Od narančaste »bubamare« do crvenog »stršljena«

Od narančaste »bubamare« do crvenog »stršljena«

Njemački „käfer“ slovi kao zahvalan za raznorazne prerade. A kad netko, baš kao Goran Rastovčan, pri tome ne namjerava uštedjeti, rezultat bi trebao biti – fantastičan, kao što je i ovdje slučaj. Tako se stari, umorni i simpatični narančasti „zrikavac“ kroz godine pretvorio u pravog crvenog monstruma koji se razmeće snagom

Munjevito ubrzanje – do »stotke« za 5,5 sekundi, te krajnja brzina od 215 km/h – rezultat je kojeg se ne bi posramili ni čistokrvni sportski automobili. Kada bi pak netko rekao da se iza njega krije stara »volkswagwen buba«, moglo bi mu se dogoditi da bude »nagrađen« podsmijehom, jer uz svedobre osobine tog automobila koje je teško i nabrojati, tu nikakone spada njegova brzina.

Iza njih se, međutim krije doduše,prerađena, ali ipak stara i pakleno brza »buba« Gorana Rastovčana. S njegovom čudnovatom,gromovitom limenom ljubimicom bolje je ne upuštati se u cestovni boj, u što su se mogli uvjeriti posjetitelji utrke 402 StreetRace. Rastovčan je još kao student 1995. godine kupio narančastu »bubu 1300« 1972. godišta za tadašnjih 1000 maraka. Premda vozan, »narodni auto« u cijelosti nije bio u zavidnom stanju. Trošio je ulje i dimio. Stajao međutim nije. Bivši »studoš« je u njega karakteristično za vlasnike tog zrakom hlađenog vozila u njega samo točio benzin i provjeravao ulje, sve do jednog dana kada se u glavi nešto prelomilo«.

Njemački »käfer« slovi kao zahvalan za raznorazne prerade.A kad netko, baš kao ni Goran Rastovčan pri tome ne namjerava uštedjeti rezultat bi uglavnom trebao biti – fantastičan, kao što je i ovdje slučaj. Tako se stari, umorni i simpatični naračasti »zrikavac« vrijedan 1000 DEM kroz godine pretvorio u pravog cestovnog monstruma, koji se razmeće snagom i za kojeg danas njegovom vlasniku nude iznose veće od 20.000 eura. Problem je što je automobil za Gorana neprocijenjniv i ne kani ga prodavati.

»Trebao mi je automobil, a stariji su mi rekli da ‘buba’ nije skupa za održvanje, što se pokazalo točnim«, potvrđuje Rastovčan. Ubrzo ga je počeo uređivati malo, po malo koliko su mu kao studentu dopuštale financijske ogućnosti. No često su to, upravo zbog financijskih ograničenja bila polovična i nezadovoljavajuća rješenja, što se promijenilo otkada se zaposlio.

»Isprva sam planirao napraviti kabriolet dvosjed, kopiju ‘hebmüller bube’, pa sam prilikom sređivanja limarije i naknadnog lakiranja dao ojačati karoseriju. Ubrzo sam za 2000 maraka od jednog frajera nabavio polovni 1,8-litreni zrakom hlađeni bokser motor sa 100 KS i na prednje kotače ugradio disk kočnice s ‘bube 1500’. S jačim motorom ‘buba’ je počela sjajno ići. Javio mi se san o nabrijanoj bubi, pa sam se nekako od prvotne zamisli ohladio«, prisjeća se naš sugovornik.

Ljubav »bubi«, ali sada i prema brzini se produbljuje, pa mladi vlasnik počinje sa sve više pozornosti pratiti scenu zrakom hlađenih VW-a u Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Listajući specijalizirane revije i surfajući internetom u oko mu zapada specifičan stil uređivanja popularnog automobila – tzv. California look i 1999. pada odluka o snižavanju krova. U odnosu na standardnu »volkswagen bubu« krov je ovdje skraćen za 10,5 centimetara. Istodobno auto je obojen u atraktivnu jarko crvenu boju, montiraju se starinska svjetla, znana i kao »tužne oči«, izdužena »hauba« itd.

Ostaju aluminijski naplatci i gume dimenzija 195/60, ali nekako više dolaze do izražaja. Automobil, promjene doživljava i u unutrašnjosti. Preuzima »recaro« sjedala iz starog »opela GTI«, dok na prednjoj ploči oživljava čitav niz instrumenata (među njima i obrtomjer) kakve je u standardnoj izvedbi uzaludno tražiti.

No, prilikom polugeneralke motora ustanovljeno je napuknuće bloka, što je Goranu na kraju dobro došlo kao izgovor za još ekstremniju »bubu« i novi izdatak.Od specijalizirane radionice u Njemačkoj naručio je svoj sadašnji motor zapremnine 2275 ccm u dijelovima. Njih je sastavio, stavivši ih tako u funkciju prijatelj Mirsad Medanović. Inače u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i SAD-u postoje radionice koje proizvod zrakom hlađene bokser motore kakvi odgovaraju u školjku stare »bube«. Zapremnina, snaga i performanse se razlikuju, baš kao i cijena.

Informirani zaljubljenik u »bube« kaže kako se »pristojan« motor može dobiti za oko 5000 eura. Ima i trostruko skupljih verzija.Četverocilindrični bokser agregat u automobilu o kojem je ovdje riječ opremljen je s dva dvostruka Weber »fergazera«, vrti se do 7000 o/min, istiskuje 195 KS i pola milje (804,5 metara) od stajanja može prevaliti za 14-ak sekundi. Opremljen je i »porscheovim« sustavom zračnog hlađenja, premda motor nema nikakve druge veze s tim slavnim proizvođačem kao što mnogi misle.

Potrošnja? Prava »sitnica« – 9,5 litara na otvorenom i 17 u gradu (ako ga se malo »stisne«). Vlasnik, međutim ne žali niti jedan potrošeni decilitar benzina, jer dojam u vožnji što ga pruža ova vatrena »buba« je vrlo blizak vožnji go-karta, barem tako doživljava Goran. S moćnim strojem korak su morali uhvatiti ovjes, koji je naknadno modificiran, kao i kočnice. Crvena »vragolanka« sada ima diskove na sva četiri kotača i zaustavlja se poput trkaćeg bolida.

Glavobolje su, međutim zadavali originalna »getriba«, sada s ojačanim nosačima i diferencijal koji je učestalo pucao, nepredviđen za toliku snagu i okretni moment. Tako je »buba« Gorana Rastovčana na kraju poprimila gotovo posve obrnuti karakter od prvotnog, brza je, ali nepouzdana. »Imam još samo jednu želju. Ugradit ću getribu s pet brzina i nakon toga bih želio da sve besprijekorno funkcionira i bude pouzdano« , kaže. Toliko što se tiče ove »bube«. Goran je, naime prošle godine kupio kabrio »bubu«, a ideja za novu ljubimicu, dakako nije nedostajalo. Ali o tome nekom drugom prilikom…

(Boris Jagačić / Vjesnik, VIII 2004.)