Novi računi za odvoz otpada “samo” dva do četiri puta veći?

Novi računi za odvoz otpada “samo” dva do četiri puta veći?

Ako ovakav Plan gospodarenja otpada pokažemo Bruxellesu, čak i ranije spomenutim trećerazrednim EU birokratima (onima koji doprinose nepovjerenju spram Unije) će biti jasno da s takvim Planom Hrvatska nema šanse ispuniti zadana obećanja i da nam odmah mogu početi naplaćivati kazne

dr. sc. Viktor Simončić

Eli, Eli lama sabahtani? Bože moj, Bože moj zašto si me (nas) napustio?

Viktor Simončič

Viktor Simončič

Rasprava oko najnovijeg koncepta Plana gospodarenja otpadom za period 2016 – 2022 trajala je samo pet radnih dana. Zašto najnovijeg? Jer ih mijenjamo kao na tekućoj traci. Lani smo prvo napravili izmjene plana samo za 2015. godinu, a onda izradili nacrt za period 2015. – 2021.

Da se planovi donose kako bi se mogli postići neki ciljevi već odavno kod nas ne pije vodu. Kome god se da i najmanja šansa za jedan krug u političkom životu, onako na način kako smo u davnim vremenima dobivali priliku jednog kruga na rijetkim biciklima, on odmah mijenja ono što je napravio netko prije njega. Nema analiza, razloga i troškova za građane. Samo neke osebujna vizija i blistava obećanja. Mandati traju tako kratko da se posljedice onih prije preklapaju s onima sadašnjih. Kako to ne vrijedi samo za okoliš i otpad, već za sve sektore, činjenica da se polako približavamo onima na zadnjem mjestu u Europskoj uniji prihvaća se s lakoćom.

Bivša ministrica Mirela Holy, inače školovana glasnogovornica i još nešto slično, s poznavanjem okolišne problematike na razini romantičarsko-sanjarskog idealizma, saznanja za promjene je crpila iz mistike nepoznatog. I neki dan sam imao priliku slušati kako se, uz autoritativno odobravanje novinarke Maje Sever, zalaže za najmodernije tehnologije. Posebno joj se sviđa katalitička depolimerizacija otpadne plastike u gorivo. Za manje upućene, plastika (polimeri) se dobiva iz »nafte« na način da se povezuje više manjih molekule – monomera u veliku molekulu – polimer.

Traže se naivci u siromašnim zemljama jer je bogatima – preskupo

Ono depolimerizacija znači da se polimeri cijepaju na manje molekule, od kakvih je sastavljeno gorivo. Autoritetom petrokemičarke i katalitičarke ona eto predlaže baš to. Poznato je da se s ugljikom, kojeg ima eto i u otpadu i s dovoljno jeftine energije, u postrojenjima koja sliče petrokemiji i rafineriji mogu napraviti mnogi proizvodi, od benzina i dizela do margarina i »C« vitamina. Pitanje je samo novca. Danas se to u praksi ne radi, ali se i dalje istražuje za trenutak kada će iz bilo kojeg razloga takve tehnologije postati ekonomski prihvatljive. Uz istraživanje se i dalje traže naivci iz manje razvijenih i slabo obučenih sredina, koji bi eto neke od lepršavih laboratorijskih ideja provjerili na račun drugih građana u praksi, jer to oni bogati ne mogu, preskupo im je.

No prema vizijama bivše ministrice postupak bi se uskoro mogao provoditi u svakodnevnoj praksi. I zato ona predlaže da se ne upuštamo u neke tehnologije koje trenutno primjenjuju drugi već godinama, jer će zastarjeti, pa bi bilo mudro kod nas odmah početi s tehnologijom koja će se koristiti od prekosutra ili bolje rečeno od »malo sutra«.

