NSU Ro 80: Rijedak i poseban eksponat Tehničkog muzeja

NSU Ro 80: Rijedak i poseban eksponat Tehničkog muzeja

Tehnička revolucija u kontekstu Wankel motora odvela je NSU na prosjački štap, ali i nakon 50 godina od početka proizvodnje Ro 80 još uvijek je ispred vremena. Upravo zato je posljednji primjerak završio u njemačkom Tehničkom muzeju, a i naš zagrebački može se pohvaliti da u svom postavu ima ovaj biser automobilske industrije

Tekst: Marijo Zrna
Foto: Tehnički muzej »Nikola Tesla«

Koncepcija Wankela dobro je zvučala i bila genijalno jednostavna, a da se ne bi primijenila u automobilima. NSU nije mogao dugo čekati, pa je već 1964. godine izašao na tržište s Spiderom, koji je kapitulirao nakon samo 2.375 primjeraka 1967. godine. No, to nije ohladilo vruće glave u Neckarsulmu, koje su u rujnu 1967. u Frankfurtu prikazali novu revolucionarnu limuzinu NSU Ro 80. Dizajn za Ro 80 potpisao je Klaus Luthe, koji je još četiri godine prije serijske proizvodnje izradio model 1:5, koji je 1965. godine upriličen u mjerilu 1:1 i na njemu je bila ispitana aerodinamika.

Klinasti oblik karoserije davao je dozu sportskog izričaja, tako da su mnogi dugo vjerovali da je karoserija zapravo plod talijanske škole dizajna. Tada još poznat kao Typ 80, dakle imao je spremnu karoseriju, no sa motorom je išlo malo teže. Dr. Walter Froede bio je na čelu grupe razvoja Wankela u NSU-u, koji nije imao puno vremena, ali je zato problema bilo napretek.

Posebna registracija za poseban automobil

Uprava je već odredila prezentaciju za 1967. godinu, bez obzira na upozoravanje razvojnog odjela na mnogo nepremostivih teškoća. Froede je naposljetku spojio dvije Spiderove komore, a komplet je usavršavan gotovo do posljednjeg dana. Tek tri mjeseca prije prezentacije određeno je ime Ro 80, a futuristička koncepcija kojom je NSU sa motocikala u kratkom roku prešao na luksuzne automobile iznenadila je javnost.

Ro 80 zamišljen je kao poseban automobil s malom serijom, ali u njemu su trebala biti dostupna sva moguća tehnička dostignuća na tržištu. NSU je novost ponosno reklamirao: »Motor u Ro 80 je lagan kao četverocilindraš, ne troši više od šesterocilindraša, a pruža kao osamcilindraš!« Osim motora bio je tu i prvi puta ugrađeni McPherson, servo upravljač, selektivni automatik, četiri disk kočnice, svijetla za maglu, »rikverc« svijetlo, halogena svijetla, sigurnosna brava na stražnjim vratima itd. Uz to, NSU je bahato nudio garanciju za motor od 30.000 km ili 6 mjeseci. Adekvatno ponudi bila je visoka i cijena od 14.150 DEM, što je bilo za 500 DEM više od Citroëna DS21 i 2.000 više od Opel Admirala.

Sudionik oldtimer relija

Ta tehnička rafiniranost i kultni status u doba kada se pojavio na tržištu, te njegova kasnija karizmatičnost upravo su i razlozi zašto je Tehnički muzej Nikola Tesla 1995. otkupio jedan primjerak proizveden 1972. godine. Automobil je bio u izvanrednom stanju, gotovo salonskoj kondiciji i u voznom stanju sa svega 30.000 prijeđenih kilometara. Automobil je odmah uvršten u stalni postav Prometna sredstva, a posjetitelji su s čuđenjem gledali i često postavljali pitanje: Pa zašto je ovaj moderni automobil već u muzeju? Da, upravo to pitanje postavljali su nam i prolaznici pri susretu s ovim nesvakidašnjim automobilom na relijima oldtimera gdje je muzejska ekipa sudjelovala tri puta. Neobična karoserija klinastog oblika zavaravala je mnoge koji su bili mišljenja da se radi o nekom novom modelu nepoznate marke.

Imena Wankel i NSU su tek rijetkima budila nostalgična sjećanja, a zvuk rotiranja klipova u komorama cilindara motora koji bi se mogao poistovjetiti sa centrifugiranjem perilice rublja (zujanje) bio je nesvakidašnja buka koja je budila znatiželju i želju za upoznavanjem. S čuđenjem i divljenjem gledali bi nas i ostali vozači na semaforima čekajući da se upali zeleno svjetlo. Tada bi svi s podsmijehom odjurili ispred nas, ali samo zakratko jer je naš Ro 80 bio trkač na duge staze – ne sprinter. Nije bio temperamentan i nježna poluga za izmjenu brzina između sjedišta nije podnosila odlučnije pokrete rukom. No, kada bi masa dobila ubrzanje moderna konkurencija bi ostala doslovno u oblaku dima iza nas s mirisom spaljenog ulja u nosnicama.

Potrošnja od 20 – 25 l/100 km sasvim uobičajena

S obzirom na starost vozila automobil nismo stavljali pred zahtjevnije zadatke, tako da je brzina od 100 km/h bila sasvim dovoljan maksimum za našu znatiželju, a bez da se izlažemo nepotrebnom riziku. Naravno, tu smo se uvjerili da i potrošnja benzina od 20-25 l/100 km nije ništa čudno, a dodajte i koju litru motornog ulja da se nađe pri ruci svakih 100-200 km. Spram udobnosti sjedišta i ovjesa Ro 80 mogao bi se staviti uz bok hidraulici Citroëna, a zahvaljujući već tada ugrađenim disk kočnicama na svim kotačima automobil bi se bez problema doslovno ukopao na mjestu.

Muzejski Ro 80 danas je rijetko sačuvan primjerak od ukupno 38.052 proizvedenih primjeraka, koliko ih je sa proizvodnih traka sišlo između 1967 i 1977. godine. Dominira odjelom gdje je smješten, a godišnjim servisnim pregledom i paljenjem održava se u kondiciji. Kada budete prolazili idući puta pored muzeja i moguć vidjeli oblak dima praćen mirisom spaljenog motornog ulja, ne brinite. Nije požar, to je samo naš Ro 80 izašao na zrak – starac i dalje sa stilom odolijeva izazovima modernih vremena.

Komentari su zatvoreni