Nezaposlenost stvara sloj socijalno isključenih građana

Nezaposlenost stvara sloj socijalno isključenih građana

Nezaposlenost je povezana s financijskim problemima i siromaštvom što nepovoljno djeluje na psihičko i tjelesno zdravlje. Razdoblje ekonomske krize prati pad u dobrobiti stanovništva i povećana pojava tjeskobe, potištenosti, a u porastu su različite ovisnosti i  nasilje

Razgovarao: Boris Jagačić

Na današnji dan na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje evidentirano je 372.628 nezaposlenih osoba, što je ogroman dio populacije s kojoj je povezan još veći broj ljudi (bračni partneri, obitelji, prijatelji).  Uz materijalne probleme, velik dio njih bori se i sa zdravstvenim problemima koje donosi nezaposlenost, osobito dugotrajna. Redovita profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu – predstojnica Katedre za eksperimentalnu psihologiju dr. sc. Darja Maslić Seršić govori koliko nepovoljno nezaposlenost može utjecati na zdravlje čovjeka, ali i društvo općenito te kako se nositi s tim problemom.

Unatoč lošim životnim okolnostima u kojima su se mnogobrojni radni ljudi u Hrvatskoj našli, većina pokazuje odlične kapacitete da se s njima uspješno nosi, a njihove trenutne psihičke poteškoće i depresivnost su prolazni. Međutim, ako se okolnosti dugo ne mijenjaju, a problemi gomilaju, hrvatsko društvo ulazi u opasnost da stvori čitav sloj socijalno isključenih stanovnika koji će pratiti neimaština, loše životne navike, neobrazovanost…

Donosi li nezaposlenost s materijalnim problemima u većini slučajeva i zdravstvene probleme? Koje?

Darja_Maslic_Sersic

Prof. dr. Darja Maslić Seršić

Nezaposlenost je povezana s financijskim problemima i siromaštvom što nepovoljno djeluje na psihičko i tjelesno zdravlje. No, siromaštvo i financijska deprivacija nisu samo posljedice nezaposlenosti već mogu pratiti i zaposlene ljude, prvenstveno one koji su slabo plaćeni ili plaću neredovito primaju. Zbog toga razdoblje ekonomske krize prati pad u dobrobiti stanovništva, povećana pojava različitih psihičkih problema, posebno tjeskobe i potištenosti, a u porastu su obično različite ovisnosti poput konzumacije alkohola, nasilje i konflikti unutar obitelji i izvan nje. Nezaposlene osobe su u još nepovoljnijoj poziciji jer osim materijalnih, njima nisu dostupne ni druge funkcije koje posao ima u suvremenom društvu, a one su psiho-socijalne prirode. To su prije svega doživljaj vlastitog identiteta i pozicije u društvu, osjećaj smisla i svrhovitosti, druženje s ljudima izvan nuklearne obitelji, vremenska struktura dana i tjedna te redovita aktivnost. Posljedice ove deprivacije obično se odražavaju na zdravlje ljudi, a rastu s trajanjem nezaposlenosti. Zato je posebno štetna dugotrajna nezaposlenost. Na primjer, jedno odlično istraživanje nedavno provedeno u Njemačkoj je pokazalo da i ljudi zaposleni na najslabije plaćenim niskokvalificiranim poslovima su u povoljnijoj poziciji od nezaposlenih osoba različitog socijalnog i ekonomskog statusa u dostupnosti ovih psihosocijalnih resursa koji su važni za naše zdravlje.

Recimo na kraju i da se radi o svojevrsnom začaranom krugu. Ova narušena dobrobit i isključenost iz svijeta rada nepovoljno utječe na našu sposobnost učenja i stjecanja novih vještina i održavanje već stečenih znanja i vještina, pa i šanse za pronalaskom zaposlenja opadaju s duljinom nezaposlenosti. Ovo posebno treba imati na umu kada govorimo o nezaposlenosti u Hrvatskoj jer nju karakterizira stagnacijska priroda i prosječno dugo trajanje.

Postoji li uzročno-posljedična veza između nezaposlenosti i alkoholizma?

Postoji povezanost između različitih indikatora narušene dobrobiti, pa i konzumacije alkohola i nezaposlenosti, a uzročno-posljedične veze su ispitivane praćenjem ljudi iz stanja zaposlenosti u nezaposlenost ili obrnuto. Mnoga su istraživanja pokazala porast dobrobiti s ponovnim zapošljavanjem i pad tijekom produljene nezaposlenosti.

Raspolažete li s podatkom koliko Hrvata trenutačno pati od neke vrste depresije i koji su joj najčešći uzroci?

