Njegove se knjige čitaju u Hrvatskoj, Australiji i Koreji

Njegove se knjige čitaju u Hrvatskoj, Australiji i Koreji

Hercigonja kaže kako mu možda Hans Christian Andersen i jest uzor, no da ih on ne priznaje. Tvrdi kako stvara autohtonu hrvatsku bajku kakvu nitko nije pisao. No ipak priznaje kako njemu i njegovim kolegama treba tri puta više teksta da bi se približili velikom danskom književniku

Matej Knežević

Osim što je predsjednik Sindikata komunalnih radnika Hrvatske, pravnik Želimir Hercigonja mlađim je naraštajima zasigurno poznatiji kao pisac. Upravo su njegove knjige osim u Hrvatskoj objavljene u Australiji i Koreji. Kaže kako je započeo pisati zahvaljujući Svevišnjem koji mu se, kako kaže u šali, obratio prije dvadeset i nešto godina. Nadodao je kako je tada radio previše kao pravnik te je preko noći počeo pisati i kreativno se izražavati.

Pritom kaže kako su ga svi gurali da bude vrstan sportaš, ali nikako književnik. Nadodaje kako njemu ne treba inspiracija. Smatra da je inspiracija isključivo »jedna otrcana fraza« te da ako si umjetnik ti je uvijek imaš«. »Mi umjetnici nosimo cijeli svemir u svojoj glavi«, dodaje.

Teme crpi iz tog nepresušnog rezervoara – svemira, piše o svemu, a najviše se afirmirao kao bajkopisac. Po objavi prve knjige obratio mu se književni kritičar Branko Pilaš i kazao kako je rođen hrvatski Andersen. Hercigonja je tim riječima bio pozitivno iznenađen, ali to ga nije sputavalo da piše priče koje nisu zadane normom, kao što to većina čini.

Naslovnica knjige “Prašnjavko”

Njegove su knjige, kaže, pune ljubavi iako se ne svode na zaljubljene parove i znojne dlanove. Napominje da njegove knjige šalju puno misli i poruka pa smatra da se svako dijete nad njima može zamisliti. Pogotovo nad novom knjigom, Dogodovštine s Drek rivera koju smatra poluautografskim štivom, budući se u njemu među likovima nalazi njegova bivša supruga i njegovo dijete Anika koja, je prema njegovim riječima, njegov najveći životni kapital.

Život u zagrebačkim straćarama

U spomenutoj knjizi govori o stanovnicima zagrebačkog naselja Kozari putevi kada je u postupku sanacije bio »Drek river« i životu uz njega. Kaže kako ga svaki put prođe jeza kad god piše o sudbinama tih ljudi koji žive ondje u straćarama.

U razgovoru smo se dotaknuli i uzora. Hercigonja kaže kako mu možda Hans Christian Andersen i jest uzor, no da ih on ne priznaje. Tvrdi kako stvara autohtonu hrvatsku bajku kakvu nitko nije pisao. No ipak priznaje kako njemu i njegovim kolegama treba tri puta više teksta da bi se približili velikom danskom književniku.

Jednom je prilikom u razgovoru sa svojom knjižničarkom razgovarao o jednoj knjizi te mu je ona tada savjetovala da pročita knjigu od jednog drugog autora – američkog nobelovca Isaaca Bashevisa Singera. Bila je vrlo slična, no kako Hercigonja ističe njegova je bila »tristo puta bolja«. Potom nadodaje: »Ne treba biti lažno skroman oko svojih radova«.

Hercigonja prijateljuje s književnikom Mirom Gavranom, no govori da mu nisu »legli« njegovi tekstovi, kako za djecu, tako ni za odrasle. Ipak, dopala mu se zbirka priča Mali neobični ljudi od koje se »nije mogao odvojiti« te bi je čitao i dok bi se ručak hladio na stolu. U jednom neformalnom razgovoru Gavran je Hercigonji (iako nije čitao njegova djela, već samo recenzije knjiga) navodno rekao da zahvaljujući “gardu” i vjeri u svoje pisanje mora postati iznimno uspješan pisac. »Ti imaš taj gard da ne možeš propasti«, rekao mu je Gavran.

Kritika Julijane Matanović

Naš sugovornik kaže kako ne voli podilazi autoritetima, pa je tako jednom prilikom čitao i knjigu Julijane Matanović, Bilješku o piscu. Prisjeća se kako mu je ta knjiga bila »nečitljiva« što je autorici potom rekao u lice.

Hercigonja nam je kazao, kako ilustratorima za svoje knjige daje veliku slobodu, ali da od nakladnika traži svoje ilustratore. Dogovor nastupa nakon dvije do tri kave. Najbolje surađuje s Ivanom Guljašević Kuman koja je radila sa njim na posljednje tri knjige, ali i sa Anom Kadoić i Sanjom Rešček.

Bajku “Snjegović Snješko na čaju kod vještice Klotilde” također je ilustrirala Ivana Guljašević Kuman

Zaključio je kako će uskoro izaći i slikovnica O snjegoviću, vještici i gavranu. Radnja se dešava u jednom selu u unutrašnjosti, no Hercigonja je kazao da će se svima dopasti, iako nije dao naslutiti o čemu je konkretno riječ. Zaključuje kako djeca nisu najveći kritičari budući su ona najbolji publika i ne može im se svašta prodati.