Nerazumna borba za uklanjanje Zvjezdarnice s Popova tornja

Nerazumna borba za uklanjanje Zvjezdarnice s Popova tornja

(Slika 1: Pogled na Zvjezdarnicu s novom kupolom)

Treće razdoblje djelovanja Zvjezdarnice

U vrlo teškim uvjetima, sa skelama i otežanim pristupom do terase, na Zvjezdarnici su ipak brojni Zagrepčani, još krajem 1985. pa do travnja 1986., promatrali Halleyev komet, da bi od travnja 1986. bio u potpunosti nemoguć pristup do zvjezdarničke terase

Tatjana Kren

Slika 2: Potpuna pomrčina Sunca, Kenija 1980. (Snimio: Sanjin Kovačić)

Kada je 1978. Zvjezdarnicu kao ravnatelj preuzeo Zlatko Britvić (1928.-1989.), neko se vrijeme sve odvijalo po inerciji kao i do tada. Godine 1980. Zvjezdarnica i AAD SRH organizirali su ekspediciju na pomrčinu Sunca 16. veljače 1980. u Keniju. Zona totaliteta se pružala od Atlantskog oceana, preko središnje i istočne Afrike, Indijskoga oceana, preko Indije i Burme do južne Kine. Hrvatski astronomi izabrali su mjesto promatranja u jugoistočnoj Keniji, uz obalu Indijskog oceana, gdje je središnji dio pomrčine trajao najduže, 4 minute i 6 sekundi. Uz ostala snimanja, televizijskom kamerom je sniman cijeli tijek pomrčine te su ti snimci iskorišteni u putopisnoj reportaži o Keniji na zagrebačkoj televiziji.

Zbog namjere da izmijeni tradicijski utvrđenu koncepciju Zvjezdarnice, Britvić je od 1978. do 1981. godine poremetio međuljudske odnose djelatnika Zvjezdarnice te odnose s brojnim vanjskim suradnicima do te mjere da se krizna situacija proširila izvan zidova Zvjezdarnice. Godine 1983. uvedena je prinudna uprava te je prinudni upravitelj Zvjezdarnice, odlukom Skupštine Grada Zagreba, postao dr. Nikola Ljubešić, biolog s Instituta Ruđer Bošković, koji je uložio mnogo truda da se nastala situacija najbezbolnije prevlada. Unatoč nezavidnim okolnostima 1983. je svečano proslavljena 80. obljetnica Zvjezdarnice. Kriza je riješena raspuštanjem Zvjezdarnice s datumom 30. lipnja 1984.

S 1. srpnja 1984. godine upravu nad Zvjezdarnicom preuzeo je ponovo HPD, a na temelju javnoga natječaja u radni odnos su ponovo primljeni samo Zdenko Marković (1940.-2015.) i Gustav Kren (1950.). Ukidanje Zvjezdarnice kao samostalne ustanove, u kojoj je svojedobno bilo zaposleno šest djelatnika (Z. Britvić, G. Divjanović, Marija Divjanović, G. Kren, Ante Martinović, Z. Marković) te uvođenje prinudne uprave, veoma se nepovoljno odrazilo na djelatnost Zvjezdarnice. Kadrovski sastav je smanjen na samo dvojicu zaposlenih, a pojavili su se mnogobrojni dodatni problemi zbog renoviranja kompleksa zgrade u Opatičkoj 22, koju, uz Muzej grada Zagreba, dijelom koristi Zvjezdarnica.

Uređenje Popova tornja

U rujnu 1984. započeli su radovi na uređenju Muzeja grada Zagreba, u sklopu kojih je počelo i uređenje Popova tornja. Građevinski radovi otežavali su održavanje predavanja i promatranja za građanstvo. U vrlo teškim uvjetima, sa skelama i otežanim pristupom do terase, na Zvjezdarnici su ipak brojni Zagrepčani, još krajem 1985. pa do travnja 1986., promatrali Halleyev komet, da bi od travnja 1986. bio u potpunosti nemoguć pristup do zvjezdarničke terase. U cijelom tom razdoblju Muzej grada Zagreba i neki drugi krugovi, vodili su nerazumljivu i nelogičnu borbu za uklanjanje Zvjezdarnice s Popova tornja, ne poštujući njezinu kulturno-povijesnu vrijednost za hrvatsku kulturu i znanost. Na sreću, Skupština grada Zagreba te SIZ znanosti republike Hrvatske, dotacijom su omogućili uređenje zvjezdarničke terase te novih prostorija u potkrovlju zdanja u Opatičkoj ulici 22. te je, zahvaljujući početku preuređenja Gornjeg grada, Zvjezdarnica napokon dobila suvremeno uređeni iako znatno smanjeni prostor.

