O najstarijoj zagrebačkoj ljekarni »K crnom orlu« na Gradecu

O najstarijoj zagrebačkoj ljekarni »K crnom orlu« na Gradecu

Nedostatak provjerljivih povijesnih činjenica vezanih uz najstariju gradsku ljekarnu nikad nije utjecao ili umanjio interes turista i svih posjetitelja Zagreba za ovo povijesno mjesto. A Zagrepčani su više nego ponosni što je upravo u ljekarni na uglu Kamenite i Habdelićeve ulice nekoć radio i unuk velikog Dantea

Koliko često prolazimo pokraj živućih povijesnih mjesta u našem gradu a da ih uopće ni ne primjećujemo. Pritisnuti poslom i svakodnevnim brigama, jednostavno prolazimo pokraj njih. Jedno od takvih mjesta je najstarija zagrebačka ljekarna u neposrednoj blizini Kamenitih vrata. Doduše, mnogi od nas u njoj kupuju lijekove, vitamine i kozmetičke proizvode. Gornjogradska ljekarna »K crnom orlu« nikada nije prestajala s radom, a prvi puta se spominje još 1355. godine.

Obrtnički i trgovački Gradec u 14. stoljeću je cvao. Plemstva je na tom mjestu bilo vrlo malo, ali su zato u Gradecu radili brojni obrtnici, zanatlije i trgovci. U to se vrijeme počinje pratiti djelovanje ljekarnika, liječnika i kirurga na području grada, a postupno se intenzivirala i briga o zaštiti zdravlja stanovnika grada. Budući da su ljekarnici, uz kirurge i brijače, smatrani još od srednjeg vijeka (pa sve do 19. stoljeća obrtnicima), njihova su imena kao i imena ostalih obrtnika poput zlatara, kovača, zvonara i lončara, upisana u spise slobodnog i kraljevskog Gradeca. Obrtnici su nerijetko dobivali povlastice i povelje.

Govoreći o zagrebačkom ljekarništvu, unatoč prisutnosti ljekarnika u gradu, mnogi su liječnici i ranarnici u 15. stoljeću sami spravljali meleme i lijekove.

Neki od njih su išli tako daleko da su za novčanu nagradu davali poduku iz pripravljanja lijekova, iako to nije bilo u skladu s općevažećim propisima donesenim u Europi u 12. i 13. stoljeću. Na temelju tih propisa ljekarništvo je dobilo status samostalne profesije. Liječenje i priprema lijekova smatrale su se u to doba obrtom.

»Čudotvorne« mješavine

Ljekarna bi uglavnom nudila lijekove načinjene iz ljekovita bilja. Lijekova mineralnog podrijetla gotovo da i nije bilo. Rabili su se arsen, antimon, sumpor i živa, a bilo je i takozvanih čudotvornih mješavina koje su spravljali sami ljekarnici.

Zagrebački biskup Jacobus de Placentia, koji je živio u 14. stoljeću, donio je u Zagreb biranu medicinsku literaturu iz poznatih medicinskih centara izvrsnosti, poput Montpelliera, a što su neki povjesničari interpretirali kao mogućnost njegove namjere da osnuje medicinsko učilište.

Zapravo, najstariji dokument o začecima Zagrebačkog ljekarništva datira iz 1355. godine. Riječ je o parnici između ljekarnika Jakova (Jacobus apothecarius) i jednoga Zgrebačkog krznara u kojoj je tako ostao zabilježen podatak i o ljekarničkoj djelatnosti u Zagrebu. Premda u to vrijeme među sačuvanom građom i dokumentacijom još nema spomena o samoj ljekarni, na tragu nekih dokumenata pretpostavlja se da je Jakov bio doseljenik iz Italije i da je upravo on radio u gornjogradskoj ljekarni.To nije bilo neuobičajeno u to vrijeme. Naime, već tijekom 13. stoljeća nekoliko je venecijanskih obitelji doputovalo i nastanilo se na zagrebačkome Gradecu, o čemu i danas svjedoči naziv jedne od gornjogradskih ulica (Mletačka).

crni-orao_ljekarna-alighieri-spomen-ploca

Uz mletačke obitelji ovo su područje nastanjivali i trgovci iz Firence. Često se navodi i podatak da je praunuk znamenitog pisca Dantea Alighierija, ljekarnik Nicolo Alighieri živio  na području slobodnog i kraljevskoga grada Zagreba, oženio se ovdje i radio u gornjogradskoj ljekarni.

Prva ljekarna na susjednom Kaptolu otvorena tek 200 godina kasnije

Prema nekim izvorima, na mjestu ljekarne „K Crnom orlu“ u 17. i 18. stoljeću nalazilo se popularno lokalno okupljalište na neki način slično današnjim kafićima. Međutim, teško je reći je li taj podatak točan i je li ljekarna imala čak dva stoljeća dugu stanku u svome radu.

Prva ljekarna na susjednom brežuljku, Kaptolu, otvorena tek dvjestotinjak godina kasnije.

Izvor: HAZU

Izvor: HAZU

Sačuvano pismo Nicolina oca Bernarda Alighierija, poslano Nicoli 5. prosinca 1399., razotkriva razloge njegova napuštanja rodne Verone i dolaska na naše prostore. Nažalost, zagrebački povjesničari pobližim podacima o njegovu ljekarničkom radu ne raspolažu. Općenito su podaci vezani uz najranije ljekarnike ljekarne »K crnom orlu« oskudni i nedostatni za ozbiljniju interpretaciju. Uz prvih šest imena ljekarnika npr. ne veže se izrijekom njihov rad u gričkoj ljekarni, premda na to upućuju drugi, neizravni pokazatelji. Prvi propis koji regulira rad ljekarne datira iz 1425. godine, kada se u Statutu grada Zagreba spominje prvi službeni naziv: Apotheca Civitatensis ad Aquillam Nigram (Gradska ljekarna »K crnom orlu«). Ona u svom grbu sadržava i grb grada Zagreba.

Nedostatak provjerljivih povijesnih činjenica vezanih uz najstariju gradsku ljekarnu nikad nije utjecao ili umanjio interes turista i svih posjetitelja Zagreba za ovo povijesno mjesto. A Zagrepčani su više nego ponosni što je upravo u ljekarni na uglu Kamenite i Habdelićeve ulice nekoć radio i unuk velikog Dantea.

Pripremila: Melita Funda