Nova zapošljavanja i otpis dugova

Nova zapošljavanja i otpis dugova

Umjesto da smanjimo taj veliki trošak države smanjenjem činovnika, kao što je to učinila ovih dana Švedska, mi radimo suprotno. Ako netko smatra kako tako sprečavamo iseljavanje i doprinosimo demografskoj obnovi u velikoj je zabludi

Žarko Delač

Žarko Delač

O našoj državnoj birokraciji snimljeni su već i ironični videoklipovi, zapisani mnogi vicevi, ali gorka je činjenica kako i dalje vrijedi izreka – ne može me država tako malo platiti koliko ja malo mogu raditi! Stoga najava novih zaposlenika u državnoj upravi ne može polučiti nikakve pozitivne efekte, već samo dodatno pogoršati postojeću situaciju. To između ostalog znači kako će i nadobudni početnici ubrzo shvatiti koja su pravila i regule rada u državnim i javnim službama. U kadrovskim križaljkama na tim mjestima nema mjesta za menadžere već samo za poslušne i političkim garniturama sklone činovnike. A takvih nikako da ponestane jer unatoč informatizaciji, digitalizaciji i sustavu e-Građani redovno se u dovoljnom broju javljaju na natječaje.

S druge strane, za brojna raspisana radna mjesta u privatnom ili javno-privatnom sektoru ponestaje kvalificirane radne snage. I umjesto da smanjimo taj veliki trošak države smanjenjem činovnika, kao što je to učinila ovih dana Švedska, mi radimo suprotno. Ako netko smatra kako tako sprečavamo iseljavanje i doprinosimo demografskoj obnovi u velikoj je zabludi. Stoga i veliki broj zaposlenika u jedinicama lokalne uprave i samouprave šteti tržišnoj kadrovskoj utakmici i transparentnosti u zapošljavanju, a pogoduje samo korupciji. Navodimo primjer iz Austrije u kojoj mjesto od 1800 stanovnika ima godinama dvije zaposlenice, a načelnici su volonteri koji se mijenjaju nakon izbornih procesa. Uglavnom su to dobrostojeći doktori, inženjeri, profesori, poduzetnici ili umirovljenici. Vođenje društvene zajednice za njih je zadovoljstvo i iznimna čast, a ne prilika za grabež, otimanje, diktaturu ili provođenje vlastitih odluka.

Ilustracija: Hrvatska birokracija na djelu

U plaćanju računa najredovitiji oni s najmanjim primanjima – umirovljenici

U mentalni sklop koji bi nam trebao biti po tom pitanju uzor možemo ubrojiti i odnos prema državi tako da se redovito plaćaju porezi i druge obveze. Tako se ne može dogoditi da pitanje blokiranih građana i otpis dugova postane prvorazredna društvena i politička tema. No naša je realnost da se o otpisima dugova sazivaju i posebne konferencije za medije. Pri tome treba imati na umu da kao što svaka medalja ima dvije strane tako se može i raspravljati koja je svrha i pravednost u postupku otpisa dugova. Naime, ne može se poreći kako se u velikoj mjeri radi o lakomislenim osobama koje su u želji za bogatstvom i stjecanjem materijalne koristi svjesno ušle u financijski rizik.

Poslovica tko ne riskira, ne profitira nekada se i ne ostvari pa tako mnogobrojni avanturisti ipak ostanu kratkih rukava. Pitanje je samo tko bi trebao plaćati njihove režije i druge obveze tj. na koji način podvući socijalnu crtu i postaviti jasne kriterije otpisa. To je sigurno složen proces koji zahtijeva suradnju različitih službi i sektora, ali jedini ispravni i pravi put da se skine fama s blokiranih i ovršenih naših sugrađana. Općenito govoreći o navikama građana koji plaćaju svoje račune može se vidjeti kako su najredovitiji oni s najmanjim primanjima, a među njima su umirovljenici. Ta činjenica treba svima biti pokazatelj kako i u kojem smjeru krenuti s početnim korakom, a to je utvrđivanje namjerne prijevare, lakomislenosti ili opravdane okolnosti u kojima se našao dužnik. Potom bi trebao uslijediti sljedeći korak, a to je obračun s odvjetničkim kućama, agencijama za preuzimanje dugova i javnim bilježnicima koji su se obogatili iskoristivši slabosti i nedorečenosti naših zakona i deformacije sustava.