Odjeci djelovanja Hrvatskog društva za sustave

Odjeci djelovanja Hrvatskog društva za sustave

(Četvrti dio – Inovacijska ekologija)

U promišljanju Hrvatskog inovacijskog sustava oslanjali smo se na Sundwellovu definiciju prema kojoj je HIS društveni sustav sastavljen od međuzavisnih institucija, jednih što obuhvaćaju primjenu i upotrebu znanja, a drugih što služe stvaranju i širenju znanja. Nastojali smo da naši projekti služe za pokretanje kreativnih strategija i da budu poruka sferama političkog i gospodarskog odlučivanja – kako se jače osloniti na znanje i iskustvo hrvatske inteligencije

prof. dr. sc. Juraj Božičević

Prva iskustva djelovanja Hrvatskog društva za sustave bila su izvanredno korisna i važna za promišljanje novih projekata. Ponajprije, odlučili smo poduprijeti osnivanje i početak djelovanja Hrvatske akademije tehničkih znanosti jer HAZU nije svojim djelovanjem obuhvaćala ni tehničke znanosti niti tehnologije. Bili smo svjesni važnosti osnivanja Akademije koja će kao mudro vođena institucija ponajprije formalno pridonositi sinergiji tehničkih disciplina, a zatim i Hrvatskom društvu za sustave u suradnji s jakom Akademijom omogućiti uspješnije i djelotvornije pridonositi razvoju hrvatskog gospodarstva. Također i da će te dvije organizacije, surađujući, lakše nadvladavati poremećaje izazvane predhodno opisanom birokratskom elitom. Suradnja je u razdoblju od 1994. do 2003. bila vrlo plodna.

Bilo je to i razdoblje u kojem se u europskom i svjetskom gospodarstvu zasebna pozornost daje inovaciskoj ekologiji pa smo surađujući s Hrvatskom akademijom tehnčikih znanosti nastojali s promišljenim projektima razviti uvjete za stvaranje Hrvatskog inovacijskog sustava. Priložena je slika razvoja inovacijske kulture, što pokazuje koliki je posao trebalo obaviti.

Slika 1: Razvoj inovacijske kulture

Slika 1: Razvoj inovacijske kulture

Tijekom devedestih godina prošlog stoljeća Hrvatsko društvo za sustave – CROSS i Hrvatska akademija tehničkih znanosti – HATZ, svojim su brojnim zajedničkim skupovima pridonosili sustavskom promišljanju gospodarskog razvoja i zagovarali stvaranje suvremene razvojne strategije, koja će prvih godina 20. stoljeća potaknuti aktivni pristup inovacijskoj politici. U razvijenim zemljama svijeta to je razdoblje punog razvoja nacionalnih inovacijskih sustava pa su nam brojne europske publikacije toga doba bile koristan uzor, a i poticaj da spoznamo prepreke što ih u Hrvatskoj valja nadvladati da bi se stvorio Hrvatski inovacijski sustav.

Promišljanje Hrvatskog inovacijskog sustava

U promišljanju Hrvatskog inovacijskog sustava, HIS-a oslanjali smo se na Sundwellovu definiciju prema kojoj je HIS društveni sustav sastavljen od međuzavisnih institucija, jednih što obuhvaćaju primjenu i upotrebu znanja, a drugih što služe stvaranju i širenju znanja. Nastojali smo da naši projekti ponajprije služe kao poticaj pokretanja kreativnih strategija i da budu poruka sferama političkog i gospodarskog odlučivanja, kako se jače osloniti na znanje i iskustvo hrvatske inteligencije, kako nadvladati spoznajni i tehnologijski raskorak pa i poteškoće što ih donosi rascjepkanost i zastarijevanje znanja. Zato je i naš prvi projekt, Gospodarski identitet Republike Hrvatske, koji je tijekom 1992. obuhvatio šest rasprava, bio određen s ovako postavljenim ciljevima:

  • Okupiti istaknute stručnjake s različitih područja da raspravljaju o aktualnom gospodarskom položaju Hrvatske, pitanjima njenog gospodarskog identiteta i uvjetima njenog razvoja, da ukažu na moguće uvjete stvaranja identiteta i da odrede okvire potrebnih djelatnosti.
  • Pružiti što širem krugu ljudi priliku da u demokratskoj i u pozitivno usmjerenoj raspravi iznose svoje misli, iskustva i prijedloge, da analiziraju postojeće prilike i da ukazuju što valja činiti da bi se stvorili uvjeti za domišljeni razvitak i napredak, za višu kvalitetu života i blagostanja naroda.
  • Ukazati na sve očitiju i višegodišnju pojavu funkcionalne nepismenosti i zastarijevanja znanja odgovornih ljudi na utjecajnim položajima u gospodarstvu i sferama političkog odlučivanja, pa i na važnost njihovog nadvladavanja da bismo postali spremni za nove i drugačije odnose koje donosi slobodno tržište kao i borba za održanje, da bismo prihvatili nove spoznaje što ih donosi informacijsko društvo i naglasak na poticanju inovacija.
  • Sadržajem rasprava i porukama što će ih one nositi valja potaknuti ljude na smišljen i organiziran rad, na stjecanje svijesti o vlastitom položaju i potrebi odgovornog rasuđivanja o razvoju Hrvatske.
  • Utjecati na svijest da odlučivatelji moraju dobro razumjeti nove prilike i prihvaćati nove načine mišljenja i rasuđivanja pa pritom misliti na buduće generacije, da im svojim odlukama ne ograniče i smanje raspoloživ opseg izbora djelovanja. Uz naslijeđene gospodarske poteškoće bit će potrebno nadoknaditi posljedice razdoblja agresije i obrambenog rata, a i naše vlastite nesnalažljivosti pa i nedovoljnog znanja i odgovornosti pri stvaranju i vođenju tek stvorene države.

