“Odlazak u videoteku jednak je putu u novu dimenziju”

“Odlazak u videoteku jednak je putu u novu dimenziju”

(Vlasnik videoteke “Pauk” Marko Jantol s Oscarom)

Zanimljivo je posmatrati cijelu obitelj, gdje si svaki od ukućana izabere film po svome ukusu, a to je ujedno i jeftinije od odlaska u kino

Matej Knežević

Kada ste zadnji puta pogledali film koji ste posudili iz obližnje videoteke? Možda vam je na polici ostao film iz videoteke na čiji ste dug odavno zaboravili. Bilo kako bilo nas je privukla nostalgija, baš kao i jednu od stalnih mušterija, ali i velike filmofilke koja redovito posjećuje videoteku Pauk u Ozaljskoj na zagrebačkoj Trešnjevci. Ana Kralj Lovrić Kaže da je »vrlo nostalgična prema videotekama«. Ona volim film držati u ruci, a sviđa joj se i ozračje videoteke. Stekla je ovdje, kaže, super prijatelja u obliku vlasnika videoteke, a sprijateljila se i s jednim od nekadašnjih vlasnika videoteke. Pritom kaže: »Jedostavno možete izabrati sve što sami poželite, to je kao da ste došli u filmski hram«.

Ana nam se povjerava i nadodaje kako dolazak u videoteku nema cijenu, te da nikakav internet i slične bedastoće ne mogu zamijeniti taj osjećaj. Ono što ju je još privuklo ovdje jest to što je nekoć dolazak u videoteku bilo nešto na brzinu, u stilu uzmi i odi. Sada je, ističe, ovdje ostala samo profinjena klijentela koja nešto ipak razumije i s njima dijeli iste poglede i stavove oko filma i videoteci kao nekom tajanstvenom drugom svijetu. Kada je prvi puta dovela svoje dijete, rekla mu je kako ovdje ulaze u »mamin hram«, a dijete tu dovodi tu jer želi da i ona to zavoli. Kaže kako je užasno danas vidjeti mlade ljude koji isključivo gledaju svatko svoj mobitel i uopće jedan drugoga ne doživljavaju.

Ana Kralj Lovrić na svom omiljenom mjestu, uz filmove

Čarobni svijet

U čarobnom svijetu videoteke uz Anu sudjeluje i Marijo Bertok. Prema njegovim riječima, ljudi koji rade i dolaze u videoteku moraju znati nešto o filmu, a imaju i nekakav kriterij i ukus, a ti slučajni susreti filmofila pretvorili su se u pojedinim slučajevima u »velika prijateljstva«.

Ana i Marijo samo su neki od 2000 aktivnih članova videoteke Pauk koja svoje dvije poslovnice u Ozaljskoj 114 i Horvaćanskoj 164 vode Marko Jantol i njegov kolega Boris. Vlasnik Marko Jantol pitao je jednog od filmskih distributera koliko doista videoteka ima u Hrvatskoj. Odgovorili su mu kako ih je trenutno sedam, a od toga su dvije u Zagrebu. Kriterij je bio nabavka novih filmova, dok se većina starih videoteka danas pretvorila u prodavaonice duhanskih proizvoda. Zanimljivo je da kada je Marko otvarao tvrtku pri Trgovačkom sudu više nije postojala šifra za videoteke te je umjesto toga pod djelatnost upisana »prodaja i iznajmljivanje malih kućanskih uređaja«.

Njegova videoteka Pauk započela je s radom 1. lipnja prošle godine, dok je stari lanac istog imena postojao od 1987. godine, kojeg je vodio stari gazda. »On se u međuvremenu, prebacio u druge poslovne vode, ponudivši meni i Borisu ulazak u ovo tržište«, kaže Marko.

Privuklo ga je to što je kako i sam kaže još kao dijete obožavao ići u videoteku i odabirati filmove. Osobno se sjeća da kada je došao prvi puta na razgovor za posao, tada u Maksimirskoj tražili nekoga za noćnu smjenu. Tada je predvidio da će raditi na Trešnjevci i doista je tamo dospio. Osvrnuo se i prema samoj ljubavi prema filmu. Strast mu je usadio njegov kum koji je i sam posjedovao videoteku te je ondje »provodio svo slobodno vrijeme«. Uvijek su ga privlačili horor filmovi s posebnim naglaskom na lik Freddyja Kruggera, no danas ipak se mu se sviđaju i drugi žanrovi.

