Odgovor “mladića u kratkim hlačama”

Odgovor “mladića u kratkim hlačama”

(Odvajanje otpada na kućnom pragu nema alternativu? / Foto: S jednog prosvjeda protiv spalionice u Zagrebu)

“Čitajući tekst dr. Viktora Simončiča vidim dosta kontradiktornosti u osmišljenoj izvedbi gospodarenja otpadom. Dr. Simončič bi prvo sav koristan otpad pomiješao u jednu kantu, tj. napravio smeće i onda bi takav otpad, vozeći ga kamionima u centre, odvajao ne baš tako jeftinom MBO tehnologijom. Uz to, još uvijek smatram da vrijeđanje zdravog razuma hrvatskog građanina nije baš neki moralan čin struke i titule dr. ispred imena”

Prije svega, moje ime je Matija Sučić. Dolazim iz okolice Varaždina, točnije Varaždinskih toplica. Student sam treće godine strojarstva u Zagrebu, smjer – Energetika. Pitanjem gospodarenja otpadom počeo sam se baviti prije tri godine kad se često spominjalo spalionicu otpada kao rješenje u gospodarenju otpadom za Grad Zagreb. Prateći svjetske trendove ka okretanju resurnoj »zelenoj« ekonomiji vrlo brzo mi je postalo jasno da tu nikako ne spadaju spalionice otpada. Istraživanjem te problematike došao sam do raznih saznanja o spalionicama otpada.

Postavljanjem bilo koje bilance: ekonomske, energetske, ekološke pa i medicinske možemo doći do zaključka da spalionica otpada niti u jednom od tih segmenata nema pozitivan trend. Posebno su alarmantni podatci koji ukazuju na negativni utjecaj spalionica otpada na ljudsko zdravlje. Ako danas pogledate medicinske studije i analize o utjecaju štetnosti spalionice na ljudsko zdravlje onih koji žive u blizini spalionice dođete do vrlo zabrinjavajućih podataka.

Posjedujem pismo koje su potpisale udruge liječnika i zdravstvenih organizacija koje predstavljaju više od 33.000 liječnika, a koje bilo poslano Europskoj komisiji kao prigovor prijedlogu zakona o otpadu Europske unije kojim bi se odobrilo su/spaljivanje smeća(2008). U pismu se navodi da su sami liječnici zabrinuti zbog izjave europskih predstavnika (gđe. Caroline Jackson) koji navode da su zdravstveni učinci spalionice na ljudsko zdravlje zanemarivi. Oni tvrde da postoje velik broj istraživanja koji ukazuju na opasnost utjecaja spalionica na ljudsko zdravlje.

Liječnici zabrinuti zbog nanočestica

Liječnici navode da se još uvijek zakonskom regulativom ne mjere emisije ultra sitnih čestica (nanočestica) iako opasnost od tih čestica postoji i to je potvrđeno u raznim znanstvenim studijima. I ovo je jedan od osnovnih razloga moje angažiranosti kod problema gospodarenja otpadom. Europska unija svojim potezima pokazuje da napušta koncept termičke obrade otpada i polako se okreće resursnoj-zelenoj ekonomiji. Najbolji primjer takvog napuštanja pokazuje Danska, gdje država koja je spaljivala 80 % komunalnog otpada mijenja drastično svoju strategiju gospodarenja otpadom i okreće se reciklaži i cirkularnoj ekonomiji (http://eng.mst.dk/topics/waste/denmark-without-waste/).

spalionica_prosvjed2_GS

Dr. Simončič u tekstu na web portalu zg-magazin.com.hr pod nazivom Šarene kante u stanovima prilagoditi boji namještaja spominje mladića u kratkim hlačama kako na okruglom stolu u Novinarskom domu u Zagrebu s temom o novom planu gospodarenja otpadom jakim pljeskom pozdravlja novi plan gospodarenja otpadom te stavove pomoćnice ministra Lidije Runko i prof.dr.sc Stanka Uršića, a taj mladić sam upravo ja.

Čitajući gore navedeni tekst vidim dosta kontradiktornosti u samoj osmišljenoj izvedbi gospodarenja otpadom dr. Simončiča. Dr. Simončič bi prvo sav koristan otpad pomiješao u jednu kantu, tj. napravio smeće i onda bi takav otpad, vozeći ga kamionima u centr,e odvajao ne baš tako jeftinom MBO tehnologijom. Uz moj veliki interes za razvoj moderne tehnologije (studiram strojarstvo) još uvijek smatram da vrijeđanje zdravog razuma hrvatskog građanina nije baš neki moralan čin struke i titule dr. ispred imena.