Nisu mi poznati takvi podaci na nacionalnoj razini, ali smo utvrdili da nezaposlene osobe pokazuju u prosjeku značajno veću razinu depresivnosti od opće populacije.  To ne vrijedi za sve dobne skupine. Dok mlade nezaposlene osobe, one u dvadesetim godina ne odstupaju značajno od opće populacije, u srednjoj životnoj dobi (prvenstveno u razdoblju od 40 do 50 godina), ova su odstupanja najveća. Nezaposlene osobe srednjih godina pokazuju značajno narušeno psihičko zdravlje u odnosu na prosječnu populaciju iste dobi. Prvenstveno su prisutni problemi u emocionalnom i socijalnom funkcioniranju i depresivnost. Ovo smo utvrdili uspoređujući reprezentativni uzorak nezaposlenih osoba različite dobi s reprezentativnim nacionalnim uzorkom. Ali, utvrdili smo još nešto. Pratili smo nezaposlene osobe godinu dana i bilježili promjene u njihovom radnom statusu. Njihovo psihičko zdravlje bilo je snažniji prediktor ponovnog zapošljavanja od samog traženja posla. Zato je vrlo važno trajanje nezaposlenosti skratiti, a nezaposlene uključivati u različite programe osnaživanja njihove psihološke dobrobiti. Ja se zato ne slažem da različiti programi obrazovanja i prekvalifikacija nisu učinkoviti ako odmah ne dovode do zapošljavanja. To nije jedina moguća korist. Naravno, ove programe treba nadopunjavati i drugim intervencijama, a važno je da mjere zahtijevaju aktivnost i socijalno uključivanje nezaposlenih osoba.

Depresija_soba

U nekim imućnim i razvijenim skandinavskim zemljama imaju veliku stopu suicida. Znači da ekonomska stabilnost i sigurnost nisu uvijek jamac i sreće i dobrog raspoloženja?

Naravno da ekonomska stabilnost i sigurnost nisu uvijek jamci sreće i dobrog raspoloženja. Ništa novo nećemo otkriti ako kažemo da i bogati plaću, ali to je pogrešna utjeha. Nemojmo se zavaravati: ekonomska stabilnost i sigurnost su važne determinante dobrobiti i zdravlja ljudi. Stopa nezaposlenosti u nekom društvu povezana je sa stopom suicida, brojem ljudi koji traže pomoć u različitim institucijama koje se brinu za psihičko zdravlja, rasprostranjenošću alkoholizma, nasilja. Istraživanja pokazuju da s porastom standarda neke zemlje raste i prosječna dobrobit njenih građana, njihovo prosječno zadovoljstvo životom i kvaliteta života. Naravno, uzročnost psihičkih, kao i drugih bolesti je složena i samo dijelom može biti potaknuta životnim okolnostima. Zato i unatoč lošim životnim okolnostima u kojima su se brojni radni ljudi u Hrvatskoj našli, većina njih pokazuje odlične kapacitete da se s njima nosi na uspješan način, a njihove trenutne psihičke poteškoće i depresivnost su prolazni. Međutim, ako se okolnosti dugo ne mijenjaju, a problemi gomilaju, hrvatsko društvo ulazi u opasnost da stvori čitav sloj socijalno isključenih stanovnika koji će pratiti neimaština, loše životne navike, neobrazovanost.

Još bih nešto htjela naglasiti, a vezano je uz povezanost nezaposlenosti i psihičkog zdravlja. Važan faktor je i sama interpretacija uzroka nepovoljnih okolnosti od strane pojedinca. Ukratko, ako osoba gubitak posla i nezaposlenost interpretira ka posljedicu nepravde koja mu je učinjena, dolazi do ogorčenosti i nepovjerenja u društvo. Takvi će pojedinci biti skloniji depresiji i pasivnosti, a rješenja će tražiti izvan sustava koji smatraju nepravednim. Mnogi se danas radni ljudi osjećaju izdano i prisiljeni su se snalaziti na različite načine da bi se prehranili, među kojima je najčešći rad na crno. Utvrdili smo da oko 40 % nezaposlenih osoba povremeno ili redovno radi na crno. Iako ovaj oblik rada poboljšava materijalnu egzistenciju, on najčešće ne predstavlja slobodan izbor nezaposlene osobe i ne zamjenjuje institucionalizirano zaposlenje u psiho-socijalnom smislu. Ove osobe su po svojoj dobrobiti sličnije nezaposlenoj nego zaposlenoj populaciji.

Prema nekim studijama, ispada kako je najteži period za pojedinca u razdoblju od tri mjeseca nakon gubitka posla. Nakon toga stanje se stabilizira, no što ako nezaposlenost potraje duži vremenski period?