Inače gospođa Holy nije bila prva s idejom proizvodnje goriva iz plastike. Prisjetio sam se kako je i na toj ideji propalo moguće rješenje otpada odloženih bala u Varaždinu. U knjizi Društvo umanjene vrijednosti – prvi dio (str. 170), koja je dostupna na portalu (pdf) sam napisao: »Onda se, valjda potaknut nastupom gospodina Glavaša, koji je došao iz Njemačke sa flašicom dizela proizvedenog iz otpada i gospodin Čačić s takvom bočicom dizela pojavio na TV-u. Evo rješenja za otpad, još ćemo postati šeici. Gdje postoji takvo rješenje? Postoji u nekom laboratoriju. U praksi, ne. Gospoda (ne)odgovorni ne pitaju se zašto bi upravo nama netko dao takvu vanzemaljsku tehnologiju i zašto je, kad je tako dobra ne primjenjuje kod kuće. Logično pitanje za domaćicu, ali ne i za nekompetentne«. Bilo je to prije nekih pet godina. Brdo otpada na ulazu u Varaždin i dalje raste.

Znam da nije umjesno citirati sebe. No kako sam odlučio da ne umrem od skromnosti, vidjevši u kakvom okruženju živim, pogledajte u knjizi Društvo umanjene vrijednosti – prvi dio str. 147 – 175., uz sve ono što pišem na ovom portalu i javno iznosim na skupovima, na što sam sve neuspješno upozoravao vezano za promašaje na području postupanja s otpadom. Neznanje jaše dalje!

Nažalost, kako je kod nas narod naučen da vjeruje političarima i kada po stoti puta ne ispune obećanja, tako je eto mističnoj katalitičkoj depolimerizaciji povjerovao i direktor komunalnog poduzeća »Eko Moslavina« iz Kutine, gospodin Slavko Sokol. Što se tiče bivše ministrice gospođe Holy i gospode Glavaša i Čačića, imam puno razumijevanja za njihov nadahnuti idealizam. Nisu od struke. Kod gospodina Sokola imam manje razumijevanja da je svoju sredinu, mogu slobodno reći »zaludio« idejom dobivanja goriva iz plastike. Studirao je kao i ja naftnu i petrokemijsku tehnologiju. Tada smo imali i predmet, mislim da se zvao Ekonomika poduzeća. A imali smo i bilance energije i materijala. I termodinamiku. E, on je morao znati da što ide u laboratoriju ne mora biti financijski i društveno opravdano za široku primjenu. Mjesto direktora mu je dalo mogućnost da dubioznim prijedlozima zaustavi inače jednu prizemljenu ideju kojom je Kutina i njena okolica mogla dugoročno riješiti problem gospodarenja otpadom uz doprinos zapošljavanju.

Ministar Zamjlović nije imao niti ideja niti vizije, a nažalost, u zadnjim izjavama pokazao je da nije imamo i da još nema ni znanja. Oglasio se braneći broj centara za gospodarenje otpadom i kako je eto on smanjio planirani broj s 21 na 13. O promašenoj tehnologiji na centrima za koju je upravo on glavni krivac, jer je bio upozoren na osnovi stručnih revizija, u vremenu kada je bilo moguće prilagoditi tehnologiju realnoj situaciji, ništa. Sjećam ga se sa skupova na kojima je odgovorno tvrdio kako će naknada na ulazu u centre biti 46 ili 47 eura/tona. Vjerujem da će u vrijeme predizborne kampanje otići u Rijeku i Pulu i tamo pojasniti kako je sve jako dobro i kako neće biti povećanja troškova. Gdje je sada?

Povratak u srednji vijek

Ne znam što reći o novom planu? Ovo što se predlaže na sreću nema veze s futurističkom katalitičkom depolimerizacijom. Nažalost, ima veze sa povratkom u srednji vijek, kada su otpad bacali kroz prozor, a po ministru Dobroviću bi otpad sada trebali odlagati (i) na javnim površinama. Kompostiranje u stanovima i postavljanje još dvije posude za otpad spada u moguće, ali ne i zdravstveno – higijensko – okolišno održivo rješenje. Kako eto bivša ministrica Holy vjeruje u mistična rješenja, bivši ministar Zmajlović stranim ekspertima, sadašnji ministar Dobrović vjeruje da svi građani imaju njegov mentalni sklop i ponašanje njegove porodice. Kompostiranje po stanovima koje predlaže ministar Dobrović proizlazi iz njegovog iskustva. Njegova porodica vrijedno kompostira kuhinjski bio otpad u stanu. Za vikend proizvedeni kompost vozi u vikendicu. Otpadnu vodu iz kompostera ulijeva u kanalizaciju. Nije poznato što se događa kada zapadne snijeg i put do ministrove vikendice nije očišćen.

