Odljev mozgova raste kad Vlada ne služi svima

Odljev mozgova raste kad Vlada ne služi svima

Plaće nastavnika u Njemačkoj su na samom vrhu društvene ljestvice. Mladosti, učite za nastavnike matematike, fizike i kemije i eto još jedne šanse. Na učenje njemačkog ne treba upozoravati. Za zapošljavanje postaje polako (opet) jezik broj jedan

dr. sc. Viktor Simončič

Nije istina da vlast kvari ljude. Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast. George (Bernard Shaw)

Viktor Simončič

Na osnovi logike iz gimnazijskih dana, preveo sam izjavu direktorice MMF-a Christine Lagarde na stanje u Hrvatskoj koju je izrekla prije par dana u Dubrovniku: »Kad vlade služe svima, a ne samo odabranima, staje i odljev mozgova«. Prijevod glasi: Kada vlada ne služi svima, već samo odabranima, jača odljev mozgova. Kako je kod nas odljev, ne samo mozgova već i mladosti zastrašujuć i više je nego vidljivo da Vlada ne radi svoj posao u interesu nas, već samo njih i njihovih.

Rekla je gospođa Lagarde još i ovo:

»Odavno je prepoznato koliko dobro upravljanje pridonosi održivom i uključivom rastu. Dobro upravljanje ne utječe samo na veličinu agregatnog “ekonomskog kolača” nego, što je važnije, o njemu ovisi kako će se taj kolač dijeliti unutar društva. Učinkovite institucije tu su da stvore kontrolu i ravnotežu te promiču pravednije korištenje javnih resursa i vladinih usluga. Dobrim se upravljanjem može smanjiti nezadovoljstvo i nepovjerenje građana, utjecati na odbacivanje privilegija i neetičnog ponašanja, što su sve korijeni za stvaranje nejednakosti. Drugi važan razlog zašto je važno tražiti jačanje institucija i upravljanja, posebno u ovoj regiji, jest u tome što snažne institucije i dobre prakse mogu pomoći u zaustavljanju odljeva mozgova i nestašici stručnih kadrova. Postoje dokazi da su visoko kvalificirani ljudi, koji mogu izabrati emigraciju, osjetljiviji na to kako se upravlja. Politika će uvijek biti dio života u demokracijama, ali primjeri pokazuju da bolje upravljanje može dovesti do većeg životnog standarda za sve sastavnice društva, što bi trebao biti dobar poticaj političkim vođama. Također, zadatak je političara da povećavaju transparentnost, polažu račune javnosti, osnažuju građane da se bore i osiguraju da vlade služe svima, a ne samo nekolicini odabranih«.

Rast nezadovoljstva i nepovjerenja

Kako stoje stvari, kod nas je sve miljama udaljeno od dobrog upravljanja kada nam je kolač (u odnosu na druge) sve manji. I to manje unutar društva dijelimo tako da tko ima dobije još više. Tako je to napravljeno s poreznom reformom, pa su bogati dobili par tisuća, a sirotinja ili ništa ili par kuna. Nezadovoljstvo i nepovjerenje raste kako se vidi iz anketa. O (ne)etičnosti ponašanja govori trgovanje mandatima, pogodovanje pojedincima, o transparentnosti … ma za navesti sve trebao bi prostora za barem 10 »poučaka«.

Vezano za način upravljanja na naš način, značajna je snimka sa sjednice HBOR-a. Pokazano je da se ministar Marić odrekao prava odlučivanja oko kredita Agrokoru. I kao ministar i kao (tada) još važan direktor u Agrokoru, iako je o svemu najviše znao bio je niti za niti protiv. Logično da je takav stav davao poruku kako je s kreditom sve OK. Ta da nije, sigurno bi kao odgovorna osoba reagirao, zar ne? Nisam imao priliku čuti raspravu koja je uslijedila među članovima nadzornog odbora, čini se pod budnim okom ministra (?), imajući u vidu da se tada već znalo za velike probleme Agrokora i smanjenje rejtinga na svjetskom tržištu kapitala. Je li u raspravi netko rekao kako je kredit potreban da se Agrokor pokušava spasiti, što bi bilo više nego razumno, ako su za to postojale valjane analize?

Drago mi je da je ministar Marić kao katolik i Hrvat prihvatio ispriku gospodina Dobrovića, kako neprovjerene tvrdnje ne bi utjecale na njegovu čast i ugled. No, da li je poanta u isprici ili u odgovornosti? Smatra li ministar Marić svoju tadašnju odluku korektnom? Je li nešto znao ili je trebao znati? Ima li ili je li imao grižnju savjesti i je li se kao dobar katolik ispovjedio, ako je načinio nešto nečasno? Hoće li to učiniti naknadno, ako se pogubnim pokaže njegovo (možda namjerno?) neznanje? Ako je znao i ako je trebao znati, a kako ja razumijem stvari, ministar financija i nedavni važan direktor u tvrtki za koju znaju drugi da propada ne da je morao znati, već je najvjerojatnije i znao, ne bi li to moglo trajno utjecati na ugled i čast gospodina Marića?

