Obljetnica smrti dr. Franje Tuđmana

Obljetnica smrti dr. Franje Tuđmana

Jedno dr. Franji Tuđmanu nitko ne može poreći – on je utemeljitelj nove hrvatske države. Umro je odan svojoj ideji neovisne Hrvatske i nacionalne pomirbe ne uviđajući, nažalost, kako se autoritarnim vođenjem države mogu učiniti krupni previdi. Poslije Tuđmana Hrvatska ulazi u novo razdoblje svoje povijesti

Dogodilo se na današnji dan, 10. prosinca:

1806. – U Dubravici rođen hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj Pavao Štoos (umro 1862. u Pokupskom). Bogosloviju je završio u Zagrebu, neko vrijeme je bio biskupski tajnik, a od 1842. bio je župnik u Pokupskom. Štoos je zapažena osoba među hrvatskim domoljubima, autor je poznate elegije Kip domovine vu početku leta 1831, suradnik u Gajevoj Danici, domoljub zabrinut zbog tuđinskog tlačenja i odnarođivanja domaćih ljudi. Na prilike u Hrvatskoj toga vremena gledao je pesimistički. Osim književnošću, bavio se i glazbom. Godine 1862. imenovan je zagrebačkim kanonikom, ali je umro prije nego što je stupio na tu dužnost.

1857. – U Skradinu rođen Stjepan Lujo Marun, jedan od utemeljitelja arheologije i izučavanja starohrvatske kulturne baštine (umro: 15. siječnja 1939. u Kninu). Prva iskapanja obavljao je u Drnišu, a njegovom je zaslugom 1893. u Kninu otvoren prvi Muzej hrvatskih spomenika, u kojem su bili pohranjeni isključivo spomenici hrvatske prošlosti i borbe za slobodu.

Objavljivao je i prvi arheološki časopis – Starohrvatska prosvjeta, u kojem iznosi rezultate svojih iskapanja i istraživanja hrvatskih srednjovjekovnih starina, uglavnom izvornih spomenika, razasutih kamenih ostataka, starih zidova, natpisa, kamenih ukrasa, i mnoštvo sitnih metalnih predmeta koji su našli mjesto u skromnoj zgradi prvog Muzeja hrvatskih spomenika. Knin ubrzo postaje stjecištem kulturnog i znanstvenog svijeta koji prvi put ima mogućnost proučavati izvorne hrvatske spomenike od 7. do 11. stoljeća, a to je razdoblje u kojem mnogi drugi narodi oskudijevaju spomenicima kulture.

Fra Luijo Marun na "radnom mjestu" (Izvor: www.knin.hr)

Fra Luijo Marun na “radnom mjestu” (Izvor: www.knin.hr)

Zbog otpora protalijanskim usmjerenjima bio je zatočen, a u vrijeme talijanske okupacije svaki daljnji rad bio mu je zabranjen. Marun nije dočekao ostvarenje želje za koju je živio: Okupiti sve starohrvatske spomenike na jednom mjestu, što se dogodilo tek 83 godine kasnije.

1889. – U Zagrebu umro Ante Kovačić, hrvatski romanopisac, novelist i pjesnik. Kovačić se odlikovao burnim temperamentom, bio je nepopustljiv radikal, polemičar koji se usudio taknuti u najveće hrvatske književne autoritete svojega doba.Autor glasovita romana U registraturi, rodio se u Oplazniku kraj Marije Gorice u Hrvatskom zagorju 6. lipnja 1854. godine.

Bio je daroviti sin siromašnoga seljaka. Školovao se uz pomoć seoskog župnika, a kasnije zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka. Završio je pravni fakultet i zaposlio se u odvjetničkoj pisarnici doktora Josipa Franka. Bio je gorljivi pravaš, starćevićanac, ali nikada nije promidžbeno zlorabio književno djelo. Oženio se veoma mlad i imao šestero djece. Nakon službovanja u Zagrebu i Karlovcu i postignutog doktorata odlazi 1889. u Glinu i otvara vlastitu odvjetničku pisarnicu, no ostalo mu je samo nekoliko mjeseci do smrti.

Svoj književni rad počeo je Kovačić u duhu starijega suvremenika Šenoe od prve pripovijesti Miljenka i Ladanjske sekte, no ubrzo se uhvatio u koštac s njim. Već u prvome romanu Baruničina ljubav spleo je nesmiljenu kritiku društva u nevjerojatnu fabulu. Isti će elementi označiti i kasniji roman Fiškal. Osuda ilirskog i poslijepreporodnog razdoblja tema je toga romana čiji glavni lik Podgorski poludi. U najkreativnijem Kovačićevu razdoblju hrvatskim banom postaje Khuen Hedervary koji je ugušio pobunu mladih pravaša. Mnogim književnicima pravašima ta je politička smjena odredila život. Kovačić joj se usprotivio satiričkim, nedovršenim romanom Među žabari. Sve što je Kovačić napisao do 1888. priprema je za roman U registraturi. To najznamenitije djelo hrvatskoga realizma počelo je izlaziti u časopisu Vienac, a kao knjiga tiskano je u izdanju Matice hrvatske, dvadesetdvije godine poslije autorove smrti. U toliko je bolnih mjesta tadašnjeg društva taknuo, prikazavši Hrvatsku kao učmali registratorski ured, da je i objavljivanje u Viencu sprječavano, a tekst skraćivan pa su dijelovi izgubljeni. Autobiografska priča o školovanju i životu Ivice Kičmanovića slika je Hrvatske 19. stoljeća.