Godine 1986. Zvjezdarnica je organizirala astronomsku ekspediciju za praćenje Halleyevog kometa, u Asuan (Egipat), kuda je avionom odletjela malobrojna hrvatska ekipa (Z. Marković, G. Kren i Darko Dragojević), zajedno s još dvije ekipe iz SFRJ, sarajevske (Muhamed Muminović i Milorad Stupar) i novosadske koju je vodio Jaroslav Francisti.

Krajem 1986. godine Z. Markoviću i G. Krenu pridružio se novi djelatnik Zvjezdarnice, profesor fizike Dragan Roša (1958.). Godinu 1990. i višestranačke izbore te ulazak u novo doba hrvatske povijesti, Zvjezdarnica je dočekala zatvorena za građanstvo, u građevinskim radovima, s demontiranim teleskopom, ali je u podrumu zgrade uporno nastavila radom na popularizaciji astronomije, kako preko svojih časopisa Čovjek i svemir i Bolid, tako i stalnim kontaktima sa zainteresiranim građanima i predavanjima školskim grupama, a članovi Astronomsko-astronautičkog društva (AAD) Zagreb u više su navrata u Zagrebu, prenosivim teleskopima, organizirali promatranja neba za građanstvo.

Osnivanje Hrvatskoga astronomskog društva (HAD)

Slika 3: Postavljanje nove kupola na terasu Zvjezdarnice 1992. godine

Nova kupola Zvjezdarnice dovršena je u travnju 1991. u pogonu Strojoservisa u Podsusedu. Iste godine, 27. srpnja, umro je G. Divjanović. Postavljanje kupole omeo je početak Domovinskoga rata te je kupola u Podsusedu dočekala 1992. i postavljena je na terasu Zvjezdarnice u samostalnoj hrvatskoj državi, 9. travnja 1992. Za novi teleskop, zbog Domovinskog rata i ostalih okolnosti, nije u tom razdoblju bilo moguće dobiti sredstva te je u novu kupolu vraćen stari Zeissov refraktor, koji je 1993., za 90-tu obljetnicu Zvjezdarnice, ponovo počeo služiti pučanstvu Republike Hrvatske, čime je Zvjezdarnica ušla u aktivno deseto desetljeće djelovanja.

Nakon osamostaljenja Hrvatske, u okviru osnivanja nacionalnih strukovnih udruga, s obzirom da su postojali kadrovi profesionalno uključeni u astronomska istraživanja kao i sveučilišnu nastavu, pretežito djelatnici Opservatorija Hvar, a također nastavnici koji su godinama aktivno sudjelovali u edukaciji i popularizaciji astronomije te entuzijasti okupljeni u astronomskim udrugama, odlučeno je osnovati strukovnu astronomsku udrugu – Hrvatsko astronomsko društvo (HAD). Osnovano je 1. travnja 1992. na Geodetskom fakultetu, a za prvog predsjednika izabran je akademik Žarko Dadić (1930.).

Ciljevi HAD-a su razvijanje znanstvene, obrazovne i kulturne djelatnosti u području astronomije, astrofizike i srodnih područja znanosti. Pritom je naglasak stavljen na podsticanje osnovnih znanstvenih istraživanja, razvijanja međunarodne suradnje, populariziranje rezultata i primjene znanosti te rada na unapređenju nastave u osnovnim, srednjim, višim i visokim školama u Hrvatskoj. Iste godine osnovane su dvije sekcije: nastavna i znanstvena. Godine 1993. HAD postaje članicom Europskog astronomskog društva (European Astronomical Society, EAS) te 1994. članicom Međunarodnog astronomskog saveza (International Astronomical Union, IAU).

Slika 4: Zbornik radova znanstveno-stručnog skupa ”Život i djelo Otona Kučere“

Od 1995. se pod okriljem HAD-a održavaju Državni susreti i natjecanja iz astronomije za učenike osnovnih i srednjih škola (bivši Pokret “Nauka mladima” u okviru “Narodne tehnike”), Seminari za nastavnike, kao i Ljetne astronomske škole. U organizaciji ili pod pokroviteljstvom HAD-a održavaju se i znanstveni skupovi kao što su “1. Hrvatski astronomski kongres“, 6. prosinca 1993. na Zvjezdarnici, niz Hvarskih astrofizičkih kolokvija (“Hvar Astrophysical Colloquia”), znanstveno-stručni skup ”Život i djelo Otona Kučere (1857.-1931.)”, održan na Zvjezdarnici 7. prosinca 2007., u povodu obilježavanja 150. godišnjice rođenja hrvatskoga velikana Otona Kučere te stručni skup nastavne sekcije HAD-a povodom Međunarodne godine astronomije, “Žene u astronomiji”, održan 11. prosinca 2009. na Zvjezdarnici. HAD sudjeluje u obilježavanju Dana zagrebačke Zvjezdarnice, koji se tradicijski održava 5. prosinca. 