Nekoliko je faza. Ovaj period koji ste vi naveli je otprilike razdoblje stanja akutnog stresa, mada ono može biti i kraće. Iako je to razdoblje, posebno prvih mjesec dana, najburnije, i za pogođenu osobu i njenu okolinu, ne bih rekla da je i najopasnije. Razdoblje je to najburnijih emocija ali i najintenzivnije podrške od strane bližnjih. Ključno je ono čim će to razdoblje rezultirati, naime, tada se procjenjuje sam događaj i njegove posljedice, ali se i definiraju strategije. Razlikujemo aktivne, problemu usmjerene, dakle one kojima mijenjamo situaciju (traženje novog posla) ili smanjujemo njene loše posljedice (reorganizacija života, štednja, rad na crno) i one emocijama usmjerene kojima nastojimo regulirati svoje emocije. Jedna od strategija je da izbjegavamo misliti na sam događaj i njegove posljedice – ljudi koji pribjegavaju ovoj strategiji izvještavaju da nastoje puno spavati i ne misliti na to što im se dogodili. Druga je umanjivanje značaja samog događaja ili važnosti zaposlenja – ljudi koji pribjegavaju ovoj strategiji nastoje svoju situaciju sagledati u općoj slici, osvještavaju da se to dogodilo i mnogim drugima, nastoje umanjiti samu važnost imanja posla. Ova strategija je adaptivna i povoljnije utječe na naše zdravlje od izbjegavanja. Aktivne, problemu usmjerene strategije su najpoželjnije jer one mijenjaju okolnosti. Ljude treba poticati na ove strategije, prvenstveno traženje novog zaposlenja, ali treba znati da im pritom treba pružati podršku i osnaživati ih. Jer, traženje posla, posebno u uvjetima ovako velike nezaposlenosti je vrlo stresan proces. I samo traženje posla i neuspjesi s tim u vezi, dodatno ugrožava naše zdravlje.

Kako razlikovati depresivno raspoloženje od prave depresije? Velik dio prosječnih građana tu ne pravi razliku.

Kao i kod svih drugih psihičkih poteškoća, važan je njihov intenzitet i trajanje. Gubitak posla spada u najstresnije životne događaje, Tuga, potištenost i razočaranje očekivane su reakcije. Kako će se oni manifestirati, ovisi o našoj strukturi ličnosti, načinima kako izražavamo emocije i dijelimo ih s bližnjima. Svi ovi osjećaji i ponašanja koja ih prate ne trebaju biti razlog da potražimo pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje. Podrška okoline i vrijeme bit će dovoljni. Ipak, ako ova raspoloženja dugo traju, ako ih ne prekidaju nikakve svakodnevne radosti, ako se osoba povlači u sebe, ima poteškoća sa spavanjem, teško joj je obavljati svakodnevne aktivnosti, osjeća da joj je potrebna pomoć i da nema kapaciteta da se sama izbavi iz potištenosti, ako okolina smatra da je osobi potrebna pomoć, onda pomoć treba i potražiti.

depresijaNezaposlenima se stalno govori da moraju u sebe ulagati, da ne znaju ovo ili ono, kao da su sami krivi za svoju situaciju. S druge strane, osoba koja je ostala bez posla nema novaca za skupe tečajeve koji također nisu jamac bolje budućnosti. Koliko takav pristup još dodatno otežava stvari?

Dobro je da osoba misli kako može nešto učiniti i poduzeti da bi svoju situaciju promijenila. Najkorisnije je zadržati socijalne kontakte, razmišljati o svi mogućnostima koje bi se mogle iskoristiti, analizirati sve svoje sposobnosti i vještine koje bi mogli iskoristiti. Bez obzira na cijenu, najkorisniji će nam biti tečajevi i aktivnosti koje sami odaberemo, za koje mislimo da imamo sklonosti, oni za koje sami procjenjujemo da bi nam mogli poslužiti da se zaposlimo.  Važno je nezaposlene osobe potaknuti da same budu inicijatori i dizajneri svoje radne karijere. I to se ne odnosi na samo visokoobrazovane osobe. Dapače, najčešće ljudi s niskim kvalifikacijama nisu imali priliku birati kvalitetu i vrstu svog posla, nisu imali priliku isprobati i neke druge vještine i sposobnosti koje možda posjeduju.

Na koji način si pojedinac može olakšati podnošenje nezaposlenosti u vremenima kada se neka bolja vremena i perspektiva, nažalost, baš i ne naziru?

U svakom slučaju ne smijemo se pasivizirati i izolirati. Moramo točno analizirati što nam je sve posao značio i koje koristi donosio i trebamo to barem pokušati u nekoj mjeri nadoknaditi. Ne treba zaboraviti da dobrovoljni, volonterski rad nekom pomaže i donosi korist, nama daje smisao i redovitu aktivnost, nudi nam priliku da upoznamo ljude i steknemo neke vještine, osjećamo se korisno i aktivno. U krajnjoj liniji, to nam je nekad prilika da radimo baš ono što želimo. Pomaganje drugima kada smo i sami u nevolji, mislim da je to dobra terapija.

Komentari su zatvoreni