Hrvatsko društva za sustave zato je poduprlo, ističemo, početak djelovanja Akademije, institucije toliko potrebne novo stvorenoj državi. Već početak djelovanja, prvi skupovi i rasprave pokazali su koliko je važna povezanost tehničkih znanosti što su u to doba, disciplinarno rascjepkane i razjedinjene, bile ozbiljna prepreka prijenosu znanja i razvoju te uspješnom razvitku gospodarstva.

Prati li se gospodarski napredak u razvijenim zemljama svijeta od pedesetih godina naovamo, zanimljivo je uočiti postojanje stanovitog makroinovacijskog procesa, što ga karakterizira naglašavanje pojedinih važnih poslovnih funkcija i pokretanje stanovitih akcija s kojima će se ostvariti odgovarajući gospodarski ciljevi. Primjerice, početkom pedesetih u središtu su pozornosti financije. Slijedi skrb o osoblju pa o marketingu, da bi početkom šezdesetih godina naglasak bio na društvenoj odgovornosti. U drugoj polovici šezdesetih važne teme su scenarij razvoja i zatim pitanja zaštite okoliša. I tako redom do devedesetih kada se kao zasebno važna gospodarska funkcija ističe inovacija. Od tada do danas razvoj inovacije postaje pitanje od prvorazredne važnosti za nacionalan opstanak.

Raspolaganje znanjem i tehnologijama, razvoj i prijenos tehnologije bili su u središtu zanimanja od početka osamdesetih, a pitanje tehnologijskog jaza zasebna je tema razvojnog odnosa razvijenih i nerazvijenih još od osamdesetih. Javlja se s različitim intenzitetom, sedamdesetih prilagođena promišljanjima industrijskog gospodarstva, a početkom 21. stoljeća pak pitanjima gospodarstva znanja i predodžbe održivog razvoja. Sposobnost s kojom se neka država služi svojim znanjem i obrazovnim vrelima postaje posebice važno, a inovacija kao primijenjeno znanje i izgradnja nacionalnog inovacijskog sustava kao institucionalnog okvira koji olakšava i omogućuje komercijalizaciju znanja.

3P = proizvod, proces, procedura

U opsežnoj literaturi govori se o generacijama inovacijskih politika. Slikovito prikazujemo usporedni slijed makroinovacija i makroinovacijskih strategija. Početno je postojalo linearno, jednostavno promišljanje pri kojem je istraživački laboratorij služio za stvaranje inovacija. Slijedila je druga generacija inovacijske politike koja uzima kao polazište potrebe tržišta. Treća generacija inovacijske politike predstavlja potpunu, brzu i ciljanu prilagodbu tržištu u matrici s devet inovacijskih politika. Matričnu mrežu u inovacijskom procesu čine predvidljive komponente (3P= proizvod, proces, procedura) i nepredvidljive komponente vrijednosti inovacije koje se iskazuju kao inkrementalna, razlikovna i ona najvrednija prijelomna. Prijelomnom inovacijom (eng. disruptive innovation) stvaraju se pretpostavke za inovacijski »domino efekt« i oslobađanje istraživačkih i inovacijskih potencijala i u ostalim znanstvenim disciplinama.

Četvrta, peta i danas već sedma/osma generacija inovacijskih strategija oslanjaju se na iskustva treće generacije i dopunjuju se novim promišljanjem poslovodstva poduzeća, organizacijske kulture i njihove korporacijske društvene odgovornosti (engl. CSR-Corporate Social Responsibility), odnosa s društvenom zajednicom i njene regionalne društvene odgovornosti (eng. RSR-Regional Social Responsibility) te s pitanjima održivog razvoja.

Predložili smo Akademiji da kao temeljnu djelatnost organiziramo multidisciplinarne konferencije Tehničke znanosti za hrvatsko gospodarstvo, a odabrane aktualne teme održavamo kao nezavisne kraće skupove. Redom smo održali šest konferencija posvećenih slijedećim temama:

    • Prva konferencija, 1994. – Prosudba stanja, smjernice i mogućnosti razvitka, potpora stvaranju suvremene institucijske infrastrukture, suradnja s prirodoslovnim, društvenim i humanistčkim znanostima;
    • Druga konerencija, 1995. – Stvaranje postojanog, prilagodljivog i životno sposobnog gospodarstva;
    • Treća konferencija, 1997. – Spojivost i infrastruktura;
    • Četvrta konferencija, 1999. – Sustvsko promišljanje održivog razvoja;
    • Peta konferencija, 2001. – Tri usporedna savjetovanja:

1.) Napredak gospodarstva i znanost

2.)  Biosirovine i bioenergenti

3.)  Djelovanje u izvanrednim sitacijama;

    • Šesta konferencija, 2003. – Vizija inteligentne Hrvatske.