Zvjezdarnica pod upravom dr. sc. Dragana Roše

Slika 5: dr. sc. Dragan Roša

Djelatnik Zvjezdarnice Dragan Roša koji je 1992. magistrirao, postao je 1993. ravnatelj Zvjezdarnice HPD-a. Devedeseta obljetnica Zvjezdarnice očekivana je kao prekretnica u radu Zvjezdarnice jer su konačno stvoreni uvjeti za ponovno uspostavljanje njene cjelokupne djelatnosti. Obljetnica je proslavljena u novom preuređenom prostoru Zvjezdarnice, Danima hrvatske astronomije 1993., s cijelim tjednom zapaženih događanja. Pokroviteljstvo proslave prihvatio je predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman te je njegov izaslanik, Nevio Šetić, zaželio Zvjezdarnici daljnje uspjehe. Priznanje Zvjezdarnici odala je HAZU preko akademika Sibe Mardešića, a u ime HPD-a akademik Vlatko Silobrčić. Predstavnici skupštine grada Zagreba su se ispričali.

Na Zvjezdarnici je, nakon predstavljanja u Virovitici, otvorena izložba fotografija svemira Sjaj nebesa (autori: Wolfgang Peach, dipl.inž., Hannover, Zlatko Kovačević, prof., Virovitica i Tatjana Kren, prof., Zagreb). Prigodni susreti generacija koje su prošle Zvjezdarnicom, na datum osnutka Zvjezdarnice, uvijek su bili događaji bogati susretima, sjećanjima i planovima te je tako bilo i tada, s brojnim sudionicima. Tiskana je spomenica Pogled u svemirski ocean, čiji je urednik bio profesor Z. Marković, dugogodišnji urednik časopisa Čovjek i svemir, a sabrani su članci koji daju pregled dostignuća astronomskih istraživanja u 20. stoljeću, kao i prikaz astronomije u Hrvata, s posebnim osvrtom na djelovanje Zvjezdarnice.

Slika 6: “Naše nebo”, pretisak, (1995.)

Dani hrvatske astronomije 1995. bili su zanimljivi zbog promocija dviju knjiga kojima je obilježena stota obljetnica izlaska iz tiska Kučerine knjige Naše nebo. Astronomsko društvo “Faust Vrančić” iz Šibenika i Gradski muzej “Juraj Šižgorić” objavili su Kučerin zbornik, zbornik radova iz različitih područja astronomije i člankom o Kučerinoj knjizi. Obilježiti su time stotu obljetnicu Našeg neba i tridesetu obljetnicu djelovanja AD “Faust Vrančić”. Nakladno poduzeće “Consilium” tiskalo je pretisak Našeg neba, zapravo četvrto izdanje, s nadopunama dr. Darka Bidjina. 

Ravnatelj Zvjezdarnice D. Roša 1996. je doktorirao disertacijom Određivanje Sunčeve rotacije iz opažanja ustrojstava u atmosferi Sunca. Uspješan je u znanstvenom radu u okviru projekta Opservatorija Hvar Geodetskog fakulteta.

Velike promjene događaju se na Zvjezdarnici u edukacijskim programima i projektima iz astronomije. Ministarstvo prosvjete i športa za područje astronomije povjerilo je stručnu brigu HAD-u koji je Zvjezdarnicu ovlastio za organizacijsku i tehničku provedbu učeničkih susreta i natjecanja iz astronomije, te ljetnih škola i seminara. Godine 1996. je u okviru HPD-a pokrenut projekt e-škole iz prirodoslovlja, a Zvjezdarnica je prihvatila realizaciju projekta iz astronomije. Osnova projekta je komunikacija učenik-nastavnik-znanstvenik, a ostvaruje se u učeničkim „mini“ projektima. Projekt e-škole doživio je punu afirmaciju kod učenika i profesora i pokazao se jednim od najuspješnijih edukacijskih internetskih projekata u Hrvatskoj. Na prvoj međunarodnoj konferenciji CARNET-a 1999. u Zagrebu, projekt e-škole fizike dobio je prvu nagradu žirija, a internetskoj stranici astronomije dodijeljena je posebna nagrada.

Godine 1997. Zvjezdarnica je obljetnicu obilježila programom posvećenim bivšem direktoru Zvjezdarnicu, dr. Gabrijelu Divjanoviću (1913.-1991.) Održana je promocija njegove knjige, Čovjek i svemir, tiskane šest godina nakon njegove smrti. Knjigu je dovršio i priredio suradnik Zvjezdarnice Lazo Starčević. T. Kren održala je predavanje pod naslovom „Zvjezdarnica u vrijeme upravljanja Gabrijela Divjanovića“. Daljnji program posvećen je časopisu Čovjek i svemir, koji je obilježio četrdeset godina predanog rada na popularizaciji astronomije, a čiji je urednik Divjanović bio niz godina. O časopisu su govorili dugogodišnji suradnik Zvjezdarnice, novinar i publicist, Damir Mikuličić te urednik Z. Marković.