Fizički medij i dalje živi

Osvrnuli smo se na digitalizaciju i gledanje, kao i preuzimanje filmova putem interneta. Marko kaže kako su tada svi prije pet-šest godina mislili da će fizički medij odumrijeti, no oni se nisu dali do današnjeg dana. Jedan od razloga, smatra Marko, jest postajanje kolekcionara koji žele imati film na DVD-u. Nedavno ga je posjetila jedna djevojka iz Sjedinjenih Država koja je bila oduševljena postojanjem videoteke u Zagrebu te se odmah u nju učlanila, rekavši mu pritom kako u njezinoj zemlji videoteke i dalje egzistiraju.

Pritom mladi gazda nadodaje: »Danas vani postoje više načina za pogledati film. Tu je Netflix sa velikom bazom, Amazon Prime… Kod nas to još uvijek nije toliko zaživjelo«.

Osvrnuli smo se i na druge medije na kojima se može reproducirati film, konkretno na Blue-ray diskove. Marko ne zna zašto je tome tako, ali da je činjenica da u Hrvatskoj puno manji broj filmova koji izlaze na spomenutom mediju i po cijeni su puno skuplji. »Jedan Blue-ray disk je duplo skuplji od DVD-a i te bi se cijene morale malo spustiti jer je hrvatska platežna moć niska«.

Jedan od ključnih razloga za povratak u videoteke jest i taj što su su si, prema Markovom mišljenju, ljudi virusima zarazili računala, a drugi je gušt gledanja filma na velikom ekranu. Podsjeća nas kako se danas za sitne novce može nabaviti i sam DVD uređaj po cijeni od dvjestotinjak kuna. Ključni problem s gledanjem filmova putem interneta je, po Markovim riječima, otuđenje i povlačenje u sebe te zatvaranje u sobu.

Mlade sve više zanimaju klasici

S druge strane, odlazak u videoteku je cijeli ritual – prošetati se do videoteke, birati film, popričati s ljudima, pogledati film i vratiti ga za dva-tri dana. »Zanimljivo je posmatrati cijelu obitelj, gdje si svaki od ukućana izabere film po svome ukusu, a to je ujedno i jeftinije od odlaska u kino«, napominje.

Zanimalo nas je i koliko su mlađe generacije upućene o DVD mediju. Marko kaže kako su djeca zahvaljući svojim roditeljima došla prvi put u videoteku. Kaže da je najčešće riječ o roditeljima generacije koja je odrastala u devedesetima, a koji najčešće filmom nagrade dijete za visoku ocjenu u školi. Klinci su, po njegovim riječima, oduševljeni filmovima na spomenutom mediju jer se na DVD-u nalaze i posebni dodaci te ga još jednom pogledaju. Ono što ga posebno impresionira jest činjenjica da mlađe generacije sve više interesiraju filmski klasici.

Kaže kako se u njegovoj videoteci, osim klasika i novih filmova posuđuju trilogije Kuma, filmski serijali Ratovi zvijezda, Povratak u budućnost i Gremlini te oni filmovi koji se teško mogu pronaći ili pak filmovi koji se dugo nisu prikazivali na televiziju. Marko dodaje da je npr. filmski serijal Sam u kući skoro uvijek vani, dok je pred božićne i novogodišnje praznike videoteka »gotovo opustošena«. Ističe i to da će većina ljudi doći po pojedini naslov unatoč tome što je trenutno film bio prikazan na televiziji. Kao glavni razlog mu se često žale njegovi posjetitelji da im u danom trenutnku ne odgovara termin ili ih smetaju »beskrajne reklame«.

Plišani i plastični likovi filmskih junaka krase unutrašnjost “Pauka”

Drugi problem oko filma je distribucija hrvatskih filmova videotekama. Marko smatra kako postoji potražnja za njime, no da od devet filmova koji budu u kinu svega tri dospiju na police njegove videoteke. Trenutačno u videoteci ima Ustav RH, Ministarstvo ljubavi, a u najavi je dječji film Anka te Jesen samuraja.

Ono što je važno za istaknuti dobar odnos prema ljudima. Marko i Boris se trude imati ga prema svima, a u njihovoj videoteci nema zakasnine. Nas kraju zaključuje kako se vremena mijenjaju te da će zasigurno doći dan kada će se videoteke – ugasiti.

Ostavi komentar

*