Inače ministrov je prijedlog neka ublažena verzija, inače odličnog spota, nažalost apsurdne ideje o bezbroj šarenih kanti u kuhinjama stanova od 30 m2 zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića: Stavi pravu stvara na pravo mjesto. Sjeća li se još poneko onog njegovog »ajngemahteca«?

Ministar Dobrović je, bez ijednog financijskog pokazatelja, najavio i da se mijenja dosadašnji koncept županijskih i regionalnih centara gospodarenja otpadom. Naprasno se prekida s konceptom koji je građen zadnjih deset godina. Samo onako. Gotovo je. U što je utrošen napor mnogih koji su radili na razvoju tih planova? Kako će župani i gradonačelnici pred građane objasnivši im kako nema više ni centara, a nema možda ni potpore iz EU-a? Kako će se ni krivi ni dužni braniti od optužbi da su godinama varali i lagali narod obećavajući mogućnost financiranja iz EU-a?

Spadam u veće kritičare tehnologije na Marišćini i Kaštjunu, ali i planiranih na Bikarcu, Biljanama Donjim, Piškornici i Lečevici. Unatoč toga smatram da je zadržavanjem koncepta centara moguće, a vjerojatno u određenoj mjeri čak i potrebno. Samo treba promijeniti postojeću tehnologiju koja se primjenjuje inače samo za obradu ostatka otpada, koja ne omogućuje izdvajanje korisnih sirovina iz mješovitog otpada i primijeniti tehnologiju koja omogućuje izdvajanje korisnih sirovina i iz mješovitog otpada.

Ni slova o troškovima

U Planu ni slova o troškovima za građane. Pomoćnica ministra gospođa Lidija Runko Luttenberger, je u trenutku kada radim zadnju reviziju teksta, na HTV1 izjavila kako se ne zna koliko će koštati ono što nude, ali da će biti jeftinije od postojećeg koncepta, koji bi trebao biti skuplji za 3 do 5 puta. Njena izjava dozvoljava zaključak da bi ovo što predlaže ministar Dobrović moglo kao jeftinije rješenje povećati postojeći račun građanima »samo« 2 do 4 puta. Osjećaj mi govori da bi to skoro pa moglo biti tako. Zar bismo zbog toga trebali biti sretni?

Poslao sam ministru Dobroviću prijedlog kako u granicama mogućega zadržati centre, kako osigurati nastavak financiranja iz EU-a, kako osigurati da građani plaćaju u skladu s mogućnostima, kako postupanje s otpadom možemo iskoristiti za razvoj domaće privrede i povećanje nacionalnog dohotka, i što nije zanemarivo, kako unaprijediti sustav na način da izbjegnemo sankcije. Znam da je sve još moguće napraviti u razumnom roku, ako se »dite da materi« i ako se ne radi na način »kako mali Ivica zamišlja svijet«.

Nepotrebni troškovi koje je prouzročio ministar Zmajlović nečinjenjem, dopunjeni s onim što s novim prijedlogom predlaže ministar Dobrovića izazivaju društvenu štetu veću od zbroja sredstava potrebnih za kurikularnu reformu, troška prijevoza učenika, stipendija i dopunskog zdravstvenog osiguranja, »5 kuna« za školsku užinu, besplatnih knjiga za učenike, interneta u svakoj školi i selu, …

Iako se Plan radi pod izlikom da se bez njega ne mogu koristiti financijska sredstva iz EU-a, postojeći nacrt to neće omogućiti. A ako pak pokažemo ovakav Plan EU-u, čak i ranije spomenutim trećerazrednim EU birokratima (onima koji doprinose nepovjerenju spram Unije) će biti jasno da s takvim Planom Hrvatska nema šanse ispuniti zadana obećanja i da nam odmah mogu početi naplaćivati kazne. Vjerujem, ako to nakon primjedbi u javnoj raspravi ne uvidi ministar Dobrović, da će to uvidjeti tehnička Vlada i da nas neće »uvaliti« u još veće probleme.

Komentari su zatvoreni