Nužnost odvajanja otpada na kućnom pragu

Bez odvajanja biootpada i opasnog otpada od ostalih frakcija smeća na kućnom pragu tj. primarne selekcije ne postoji mogućnost naknadnog dobivanja kvalitetnih reciklabilnih frakcija otpada. Svega dvadesetak posto prilično nekvalitetnog reciklabilnog materijala može se iz mješanog komunalnog otpada izdvojiti MBO tehnologijom, a ostalo se usitnjava i preša kao spaljivi otpad (RDF) za cementare i spalionice. Tko god smatra da se plastika, papir, karton i slične visoko vrijedne otpadne tvari mogu pomiješati sa biootpadom i raznim drugim opasnim tvarima te da to nema utjecaja na iskoristivost visokovrijednih otpadnih tvari taj se može pozdraviti sa titulom struke.

otpad

Dr. Simončič zagovara modernu tehnologiju pod krinkom »domoljublja« prema Hrvatskoj te tako gura domaću tehnologiju na tržište. Moje kolege i ja jednako tako želimo domaću tehnologiju firme Tehnix ali samo sa drugom svrhom. Firma Tehnix ima jako dobru tehnologiju koja se može primijeniti u pravoj resursnoj, zelenoj ekonomiji. Sva ta tehnologija koja bi se primjenjivala u ekološkom gospodarenju otpadom jest jeftinija i zapošljava puno više ljudi od MBO tehnologije koju zagovara dr. Simončič.

A sada malo famozne priče o kantama i količini kanti. Kada pričamo o smeću i o korisnom otpadu govorimo o jednakom volumenu. Znači, imamo istu količinu mase ako odvojimo otpad ili ako ga pomiješamo. A to znači da nije potreban veći volumen kanti već samo redizajn kante. Jedna kanta se može dizajnirati i konstruirati na principu ladičara. Svaka ladica je za drugu vrstu otpada. Važno je naglasiti da je bitno odvojiti biootpad i opasni otpad, a ostali otpad se može u raznim kombinacijama naknadno odvojiti.

U vremenu kada smo dio EU-a svi pratimo zakone i propise koje nam EU propisuje. Naravno da je važno poštivati zakone EU-a, ali pitam se želimo li mi zaista kvalitetno odvajati otpad i imati sustav koji odvaja 50 % do 2020. godine ili samo radi toga da ne platimo kazne i penale. Mene kao pojedinca zabrinjava kontinuirano podsjećanje da EU zemlje spaljuju otpad i koriste MBO tehnologiju kao način gospodarenja otpadom.

Ako pogledamo prosjek odvajanja EU on se kreće negdje oko 50 %, što upućuje jedva na prolaz. EU se tek nedavno okrenula cirkularnoj ekonomiji i pokušava promijeniti paradigmu shvaćanja otpada kao vrijednosti koji donosi zaradu. Ako pogledamo razne primjere u svijetu kao što su Italija (Regija Veneto ), Belgija (Flandrija), SAD(San Francisco), Australija (Canabera),Njemačka (Dresden) oni nam pokazuju da možemo biti dobri, vrlodobri, odlični po postocima odvajanja otpadom, a ne samo dovoljni.

Primjeri Krka i Preloga

Sada ako usporedite sustave za gospodarenje otpadom zemalja u EU-a i u svijetu koji dugi niz godina koriste sustave kao što su spalionica i MBO onda možete vidjeti da oni maksimalno idu do 60 % odvajanja što je u školskom rječniku dovoljan dva. Imamo i primjere u HR koji odvajaju više od 80 % odvajanja na prosjeku hrvatske. Ti primjeri su Krk i Prelog. Ako se pogleda koji sustavi su na tim otocima postavljeni onda se opet može vidjeti korelacija povećanja odvojenog prikupljanja od ostatka Hrvatske. Stručnjaci koji su radili na tim sustavima baš su upravo prof. dr. sc. Slaven Dobrović i Stanko Uršić te u Prelogu ekipa iz Zelene akcije – Marko Košćak i Marijan Galović. Dr. Simončič pomalo na maliciozan i podrugljiv način ismijava sustav na Krku i u Prelogu.

Gledajući znanstveni i stručni životopis dr. Simončiča ne mogu nigdje vidjeti sustav koji je isprojektirao, a da u ovom trenutku zadovoljava odvajanje otpada od 50 %.Mogu samo primijetiti činjenicu da je bio stručni suradnik 2005. godine (tehnička podrška u izradi Strategije gospodarenja krutim otpadom Varaždinske županije 2005.) u gradu Varaždinu. Svi znamo koji su sada problemi u Varaždinu, što je »pametnom dosta«. Jesu li djeca koja žele u svom obrazovanju pa i na faksu imati odličnu ocjenu ambiciozna? Naravno da jesu, ali i to je jedan od glavnih puteva kako dostići tu ocjenu pa jednako tako i naše želje i ambicije su bazirane u tom smjeru. Idemo raditi kao najbolji, a ne kao loši dvojkaši.

I za kraj, kad je već dr. Simončič istaknuo moje pljeskanje, bilo bi korektno da je spomenuo vrlo glasno i neumjereno pljeskanje, od mene dosta starijeg, gospodina Vlaha onima koji su osporavalii novi plan gospodarenja otpadom. Za razliku od solističkog pljeskanja g. Vlaha koji je bio predstavnik interesne skupine koja je sudjelovala u izradi dosadašnjih planova, moje pljeskanje je bilo zdušno podržano od strane brojnih nazočnih u dvorani koji su bili predstavnici zainteresirane javnosti koja daje podršku ovom novom planu gospodarenja otpadom.

Matija Sučić

* Tekst je objavljen kao reakcija na članak `Šarene kante u stanovima prilagoditi boji namještaja´

Komentari su zatvoreni