Nogomet i (je) otpad

Nogomet i (je) otpad

Mi o kantama, nejasnim poticajima i higijeni. Beograd dogovorio saniranje odlagališta Vinča i dugoročni način rješavanja postupanja s otpadom. Maribor gradi sortirnicu. Slovenska i pamet i oprema. Ljubljana već godinama perjanica o postupanju s otpadom među prijestolnicama EU. A Zagreb? Na isti način kako nam se događa u nogometu događa se i u drugim područjima…

dr. sc. Viktor Simončič

Nema ničeg užasnijeg od neznanja na djelu (Couvierov zakon)

Sirovinu je najteže uvjeriti da je – sekundarna (S interneta)

Viktor Simončič

Tjedno pisanje ima svog čara i izazova. Kada već skoro imam gotov novi tekst dogodi se nešto što promijeni koncept. Neka sitnica koja poveže međusobno, na prvi pogled nepovezane stvari. Gledao sam našu nemoć u nogometanju s Finskom. Nažalost, potvrdilo se kako imamo »repku« za najveće dosege, ali i po svemu sudeći nesposobnog trenera …. za veliku scenu neiskusnog trenera. To sam napisao u 56. »poučku«, nakon utakmice sa Češkom na zadnjem Europskom prvenstvu. A evo i na utakmici s Finskom, umalo da nismo izgubili. Malo je nedostajalo. A prije utakmice pobjeda protiv gotovo pa amatera iz Finske je bila samo »formalnost«. Mediji su se nadmetali brojkama kakao naša reprezentacija vrijedi blizu 300 milijuna eura, a Finska deset puta manje. Valjda Finci nisu znali za to, jer bi se inače unaprijed predali.

Ali kako boj ne bije zlaćano oružje, nego srce u junaka, održaše nam lekciju iz hrabrosti igrača i mudrosti trenera. Kako nada umire zadnja, vjerujem u pobjedu protiv Ukrajine, pa čak da će i Island izgubiti kod kuće, pa ćemo mi izravno na Svjetsko prvenstvo u Rusiju. Dogodi li nam se to, sve će ostati po starom. Šlepanje od utakmice do utakmice pred sve manje gledalaca, i još veće udaljavanje od onih koji idu naprijed. A otrežnjenje mora doći. Što prije to bolje. Žao mi je i nogometaša. Gotovo je žalosno gledati vrhunske igrače, kojima genijalnost koju pokazuju u najvećim klubovima svijeta ne pomaže kada ne igraju uloge u kojima su najbolji. Trener kao da ih pobacao, a ne mudro posložio po terenu.

Skupa nestručnost

Trenera, koji je smijenjen, ne žalim. Kako se usudio prihvatiti nečega za što nema dovoljno sposobnosti i/ili stručnosti? Netko će reći »pa netko mu je dao da se igra trenera«. Netko može reći »pa slično je kod nas i u košarci«. Netko može reći, »a što je drugačije u drugim društvenim sferama?« Nažalost, na isti način kako nam se događa u nogometu događa se i u drugim područjima. I tamo netko nekome da da nešto radi, iako nema (dovoljno) stručnosti.

Da se vratim na moje područje. Tako je nekome dao da nešto radi na Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom, koja stupa na snagu za tri tjedna. Uredbom je predviđena poticajna naknada za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada. Po prijedlogu bi se jedinice lokalne samouprave (JLS) poticale da smanje količine mješovitog otpada i da što veće količine izdvoje na izvoru poticajnom naknadom. Naknada bi iznosila 100 kuna po toni u 2017. godini za količine koje odstupaju od zacrtanih ciljeva i podigla bi se na 200 kuna po toni u 2021. godini. Za 2017. godinu je predviđeno da JLS smanje količine mješovitog otpada na 80 % od količina u 2015. godini, pa do 50 % u 2022. godini.