 Šesta konferencija privukla je posebice brojne polaznike pa je vrijedno istaknuti teme rasprave jer su obuhvaćena sva važna pitanja za djelovanje mlade hrvatske države, važna za promišljanje njene održive budućnosti. Polaznici su bili pozvani da redom raspravljaju o slijedećim temama:

– Hrvatski prostor, njegovo uređenje i održavanje,

– Prirodni resursi,

– Prometni putovi i transport,

– Geostrateški položaj, odnosi sa susjednim zemljama i svijetom,

– Ljudi, intelektualni kapital i vrednote,

– Znanje i obrazovanje,

– Znanost, istraživanje i razvoj,

– Državno uređenje,

– Institucijska infrastruktura,

– Hrvatski kulturni prostor,

– Komunikacijska i informacijska infrastruktura,

– Energija, okoliš i održivi razvoj,

– Utjecaj klimatskih promjena,

– Gospodarstvo i financije,

– Industrija,

– Uslužne djelatnosti,

– Zaštita od nepogoda i katastrofa.

– Odnos globalog i nacionalnog,

– Nacionalni inovacijski sustav.

vizija_plakat

Slika 2: Plakat Šeste konferencije

Bogat sadržaj ove konferencije trebao je poslužiti kao izvrsna spoznajna osnova o ljudskim resursima i o znanjima potrebnim za daljnje promišljanje hrvatske razvojne politike za gospodarstvo znanja.

Vrijedno je spomenuti da su Konferencije oglašavane originalnim pozivima, koji su postavljanji u predvorjima svih fakulteta hrvatskih sveučilišta i važnijih institucija. Posebice je dobro prihvaćen pozivni oglas na Šestu konferenciju, kojeg prikazujemo u ovom članku. Autor ovog i većine drugih oglasa izradio nam je na poklon Hrvoje Božičević.

Osiromašeno školstvo i tržišna konkurencija

Rasprave su pokazale da valja nadoknaditi brojne naslijeđene poteškoće, veliki tehnologijski jaz, osiromašeno visoko školstvo, nerazvijenost tehničke infrastrukture i uz to da je široki krug odgovornih ljudi u politici i gospodarstvu potrebno pripremiti na nove i drugačije odnose što ih donosi slobodno tržište, konkurencija i borba za održanje pojedinca i naroda.

Stvorena je višestruko povoljna klima za razvoj inovacijske inovacijske ekologije. Početkom devedesetih u Hrvatskoj se o važnosti inovacije u gospodarstvu jedva i raspravljalo pa su naše rasprave bile pravi poticaji razvoju inovacijske kulture. Valjalo je proći još šest dodatnih radnih godina i trebalo je održati još desetak skupova, a predsjednicima Vlada i ministrima uputiti brojne zaključke i prijedloge. Uspjeli smo tek kad je prof. dr. sc. Hrvoje Kraljević postavljen na čelo Ministarstva znanosti i tehnologije. Naše su poruke bile prihvaćene. Pokrenut je projekt HITRA – Hrvatski inovacijski tehnologijski razvitak s podprojektima TEST I RAZUM. Projekt TEST vodilo je multidisciplinarno Tehnoloijsko vijeće. Ocjenjujući, odobravajući financiranje i nadzirući izvođenje prijavljenih akademskih i institucijskih inovativnih projekata, uspjelo je tijekom prvih godina 21. stoljeća ostvariti brojne korisne rezultate.

Istaknimo: Program Hrvatski inovacijski tehnologijski razvitak – HITRA Vlada je prihvatila u travnju 2001. Pokrenut je u svibnju 2001. godine i već do kraja godine donio je prekretnicu u hrvatskoj znanstvenoj i tehnologijskoj politici pa je tako ostvaren i prvi korak prema formalnom utemeljenju nakon Hrvatskog inovacijskog sustava. Prilike toga doba za razvoj inovacijskog procesa dobro opisuje dr. sc. Jadranka Švarc govoreći o stvaranju inovacijske kulture kao o promjeni razvojne paradigme. Djelovala je kao načelnica u Odjelu za tehnologiju MZT i surađivala na stvaranju programa HITRA i bila najuža suradnica Tehnologijskog vijeća.

Hrvatska akademija tehničkih znanosti imala je u opisanom razdoblju i poteškoća Morala je promijeniti naziv u Akademija tehničkih znanosti Hrvatske, a nakon 2003. njena nova uprava je prekinula suradnju s Hrvatskim društvom za sustave i smanjila opseg aktivnosti.

Komentari su zatvoreni