Njihov način rada s djecom je uzor u cijelom svijetu

Njihov način rada s djecom je uzor u cijelom svijetu

Poliklinika za zaštitu djece godišnje primi oko 1200 nove djece i njihovih obitelji, a njih od 300 do 500 je u tretmanu iz prethodnih godina. Od toga je 7 do 10 % seksualno zlostavljane djece / Najčešće se susreću s emocionalnim traumama uslijed čega se djetetu šalje poruka da je manje vrijedno jer roditelji upotrebljavaju izjave poput „nikad ništa od tebe“

Ivona Conjar

Svjedočimo porastu broja djece koju zlostavljaju njihovi vršnjaci, često na društvenim mrežama poput Facebooka, ali i zanemarene djece koja se nalaze između roditelja u njihovom konfliktnom razvodu braka. Dosta je i onih još gorih načina zlostavljanja koji sa sobom nose seksualne, fizičke i emocionalne traume. Kako reagirati na suvremene izazove, jesu li danas djeca previše zaštićena te kome se obratiti za pomoć pitali smo stručnjake u jedinoj sveobuhvatnoj ustanovi u ovom dijelu Europe.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba je ustanova specijalizirana za rad s traumatiziranom i zlostavljanom djecom te zanemarenom djecom u čiji su rad uključeni psiholozi, psihijatri, defektolozi, socijalni radnici i pedagozi te logopedi, pa stoga svaki slučaj obrađuju multidiscipliniarno.

Prošle godine je otvorena i linija za roditelje, a iznenađujuće puno njih zove tijekom razvoda, kako bi prijavili zlostavljanja ili kada ne znaju kako komunicirati sa svojim djetetom

„Motiv za pokretanje ove poliklinike bio je taj što sam uvidjela da dijete šeta od ustanove do ustanove te na taj način ponovno proživljava traumu, kao i to da mnogi stručnjaci ne žele raditi sa zlostavljanom djecom“, ističe prof. dr. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike. Pri njezinom pokretanju naišli su na veliko razumijevanje Grada Zagreba, a nakon samo pet godina rada dobili su nagradu za najbolji multidisciplinarni tim na svijetu. Danas su uzor mnogim ustanovama iz cijelog svijeta, a europski stručnjaci često ih posjećuju kako bi naučili što više o njihovom pristupu i načinu rada.

Riječi koje se ne smiju koristiti

Oko 40 posto djece im upućuje Centar za socijalnu skrb, zatim liječnici obiteljske medicine i policija, a dolaze i na inicijativu roditelja.

Poliklinika godišnje primi oko 1200 nove djece i njihovih obitelji, dok je istovremeno njih od 300 do 500 u tretmanu iz prethodnih godina. Od toga je 7 do 10 % seksualno zlostavljane djece.

Najčešće se susreću s emocionalnim traumama uslijed čega se djetetu šalje poruka da je manje vrijedno jer roditelji upotrebljavaju izjave poput „nikad ništa od tebe“ ili „koliko sam uložio u tebe, a ti mi ništa nisi vratio“. Radi se o riječima koje se nikad ne smiju koristiti.

Odrađuju i razgovore s djetetom na nalog suda, pri čemu se sudac i obje strane slučaja nalaze u drugoj prostoriji te putem audio i video veze prosljeđuju pitanja stručnjaku koja on postavlja djetetu. Sve se snima te na glavnoj raspravi dijete ne mora biti prisutno pa se izbjegava višestruko traumatiziranje.

Jedna od misli vodilja za doktoricu Buljan Flander je, kako kaže, i citat Williama Friedricharad sa seksualno zlostavljanim djetetom uključuje barem četiri telefonska poziva. „To je suština svega, ne možemo se samo dopisivati nego se redovito čuti i dogovarati s jednim ciljem, a to je potpuna zaštita djeteta. Ako ga treba odvojiti od obitelji, pružiti mu stručnu pomoć i omogućiti razumijevanje nastavnika onda je potrebna široka suradnja“, napominje.

PZDGZ_osoblje_poliklinike

Osoblje Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba

Facebook zlostavljanje

Danas se pojavio i novi način zlostavljanja među vršnjacima i to putem Facebooka. Ono što doktorica savjetuje roditeljima je da pokažu interes za online aktivnosti svoje djece i da ne govore kako se ne razumiju u tehnologiju. „Ako već pokazuju interes za djetetovo društvo na igralištu, vrtiću ili školi, onda bi isto tako trebali pokazati interes s kim se dijete druži online. U suprotnom, dijete je u riziku da u spavaću sobu pušta osobe za koje zasigurno ne bi dobile roditeljsko odobrenje. Djeca znaju više o internetu, ali roditelji znaju više o životu“, objašnjava Flander koja upozorava da je krajnje je vrijeme za veliku državnu kampanju kako bi se spriječila rizična ponašanja.

Nedavno su proveli istraživanje o navikama na internetu i Facebooku, a rezultati su više nego iznenađujući. Ravnateljica ukazuje na alarmantne podatke: čak 95 % ispitane djece radije želi provodili vrijeme družeći se s prijateljima u slobodnoj aktivnosti ili na igralištu, nego na mreži, a to je za roditelje vrlo jasna poruka – omogućite nam da provodimo vrijeme uživo s prijateljima. „Mi smo njima ponudili samo virtualno igralište u zatvorenoj sobi, te su oni uzeli ono što smo im dali“, ističe ravnateljica.

Djeca sama prijavljuju probleme

Djeca vrlo često i sama prijave problem, najčešće putem Hrabrog telefona. Radi se o nevladinoj organizaciji koja djeluje u istom prostoru kao i poliklinika pa volonteri u pojedinim slučajevima odmah mogu zatražiti pomoć stručnjaka.

„Vjerodostojnost razgovora utvrđuju strogo educirani volonteri i njihovi supervizori. Djeca ne zovu da bi lažno optužila roditelje, radi se o jednoj raširenoj predrasudi. Onima kojima se ništa ne događa u obitelji nikad neće nazvati da bi roditelja doveli u problem“, objašnjava Jelena Tomić, koordinatorica rada Hrabrog telefona.

Prošle je godine otvorena i linija za roditelje, a iznenađujuće puno njih zove tijekom razvoda, kako bi prijavili zlostavljanja ili kada ne znaju kako komunicirati sa svojim djetetom.

Stručnjaci poliklinike proveli su niz velikih edukacija u osnovnim i srednjim školama, vrtićima, centrima za socijalnu skrb i sudovima, podijelili brojne priručnike i letke jer je edukacija bitna za minimaliziranje trauma, a što je još važnije – za prevenciju takvog ponašanja.