Pojednostaviti propise – nemoguća misija

Rekla je gospođa Lagarde kako je potrebno i pojednostaviti propise. Nemoguća misija. Nakon nekih 15 godina dobio sam pravomoćnu presudu kojom se obavezuje Ministarstvo zašite okoliša i prirode (tako se zvalo 2002. godine) isplatiti neko potraživanje.

U presudi stoji, ako se to ne dogodi u 15 dana slijedi ovrha. Odvjetnica mi je rekla da bi se isplata morala dogoditi po automatizmu. Čekao sam. Od automatizma ništa. Onda je odvjetnica poslala opomenu s mojim računom i dala dodatni rok od 8 dana. Opet ništa. Onda sam s ovjerenom presudom otišao u FINA-u ovršiti državu. Tako to navodno ide kada se ima pravomoćna presuda. Tamo sam, uz pomoć službenica, ispunio formular za ovrhu – Obrazac za izravnu naplatu. Sve onako kako je pisalo u presudi. O tome sam obavijestio odvjetnicu, koja mi je javila kako očekuje da će mi sve vratiti natrag jer nešto neće biti u redu. Nakon dva tri dana obavijest kako sam krivo napisao adresu ovršenika, jer uz Ministarstvo zaštite okoliša i prirode nedostaje Republika Hrvatska. Osim toga, u dopisu Sektora poslovne mreže (nepotpisanom i neovjerenom) se navodi da je ovršenik Ministarstvo financija. Kome vjerovati, presudi suda ili dopisu Sektora? Iako se to ne navodi u obrascu za prisilnu naplatu, zatraženo je da dostavim »kamatne stope koje banka u mjestu ispunjavanja plaća na devizne štedne uloge po viđenju za razdoblje 1. 4. 2002.- 31. 12. 2007«. Zar država svakom plaća po stopi njegove banke ili propisano na razini države (u što sam siguran da je)?

Ne spadam baš u neuke i neškolovane. Kako naš narod kaže završio sam »najveće škole«. I eto, mene kao »školovanog« upetljali su u birokratske mreže. Ne znam ispuniti obrazac! Iako nije to ni tako lako. Da bi naveli na primjer: Republika Hrvatska – Općinski građanski sud u Zagrebu na raspolaganju je mjesto manje od polovice reda na stranici. Nemoguća misija, pogotovo za nas s malo nečitkijim rukopisom. A sve mora biti čitljivo na formularu, jer današnji nivo upravljanja državom ima (uhljebljene?) službenike koji ne zarezuju originalnu presudu koju se prilože uz zahtjev za ovrhom.

Od Osijeka do Šibenika vlakom za 25 sati

Prisjećam se vremena pred doktorat u Njemačkoj. Godina 1976. Morao sam donijeti potvrdu o nekažnjavanju i svjedodžbu da sam maturirao. Pitao sam tajnicu gdje se u Njemačkoj ovjeravaju kopije dokumenata. Ona je pogledala kopiranu diplomu, na poleđini udarila žig Institut für Chemische Verfahrenstechnik i potpisala se. I to je bilo to. U Njemačkoj svaka sekretarica zna vidjeti je li nešto kopija. Naravno, ako potvrdi neku lažnu kopiju automatski gubi i radno mjesto i sve prinadležnosti državne službenice.

I ne čudi me više ništa. Čudi me samo jer druge ne čudi. Vlakom od Osijeka do Šibenika, 600 kilometara za 25 sati. Od Zagreba do Heidelberga, 900 kilometara za 12 sati. Ode li se na vlak do slovenske granice u Dobovu, 30 kilometara od Zagreba, putovanje može biti i brže za dobar sat. U srijedu dopodne sam iz Delnica poslao pismo, s prioritetnom dostavom, za Sisak. U ponedjeljak ujutro, kada sam poslao uredniku poučak, pismo još nije stiglo do Siska. Pismo od Delnica do Siska (ni) za 5 dana. Sporije nego u vrijeme diližansi.

U Njemačkoj vlada služi narodu. Ministri snose odgovornost i onda kada bi morali znati, a ne samo kada znaju. Ministri se ne vade se na druge. Politički preletači nemoguća misija. I ne da netko ne bi želio preletjeti, ne, bi on ali ga onaj drugi ne bi primio niti pod razno. Ta kako bi onda na slijedeće izbore s prebjezima? Je li (i) to razlog, zašto kod njih i bez ministarstva za natalitet broj đaka raste. Do 2025. godine, ne samo zbog novo pridošlih izbjeglica, broj đaka će narasti sa sadašnji 7 i nešto na 8 i nešto milijuna. Trebat će 2 400 novih škola i 25 000 novih učitelja. Plaće nastavnika u Njemačkoj su na samom vrhu društvene ljestvice. Mladosti, učite za nastavnike matematike, fizike i kemije i eto još jedne šanse. Na učenje njemačkog ne treba upozoravati. Za zapošljavanje postaje polako (opet) jezik broj jedan.

Ostavi komentar

*