Iz članka 24. Uredbe nije potpuno jasno da li će JLS dobivati novac za smanjenje (smisao poticajne naknade) ili će morati plaćati (smisao poticajne kazne ili penalizacije) jer ne smanjuju količine. Kako ne vjerujem da postoji neki izvor da bi se pomoglo JLS, vjerujem da će građani morati plaćati naknadu. Nije mi strana pomisao da je naknada predviđena kako bi se plaćala moguća kazana prema EU jer je vjerujem čak i ministrima jasno da nismo u stanju ispuniti nerealne ciljeve koje smo si prema EU »samozadali«. Pozivam ministra Ćorića, kako sam molio i njegove prethodnike, da razmisli o potrebi derogacije u pristupnim pregovorima i donošenja Plana gospodarenja otpadom (2017.) pooštrenih nerealnih i financijski neprovedivih ciljeva. Potreba derogacije još je potrebnija za područje voda. Veliku nadu polažem u činjenicu što je ministar sveučilišni nastavnik na Ekonomiji.

»Apsurdistan«: Najveći penali onima koji imaju najbolje rezultate

I bez da se išta raščisti znam da će poticajna naknada pasti na glavu građana. Ali nije u tome gaf. Gaf je u činjenici da smanjenje s postojećeg stanja u odnosu na količine u 2015. godini mora do 2022. godine biti 50 %. Oni koji ne smanje, platit će. A ne mogu smanjiti svi. Oni koji su već do 2015. godine ostvarili izdvajanje na izvoru od 50 pa i više posto, gotovo da i ne mogu i dalje smanjivati količine ne izvoru. To bi značilo da bi smanjili količine na samo 25% od nastalih količina, a to ne uspijeva čak niti najnaprednijima. Tko je kriv Čakovcu, Krku, Prelogu i još ponekoj JLS jer su preozbiljno shvaćali dosadašnje obaveze. Njima je umjesto »poticajne« naknade, određena »penalna« naknada. Oni koji do sada nisu uradili ništa najbolje će proći. Njih će država poticati za svaki pa i najmanji uspjeh. Još jedno se potvrdilo da se kod nas ne isplati biti dobar, kada se prema svima određuje ista mjera.

Banija, Lika i Slavonija, i mnoge ruralne JLS će cilj relativno lako postići već na račun iseljavanja stanovništva! Oni koji se bave turizmom i grade nove hotele, kampove ili bilo kakve nove smještajne kapacitete, imat će dodatne probleme jer turisti donose sa sobom nove količine otpada koje će posljedično povećavati graničnu količinu iz 2015. godine. Njima prijeti opasnost da ni uz kakve dodatne ili redovne mjere selekcije neće se moći postići smanjenje na 50 % granične količine iz 2015. godine određene Uredbom.

Poticajna naknada je restriktivna i u odnosu na zakonodavstvo EU, u dijelu koji smo i mi preuzeli u Zakonu o otpadu u sklopu Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 2011/753/EU. Izgleda ne znamo što smo preuzeli, jer smo vjerojatno prepisali preambulu zakona od nekoga. Naime, tom odlukom se pod količinama za koje se računa smanjenje količina mješovitog otpada podrazumijevaju i količine koje se izdvoje na sekundarnom mjestu, Na primjer iz mješovitog otpada nekom od tehnologija mehaničko – biološke obrade. Time se daje i smisao regionalnim centrima za upravljanje otpadom. Bez uvažavanja ove činjenice naknada se više nego sigurno pretvara u penalnu naknadu. Upravo izdvajanje korisnog dijela iz mješovitog otpada, s obzirom da imamo domaću vrhunsku tehnologiju, bi moglo biti šansa ne samo za JLS već i za Hrvatsku, glede ispunjavanja preuzetih obaveza prema EU. Imaju li odgovorni sposobnost prepoznati tu mogućnost? Sve dok se pišu ovakve Uredbe malo je vjerojatno.

Koliko kanti stane na balkon?

I zato smo gdje jesmo. Na lokalnoj TV sam prije par dana pratio raspravu vijećnika u Zagrebačkoj skupštini o otpadu. Pojednostavljeno, takmičili su se tko će predložiti veći broj kanti, a da ipak stanu na balkon i uklope se u fasadu.

