Od deindustrijalizacije do reindustrijalizacije

Turizam je nejačak, ovdje ne dolaze “ciljani klijenti” nego smo mi više kao destinacija “prolazna kuhinja”. Takva nam je i “žetva” na kraju sezone.

Kada bi samo npr. zdravstveni turizam razvili kako treba, imali bismo klijente cijele godine. Prodavali bi, uz blagodati podneblja koje nam je dragi Bog dao, i sofisticirano znanje naših zdravstvenih djelatnika.

Denis Božić

Hrvatska je u zadnjih 20 godina deindustrijalizirana. Metalne industrije ima još samo u tragovima, brodogradnja se nije na vrijeme restrukturirala. Poljoprivreda je zapuštena, kao i poljoprivrednici. Tla nisu meljorizirana. Turizam se razvijao stihijski, i uglavnom se sveo na apartmanizaciju, a sezona traje dva do tri mjeseca.

Posljedice nebrige i neodgovornosti vladajućih struktura su (u brojkama):

1. 20 % nezaposlenost (cca 350.000)

2. 51 milijarda kuna neplaćenog poreza (kako se ovo moglo desiti ako funkcionira pravna država?)

3. 48 milijardi Eura vanjski dug (bivša država je pred raspad imala dug oko 22 milijarde dolara)

4. 43 milijarde kuna dospjelih a nenaplaćenih potraživanja.

(nije mi jasno kako uopće ovaj sustav funkcionira !?)

Pitanje? Što su radili i što rade političari u ovoj državi? Svi su preuzeli odgovornost i dali obećanje da će vodi brigu o državi otprilike”s pažnjom dobrog gospodarstvenika”.

Prije neki dan, kada joj se negdje na cesti pokvario službeno auto, ministrica Zlatar-Violić kaže” pregorio je i otišao k vragu”. Vidite što se desi sa SUSTVOM, u ovom slučaju, tehničkim sustavom, ako se zapusti i ne vodi briga o svemu. Ista je stvar i sa političkim i socijalnim sustavom, i svakim inim.

A sada riječ dvije o reindustrijalizaciji. Svaka gore navedena industrija je složeni sustav.

Metalnu industriju zaboravimo, prohujalo s vihorom, te su tržišne niše zauzeli drugi igrači.

Poljoprivreda je u znanju zapuštena. Pogledajmo npr. u Holandiji kako se radi s proizvodnjom i distribucijom tulipana “just in time” po cijelom svijetu.  To je nama “špansko selo”.

Turizam je nejačak, ovdje ne dolaze “ciljani klijenti” nego smo mi više kao destinacija “prolazna kuhinja”. Takva nam je i “žetva”, na kraju sezone. Kada bi samo npr. zdravstveni turizam razvili kako treba, imali bismo klijente cijele godine. Prodavali bi, uz blagodati podneblja koje nam je dragi Bog dao, i sofisticirano znanje naših zdravstvenih djelatnika. A naši su zdravstveni djelatnici na visokom svjetskom nivou kvalitete kao i medicinske škole i fakulteti. S time bi išla i zdrava hrana…itd..itd..

(…)

Za primjer reindustrijalizacije pogledajmo Luxemburg kao banchmarking.

Prije 50 godina, core business im je bio proizvodnja čelika. Shvatili su da se vremena mijenjaju, i da na tržište ulaze “jači igrači”. “Prešaltali” su se u drugu industriju, financijsku, bankarska industrija i fondovska industrija. I danas su svjetska velesila u toj industriji. BDP per capita im je 82.306 dolara.

Zaključak:

Na globalnom tržištu prodaju sofisticirane proizvode više dodane vrijednosti, temeljene na znanju svojih „radnika znanja” i sigurnosti i stabilnosti sustava.

Poučak:

Moramo se i mi  “prešaltati” pod hitno. I po mogućnosti po tom modelu. I mi moramo naći našu/naše tržišne niše koje se referiraju globalno.  Hoćemo li, ne znam ? Što to znači, zašto skepsa?  “Svi se grablju za vlast” kako kažu Zagorci, a onda “kaj bu, bu”. I onda “bu –  niš”. I takva nam je lijepa naša nakon 22 godine slobode i suverenosti.  To nam govore brojke na vrhu ovog članka. “Ako laže koza ne laže rog”.

Mi smo dobri destruktivci, a loši konstruktivci. Sada nam trebaju “konstruktivni destruktori”  a to znači:oni koji imaju hrabrosti “rasturiti“ neprofitabilne ruševine (mnoge se temelje još na poslovnim modelima iz 19. stoljeća), a znaju i mogu postaviti zdrave i stabilne građevine za 21. stoljeće, na kojima će se temeljiti održiva i produktivna, moderna Hrvatska.