Odvajanje otpada: Koncept s puno kanti i vrećica je (potpuni) promašaj

Odvajanje otpada: Koncept s puno kanti i vrećica je (potpuni) promašaj

I da, zaista je moguće izdvojiti sirovine iz mješovitog otpada!

Stalno se susrećem sa skepsom, ali i rezolutnim odbijanjem, čak i ministara. Otići do Novog Sada ili Konjica da se uvjere kako se iz mješovitog otpada mogu izdvojiti čiste korisne sirovine ne pada im na pamet. Ipak, vjeruju svemu što dođe sa Zapada. Onda to preporučuju, iako nisam siguran da su razumjeli što su vidjeli u Hannoveru ili Larnaci jer inače ne bismo ovdje imali Marišćine i Piškornice

dr. sc. Viktor Simončič

Reci :”Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju !”. (Kuran, sura Zumer, dio retka 9).

Viktor Simončič

Pišem, često možda i subjektivno, o vrijednostima domaće tehnologije, koja ne zahtijeva bezbroj šarenih kanti na ulicama i balkonima i omogućuje izdvajanje svega korisnog iz mješovitog otpada. Pisanja nikada dovoljno, jer je nevjerojatno s kojom lakoćom neki tvrde da to ne funkcionira. Najviše me čude sveučilišni nastavnici. Kad već ne razumiju tehnologiju MBO-T na osnovi pročitanog i viđeno u nekoj prezentaciji, zašto ne odu i pogledaju kako postrojenje radi „u živo“? A radi. Ja bio i uvjerio se. Naravno, meni je bilo lakše, jer sam nažalost s preminulim prijateljem Zoranom Simičem iz Ljubljane, organizirao preradu dijela stare deponije na Košambri u Poreču prije dvadesetak godina.

S puno skromnijim sredstvima i manje sofisticiranom tehnologijom od današnje Tehnixove dobili smo čiste frakcije, kao da nisu završile niti u spremniku za odvojeno izdvajanje na izvoru, a kamo li da su izdvojene iz mješovitog otpada. I stalno se susrećem s istom skepsom i što je još gore, s rezolutnim odbijanjem čak i ministara. Otići do Novog Sada ili Konjica da se uvjere kako se iz mješovitog otpada mogu izdvojiti čiste korisne sirovine ne pada im na pamet. Ipak, vjeruju svemu što dođe sa Zapada. Onda to preporučuju, iako nisam siguran da su razumjeli što su vidjeli na primjer u sortirnici u Hannoveru ili Larnaci na Cipru. Da su razumjeli što su vidjeli ne bi bilo Marišćine i Kaštjuna, koji se polako iz paradnog primjera pretvaraju u Potemkinova sela.

Znam da sam i uredniku ovog portala, poštovanom Borisu, išao na živce kada sam se raspisivao o vrijednosti Tehnixovog MBO-T-a. Mogao je poneki puta pomisliti da imam neki neokretan osobni interes pri tome. Vjerujte mi nemam, jer na stvari gledam, možda si malo i umišljam, kao (bivši) znanstvenik i stručnjak. Kao znanstvenik sam naučio da se nijedna ideja ili postupak ne odbacuju samo zato jer se ne razumije. Kao stručnjaku nisu mi strani niti prirodni zakoni, niti razumijevanje tehničkih rješenja. Kako nisam praznovjeran, vjerujem i kada nešto vidim u živo, a posebno ako mi se pruži prilika da se podvučem pod postrojenje. I eto razloga da vjerujem kako je nepotrebno na izvoru odvojeno prikupljati pojedine frakcije komunalnog otpada, kada postoje tehnologije koje omogućuju izdvajanje frakcija iz mješovitog otpada. Potvrda za to se može vidjeti na primjer u Krškom. Tamo je komunalna tvrtka Kostak, iako na izvoru prikupe preko 50 % otpada, uvela liniju za izdavanje preostalih korisnih sirovina iz ostatka mješovitog otpada.

Nije suludo, već ludo do krajnosti

Potvrdu mi je dao i nedavni razgovor s predsjednikom udruge komunalnih tvrtki EU i direktorom komunalnog poduzeća u Münsteru, gospodin Patrick Hasenkapm. I u Münsteru na izvoru izdvajaju više od 50 % otpada ali su uveli i liniju za izdvajanje korisnog dijele iz ostatka mješovitog otpada. Siguran sam, da su u vrijeme kada su prije puno desetaka godina počeli s odvojenim prikupljanjem na izvoru, postojale tehnologije kao što je Tehnixova MBO-T ne bi išli na koncept izdavanja na izvoru u puno kanti i vrećica.

I ne bi ovaj poučak bio ponovno o Tehnixovoj tehnologiji da mi se, ponukan podjeli kanti i vrećica za odvojeno odvajanje biološkog otpada u Zagrebu, nije obratio urednik Boris: »Dragi Viktore, sad vidim da niste pretjerivali s Tehnixom. Kad vidim da će nam stvarno pokušati nametnuti da pokvarenu hranu držimo u stanovima po tjedan dana i kažnjavati i s po 3000 kuna one koji to bace u kantu za mješoviti otpad… Javio se čovjek na radiju s pitanjem gdje će on u 30 m2 stana držati nekoliko kanti za odvajanje otpada. Sve to je suludo«. Ovome bih dodao i da će se navodno s 5000 kuna kažnjavati onaj iz čije kante ili vrećice smrdi.

Ispravljam urednika Borisa kako ovo nije »suludo«, jer u suludo može biti i nešto što nije ludo. Ovo je ludo, bez ikakve rezerve i u cijelosti. U Zagrebu mogu odmah početi s mjesečnom uplatnicom od 3000 kuna većini korisnika, jer nema niti jedne sredine u svijetu gdje građani ne bace u spremnik i ono što u njega ne spada. Na otoku Krku, pozitivnom primjeru u odvojenom sakupljanju na izvoru u odvojeno sakupljenom otpadu se nalazi i do 20 – 30 % drugog otpada.