Hrvatska književnost, naprasno je i prerano ostala bez velikog pisca Ante Kovačića. Umro je veoma mlad kao tridesetpetogodišnjak 10. prosinca 1889. u Stenjevcu, pomračena uma.

1999. – U Zagrebu preminuo dr. Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik. Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću u Hrvatskom zagorju. Pučku školu završio je u rodnome mjestu, a srednju u Zagrebu. Već tada sudjeluje u naprednom pokretu, a 1941. s ocem i braćom postaje antifašistički aktivist. Godinu dana poslije odlazi u partizane.

Franjo Tuđman i Joža Horvat 1945. godine (Izvor: Wikipedija)

Franjo Tuđman i Joža Horvat 1945. godine (Izvor: Wikipedija)

Početkom 1945. upućen je u Vrhovni štab u Beograd kao jedan od hrvatskih predstavnika. Zatim je u Ministarstvu obrane, Generalštabu JNA te uredništvu vojne enciklopedije. Završio je dvogodišnju vojnu akademiju. Promaknut je u čin generala, a 1961. napušta vojnu službu, kako bi se, po vlastitoj izjavi, posvetio znanstvenom radu. U Zagrebu Tuđman osniva Institut za historiju radničkog pokreta, kojemu je direktor, stječe doktorat, sudjeluje u društvenom i kulturnom životu Zagreba i Hrvatske.

Već do tog vremena poznat je po svojim povijesnim djelima Rat protiv rata i Velike ideje i mali narodi. Poslije će napisati još niz radova o hrvatskoj povijesti, od kojih će neki doživjeti žestoke kritike. Kad je 1972. godine počeo progon hrvatskih disidenata, tj. proljećara, Tuđman je proveo devet mjeseci u zatvoru, a u veljači 1981., osuđen je na tri godine zatvora i na zabranu svakog javnog djelovanja u razdoblju od pet godina. Kada mu je 1987, godine vraćena putovnica, odlazi više puta u inozemstvo i svojim predavanjima među iseljenicima budi stvaranje hrvatskoga nacionalnog pokreta.

Godine 1989. osniva HDZ – Hrvatsku demokratsku zajednicu i postaje njezinim predsjednikom. Nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima, Tuđman postaje predsjednikom predsjedništva, tada još Socijalističke Republike Hrvatske. Bori se za samostalnost i međunarodno priznanje hrvatske države, vodi sve važnije akcije u domovinskome obrambenom ratu, te u oslobađanju i reintegraciji hrvatskih područja. Međutim, ratni pobjedik nakon niza uspjeha u unutarnjoj i vanjskoj politici, doveo je Hrvatsku gotovo na rub izolacije. Netko ga je nazvao karizmatskim državnikom staroga kova.

tudman_s_ljudimaJedno dr. Franji Tuđmanu nitko ne može poreći – on je utemeljitelj nove hrvatske države. Umro je odan svojoj ideji neovisne Hrvatske i nacionalne pomirbe ne uviđajući, nažalost, kako se autoritarnim vođenjem države mogu učiniti krupni previdi. Poslije Tuđmana Hrvatska ulazi u novo razdoblje svoje povijesti.

Vlastoručni potpis

Tuđmanov vlastoručni potpis

Hrvatska se 10. prosinca 1999. godine oprostila od svoga prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji je umro nakon dugotrajnih pokušaja liječenja. Njegovo se posljednje počivalište nalazi na groblju Mirogoju uz crkvu Krista Kralja, na početku glavne mirogojske aleje.

1845. – Londonski inženjer škotskoga podrijetla Robert William Thompson objavljuje izum pneumatike, a zrakom napunjene gumene zračnice uavršio je i 1888. patentirao škotski veterinar Boyd Dunlop.

1851. – U Karlsruheu (Njemačka) umro izumitelj i konstruktor Karl Drais von Sauerbronn (rođen 29. travnja. 1785.). Konstruirao je vozilo na mišićni pogon (drezin) i velociped.

nobel_mir1896. – U San Remu je umro švedski kemičar i industrijalac Alfred Nobel (rođen 21. listoipada 1833.), izumitelj dinamita; požalio je zbog svojeg pronalaska te je cjelokupnu imovinu ostavio zakladi za dodjelu NObelove nagrade (od 1901. godine pa nadalje).

1901. U Stockholmu i Oslu švedski kralj prvi je put svečano dodijelio Nobelovu nagradu: Nijemcu W. C. Röntgenu za fiziku, Nizozemcu J. H. Van ` t Hoffu za kemiju, Nijemcu E. Behringu za medicinu, Francuzu S. Prudhommeu za književnost te Švicarciu H. Dunantu i Francuzu F. Passyju za mir. (zg-magazin)