Završen je natječaj za projekt sanacije odlagališta Karepovac. Pokrenut će se sanacija dijela odlagališta. Nakon 40 – 50 godina spriječit će se curenje procjedne otpadne vode u okoliš. Sto godina poslije promotora higijene Andrije Štampara i u Splitu shvaćeno da se otpadne vode usred grada ne mogu ispuštati samo onako. Karepovac će se zatvoriti početkom rada Centra za gospodarenje otpadom Lećevica. Centar Lečevica još na dugačkom štapu. Slično kako izgradnja Centra za gospodarenje otpadom Piškornica traje već dvadesetak i više godina. Centra ni na vidiku, ali svako malo nova ideja. Zadnja u nizu je spalionica kojoj se odmah usprotivio koprivnički gradonačelnik Mišel Jakšić. Argumenti koje navodi kako »nitko normalan« ne može graditi spalionicu pored tvornice dječje hrane i tvornice lijekova, kraj jedine »multinacionalke« u Hrvatskoj koja nema sjedište u Zagrebu, su klasična, ili možda čak i malo savršenija populistika. Iako su mu argumenti na razini »dragi Bože«, ipak ga razumijem i dajem mu podršku.

Nije teško biti protiv ako se uzmu u obzir argumenti »za spalionicu« direktora tvrtke Piškornica Mladena Jozinovića. Prije dva dana izrazio je svoj stav o toj temi rekavši da se »ne gradi spalionica, u kojoj se spaljuje miješani neobrađeni otpad, već energana po uzoru na one u Zapadnoj Europi«. Spomenuo je kako »izgradnja kogeneracijskih postrojenja, energana nešto uobičajeno u EU«. Kao primjer je spomenuo Celje. Zaboravio je naglasiti da se u Celju alternativno gorivo iz otpada koristi u centralnom sistemu grijanja grada. Osim toga Celjani su izgradili kogeneracijsko postrojenje s EU novcima u tvornici koja je samo par kilometara od Celja. U tvornici KIV u Vranskom. Iako ni kod njih ne cvjetaju ruže tradicionalno uspješno znaju iskoristiti sredstva EU i za poticaj svog gospodarstva.

Nešto bi gradili, samo ne znaju gdje

U koprivničkoj komunikaciji gradonačelnik – direktor osupnula me izjava direktora Jozinovića: »To je jedan od razvojnih planova tvrtke, gdje će to biti, to još nije odlučeno, na kojem zemljištu, ne znam ni ja. Osupnut sam, jer to je jedan od razvojnih projekata, tek u najavi, u začecima, u studiji izvedivosti«.

On bi morao znati da se povjerenje s građanima i političarima, pogotovo kada se radi o tako osjetljivim projektima kakvi su postupanje s otpadom, postiže pravilnim i pravovremenim obavještavanjem i prije svega transparentnim radom. Vlasnici i građani moraju znati sve o svemu. Moraju znati od kuda dolazi otpad na odlagalište. Moraju znati i koja opreme se eventualno planira nabaviti. Prije bilo kakve obznane ideje, potrebno je obaviti razgovor s vlasnicima, a nakon njihovog odobrenja s ključnim dijelom zainteresirane javnosti, a poslije njih i s najširom javnošću. Bez toga, samo nabacivanjem ideje neuspjeh nije teško predvidjeti, pa za osupnutost nema mjesta.

Mi o kantama, nejasnim poticajnim naknadama i higijeni. Beograd je dogovorio saniranje odlagališta otpada Vinča i dugoročni način rješavanja postupanja s otpadom. Trošak nekih 40 milijuna eura godišnje ili 50 – 60 eura po toni proizvedenog otpada. Podnošljivo. Manje od troškova obrade na Marišćini i Kaštjunu, i bez troškova sanacije odlagališta. Maribor gradi sortirnicu mješovitog otpada. Slovenska i pamet i oprema. Investicija od nekih 12,5 milijuna eura. Potpisu ugovora prisustvovao i slovenski predsjednik Pahor. Ljubljana već godinama perjanica o postupanju s otpadom među prijestolnicama EU. A Zagreb? Zna se. I kakve veze imaju otpad i nogomet? Čini se kao da kod nas itekako imaju.

Ostavi komentar

*