Osim novcem, na sajmu antikviteta plaća se i bućama

Antikviteti podsjećaju na »dobra stara vremena«, ali i na mračnu stranu povijesti i ljudske prirode / Mnogi rasprodaju obiteljsko nasljeđe i imovinu ne bi li riješili svoju životnu egzistenciju/ Tito na staroj novčanici od 100.000 dinara za pet kuna/ Zidni satovi, knjige, auto-značke, fotoaparati, pojačala, gramofoni i ploče – uobičajena ponuda sajma

Sajam starina na Britanskom trgu i ove je nedjelje mnoge posjetitelje podsjetio na prošla vremena i njegove dobre i loše strane. Šahovska garnitura sa lijevanim figurama rimskih vojnika, sablje s početka stoljeća, vojno ordenje, kao i hrpa povijesnih knjiga na kojoj je stršala ona o životu i usponu nacističkog diktatora Adolfa Hitlera kao da su pričali o onoj mračnijoj strani povijesti i ljudske prirode.

No, zato su stari zidni satovi, telefoni sa slušalicama u obliku tuša, gumene igračke te antikni radio aparati s nostalgijom podsjećali da su postojala i »dobra stara vremena« kada ljudi nisu živjeli pod stresom kao danas, u doba dok su se »vure« još navijale i živahno kuckale, a »lampe« unutar drvenih radijskih aparata svijetlile.

Iako je na sajmu bilo i neizbježnih mešetara-preprodavača nerijetko smo susretali ljude koji rasprodaju obiteljsko nasljeđe i imovinu ne bi li riješili svoju životnu egzistenciju. Među ovima potonjima je svakako Željko zvani Jeger, koji je odlučio »riješiti se« zidnih satova. Za veliki i ispravni zidni sat njemačke proizvodnje star 110 godina tražio je 2100, a za 30 godina mlađi primjerak zidne »kuckalice« 1600 kuna.

»A kaj misliš zakaj ih prodajem? Imal sam toga i više. Nekad sam te vure slagal po zidovima kuće i vikendice, a sada ih se kao što vidiš rješavam«, rekao nam je Jeger s primjetnom tugom u glasu. No, ipak bi bio najsretniji kad bi satove uspio prodati jer mu treba novca, pa je kao što kaže najgore kad dođe na sajam i ništa ne proda, što mu se koji put i dogodi.

Plaćanje i u naturi

Servisirane džepne satove je pak prodavao Josip tražeći za njih od 200 do 800 kuna, ovisno o modelu. Za najskuplji primjerak s rimskim brojevima zainteresirao se jedan umirovljenik, ali je njegov interes splasnuo nakon što je čuo cijenu.

Nedaleko od mrkog Hitlerovog pogleda s ranije spomenute knjige, nije se skrivao Tito, već je i on »gledao« prolaznike, ali sa starih novčanica iz bivše SFRJ. Tako se novčanica nominalne vrijednosti od čak 100.000 dinara ili »sto somova« kako ju je predstavio prodavač, mogla nabaviti za samo pet kuna.

Nedjelja je bila sretan dan za Željka Počuču. Kada smo zapisivali njegovo ime napomenuo je kako su mu oba slova »č« u prezimenu tvrda, baš kao što je i on s godinama »sve tvrđi«. Počuča se pohvalio kako je za dvije stolice dobio 200 kuna i pet kilograma buća.

»Super! Ne moram te stolice više tegliti, a i buća bude dobro došla, jer sve kaj pojedeš košta«, zadovoljno je komentirao kompenzaciju.

Nedaleko od njega stariji gospodin je prodavao autoznačke s automobila marke »alfa romeo« za koje je nakon dugo razmižljanja tražio 20 kuna. Uvjeravao nas je da značke nije nitko »zdipio«, već su skinute sa slupanih automobila.

Prodavač na štandu do njega je pak prodavao antikni, drveni cijevni radio »lorenz«. Kada smo ga upitali je li ispravan odmahnuo je glavom dobacivši kako »ništa ne garantira«. Zanimljiv, kao nov fotoaparat »mycro«, minijaturnih dimenzija, kao što mu i ime govori (gotovo manji od kutije šibica) Ilija Gavrić, »nezainteresiran za fotografiju« je  nudio za 100 eura. Vlasnik tvrdi kako aparat iz 50-ih radi s mikrofilmovima koji se još uvijek mogu nabaviti u Fotokemici.

Ploče za audiofile

Zavidnu kolekciju gramofonskih ploča i singlica na sajam je dovezao Ivan Dujmović. U kartonskim kutijama pred ulazom na trg s Ilice, naslagao je više od 200 uglavnom iznimno očuvanih LP-ja i isto toliko singlica čekajući na njihove nove vlasnike. Među vinilima mogli su se naći već zaboravljeni naslovi iz bivše »Juge«, poput Zane i njezinog valjda jedinog hita »Dodirni mi kolena«, ali i hrvatskih pop i rock izvođaća, te mnoštvo jazza, majstora šansone, kao i ozbiljne glazbe.

»Cijena ploča klasične glazbe je od 30 do 40 kuna. Posebna izdanja kao što je ova luksuzno upakirana Aida, originalna ploča svjetski poznatog nakladnika zvuka ‘Decca’ stoji 100 kuna. Takva se prije nije mogla nabaviti za manje od 100 maraka. Ali što se može, vrijeme ploča je prošlo, došli su dani CD-a pa bi bio sretan da za nju dobijem i toliko«, kaže Dujmović. Najviše ploča je, dodaje skupio iz razdoblja 50-ih i 60-ih kada je i zavolio svijet glazbe, pa se tako može pohvaliti prvim originalnim izdanjem albuma Cliffa Richardsa (1961).

»Još kao klinac išao sam slušati Crvene Koralje kad su svirali na Ribnjaku. Kako sam tada još bio klinac i nisu me pustili unutra, koncert sam slušao s drveta«, prisjetio se Dujmović. Na žalost prilike su primorale ovog iskrenog zaljubljenika u glazbu da se svake nedjelje na sajmu odvoji s ponekom od svojih ploča, a taj rastanak, kako kaže nije lak.

(Boris Jagačić / Vjesnik, VII 2003.)