

Kod legendarnog 427 zaštitni je znak posto nevjerojatno izdržljiv motor iz kojih su se satima bez prekida mogle izvlačiti stotine »konja«. Iz tog razloga uspjesi ne izostaju ni na utrkama. Iste godine (1965.) Cobra 427 osvaja za Ford FIA Svjetsko prvenstvo, što je prvi put da neki američki proizvođač pobjeđuje na tom natjecanju. Čak su i vozači Ferrarija bili primorani gledati u »zmijin« rep. Za Shelbyja je to velika osobna pobjeda budući da ga je Enzo Ferrari 1950-ih osobno pozvao da za njega vozi GT (gran turismo) utrke. Ali za pobjedu u Le Mansu auto ipak nije bio dovoljno brz.

Privlačno zaobljena karoserija od valjanog aluminija u kojoj je bilo obučeno ovo brutalno vozilo nije pogodovala aerodinamici pa je automobil zaradio nadimak »cigla«. Naknadnim zahvatima pokušalo se smanjiti koeficijent otpora zraka, no s neznatnim uspjehom. Otvori iza prednjih kotača nisu za šminku, kao što bi neki mogli pomisliti, već za hlađenje kočnica. Zbog širokih kotača od magnezijske legure te kosih kromiranih ispušnih cijevi Cobra je izgledala brzo i dok je stajala. Okviri prozora izrađeni su ručno, a »leptir« stakla su montirana kako bi se u vozačkoj kabini smanjilo strujanje zraka.

Kupce 427-ice nipošto nije zanimala udobnost nego samo sirova, nesputana snaga, učinkovite kočnice i neprikosnoveni ovjes. Vozač je ipak u unutrašnjosti mogao naći sve što mu je potrebno a jedan od rijetkih luksuznih detalja je volan od pravog drva. Vožnja Cobre u gradskoj gužvi bila je prava avantura. Moćni stroj razbacivao se snagom koja se osjećala već i pri sasvim lagano pritisku papučice gasa. Kočnice su bile još drastičnije budući da su strahovito hvatale već gotovo samo na dodir pedale. Pridodamo li tome naglašeno izravno upravljanje, vožnja Cobre po napućenim gradskim ulicama doista je podsjećala na borbu sa zmijom. Odmah po pojavljivanju modela 427 Cobra je stekla titulu jednog od najagresivnijih serijskih automobila ikad proizvedenih, ali i najopasnijih. »Sirovih« 425 »konja« pod poklopcem, pri čemu mislimo na nedostatak kontrole proklizavanja i drugih korisnih pomagala, zahtijevali su vozača s trkačkim iskustvom Za one manje spretne s upravljačem auto se vrlo lako mogao pretvoriti u »lijes« na kotačima. Navodno je upravo to bio razlog da se automobil mogao kupiti samo za gotovinu.

Specijalna, luksuznija FAM izvedba Cobre (kratica FAM stoji za Ferrari’s Ass is Mine, po čuvenoj izjavi C. S.-a) / Izvor: Hemmings.com

Proizvodnja izvorne Cobre prestala je 1965. kada je Ford ukinuo svoju financijsku podršku Shelbyjevom trkaćem programu – American Shelby, ali AC nastavlja proizvodnju sve do 1968., doduše sa slabijim 4,7-litarskim motorom. Cobra je u međuvremenu ponovno oživljena pa je danas proizvode AC Cars Ltd., ali i Shelby American Inc.

Ostavi komentar

*