U Njemačkoj postoje primjeri gdje građani u posudu za bio otpad ubacuju i 20 % drugog otpada, u posudu s ostatkom otpada 30 % otpada koji tamo ne spada, a u žutu vreću za otpadnu ambalažu čak preko 50 % drugog otpada.

Počelo prikupljanje biootpada, a nema kompostana

I zamislite ludosti, počelo se odvojeno prikupljati biootpad, a nema se kamo s njim. Dvije kompostane u Zagrebu su popunjene drugim biološkim otpadom. Izgradnja kompostane u Brezovici je populistički odbijena, pa kompostirnice v Zagrebu ne bu. I onda je normalno da se traže oni kojima se može uvaliti ono što se ne želi kod sebe. I najbliže za uvaljivanje je ispala Novska. A u Novskoj vlada zdrava seljačka pamet. Zašto bi preuzeli nešto, protiv čega se ustao cijeli Zagreb? Dajem im podršku na zdravoj pameti, jer zašto bi oni trebali preuzeti nešto što Zagrepčanci smatraju tako opasnim?

Primijetili ste da sam dao podršku samo na zdravoj seljačkoj pameti, ali ne i na stručnosti. Jer da nema populizma, da struka nije sačuvana samo za uhljebe, onda bi bilo logično da je kompostirnica moguća i u Zagrebu, i u Novskoj. Da se mene sluša, a ne sluša me se, pitanje zbog čega je to i bolje, ja bih odmah predložio da se kompostrinica napravi u mom Sisku. Onako kao u Beču i da se Zagrepčancima zaračuna paprena cijena, kako se zaračunava onima koji misle da puno znaju. Ma predložio bih da se preuzme i druge vrste otpada u pravom industrijskom pogonu. Znam da je to uzaludno, jer što može u u Münsteru, Kopenhagenu i Beču, ne znači da može u Zagrebu, Sisku i Špišić Bukovici.

Vlada je usvojila prijedlog odluke nabave spremnika za odvojeno prikupljanje komunalnog otpada. Procijenjena vrijednost ovog projekta je 370,63 milijuna kuna s PDV-om.

Europski plastičari trljaju ruke zbog šarenih kanti za Balkan

Bespovratna sredstva za nabavu 1,230.695 spremnika, za 407 jedinica lokalne samouprave, u visini od 85 % dodjeljuju se iz EU fondova, a ostatak od 15 % financirat će jedinice lokalne samouprave. Plastičari EU-a se vesele takvoj narudžbi. Nisam siguran da netko ima postrojenje da odmah napravi milijun kanti, ali ako treba izgraditi će ga samo za nas. A nije mi strana niti pomisao da nas u tom primjeru, neće slijediti i južno-istočni susjedi, jer nas što se tiče okoliša slijepo slijede u našoj suludosti, pa bi pravljenje šarenih kanti za Balkan mogao postati posao iz snova.

Nekima nikad previše kanti: Možda bismo mogli ići na njih šest, bar da u nečemu budemo u jedinstveni…

Kada dođu spremnici, onda će cijela nacija odvojeno prikupljati otpad. Za biootpad skoro nitko nema kompostirnice. Da neće svi s biootpadom u Novsku, pa da Novska postane bionovska? Kamo će se s drugim vrstama odvojeno prikupljenog otpada? Za obradu otpada su potreban postrojenje. Mi ih, na razliku od npr. Nijemaca, nemamo.

Imamo 20 puta manje stanovnika od Njemačke, pa bi uz onih milijun i nešto kanti trebali bezbrojna vozila i najmanje: 8 spalionica, 35 »waste to energy« postrojenja, 120 kompostana, 55 sortirnica, 65 postrojenje za razgradnju bijele tehnike, 200 postrojenja za pojedine vrste otpada, razvijenu industriju kao što je Njemačka da prihvati sekundarne sirovine i peterostruki standard građana da se sve to skupa može platiti.

Spalionica kao umjetničko djelo – ostvarenje Friedensreicha Hundertwassera u Beču

Prikupljanje u razne posude na izvoru je manufaktura, pri čemu uspjeh ovisi doslovno o svakom pojedincu. Samo kada jedan baci nešto kamo ne treba eto problema. Ono što može Tehnixov MBO-T je industrija. Sve dolazi u jednoj posudi (može i iz šarenih kanti ako negdje postoji uhodan sistem), odvoji se sav bio otpad, osuši preostali dio i odlazi na liniju za sortiranje. Tamo se izdvoji sve ono što ima materijalnu vrijednost i za što postoji tržište. Izdvoji se i ono što bi smetalo u ostatku koji postaje zamjensko gorivo. Jedinio je potrebno postrojenje za energijsko korištenje zamjenskog goriva. To bi se opet moglo provesti preko niza malih autonomnih sistema, kojima bi se na primjer dobivala energija za plastenike, hlađenje voća i povrća, za sušenje, za grijanje bazena i hotela…

Naravno, idealno bi bilo imati (i) jedno veće postrojenje. Meni se stalno vrzma po glavi postojeća termocentrala – toplana TE-TO u Zagrebu. Samo se bojim da Zagrepčani još nisu došli na razinu niti zadnjeg predgrađa u Beču, kamo li do centra, Mariahilferstraße i Hundertwasserove spalionice. Da ne zaboravim, ako imate MBO-T ili neku sličnu tehnologiju ne treba ni odlagalište. Ne treba ni Jakuševac…

Komentiraj

*