Ponovo samostalna Zvjezdarnica

Godine 1998. je Zvjezdarnica dobila državnu nagradu „Faust Vrančić“, za doprinos razvoju tehničke kulture. Bilo potrebno naći novo rješenje za Zvjezdarnicu jer je financijska i ostala potpora Zvjezdarnici i HPD-u bila sve manja. Kao pravni okvir za djelovanje Zvjezdarnice osnovan je u travnju 1999. Zagrebački astronomski savez (ZAS), čiji su osnivači bili AAD Zagreb i udruga „Oton Kučera“, uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje i šport, sektora za tehničku kulturu. Time je došlo vrijeme da Zvjezdarnica po drugi puta izađe iz HPD-a i slobodno nastavi razvijati svoju djelatnost.

Dana 11. kolovoza 1999. iz Hrvatske je bila vidljiva djelomična pomrčina Sunca velike faze (u sjevernoj Hrvatskoj 99%) koja je izazvala veliko zanimanje javnosti. Tijek pomrčine opažan sa Zvjezdarnice uživo je prenosila Hrvatska televizija. Linija totaliteta prolazila je susjednom Slovenijom, Austrijom, Mađarskom i Srbijom. Motritelji su stizali iz svih krajeva Hrvatske autobusima i automobilima na odabrana mjesta motrenja pomrčine. Najbrojniju ekipu u organizaciji Zvjezdarnice (organizirao G. Kren) činilo je 11 autobusa s petstotinjak ljubitelja astronomije. Izabrano mjesto bio je Balatonfoeldvar u Mađarskoj, desetak kilometara južno od Siofoka, na istočnoj obali Balatona. Totalitet je trajao 2 minute i 22 sekunde, a snimano je pomoću desetak astronomskih teleskopa i drugih instrumenata, videokamerama i velikim brojem teleobjektiva. 

Slika 7: Zvjezdarnica na Popovu tornju, 2003.

U ljeto 2001. potporom Zavoda za izgradnju grada Zagreba, prostor Zvjezdarnice je dodatno preuređen. Povodom stote obljetnice 2003. Zvjezdarnica je objavila Spomenicu Zvjezdarnice Zagreb 1903.-2003. (ur. T. Kren i D. Roša), s brojnim zanimljivim člancima koji daju sliku Zvjezdarnice tijekom cijelog stoljeća djelovanja. Za stotu obljetnicu Zvjezdarnici je 2003. dodijeljena Plaketa grada Zagreba. Prigodom 150-godišnjice meteoroloških mjerenja u Zagrebu, 100-te obljetnice Zvjezdarnice i 50-te obljetnice planinske postaje Zavižan, Hrvatska pošta je izdala niz maraka, nazvan Pogled u nebo.

Godine 2005. Zvjezdarnicu je, odlaskom u mirovinu, napustio Zdenko Marković. Umro je 2015. godine.

Slika 8: Novi apokromatski refraktor i Zeissov teleskop

Godine 2006. Hrvatska se uključila u Međunarodnu astronomsku olimpijadu, što čini značajan pomak u obrazovnim projektima. Potporom Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba, u studenom 2007. na Zvjezdarnici je postavljen novi teleskop. Radi se o suvremenom apokromatskom refraktoru s montažom koja ima računalno upravljanje. Na istu montažu postavljen je i dotadašnji Zeissov teleskop, opremljen uređajima za patrolno opažanje Sunca u H-alfa liniji.  Zatim je 2008. postavljen na Zvjezdarnici detektor kozmičkog zračenja, prvi takav instrument u Hrvatskoj koji je dio međunarodne mreže odnosno projekta pod okriljem UN-a. Taj je detektor konstruiran u suradnji s Odjelom za kozmičko zračenje Alikhanianova instituta za fiziku u Armeniji (Svemirski okolišni centar Aragat) koji je donirao svu znanstvenu opremu. 

Slika 9: Detektor kozmičkog zračenja

Od 2016. godine Zvjezdarnica je uključena u program za stručno osposobljavanje polaznika bez zasnivanja radnog odnosa (stručno osposobljavanje za rad). Na tom je radnom zadatku sada Filip Šterc, mag. geografije.

U novonastalim uvjetima osnivanja snažnih astronomskih centara u Višnjanu, Rijeci i Splitu, danas je uloga Zvjezdarnice Zagreb drukčija nego ranije. U popularizaciji astronomije znatno je slabija što se tiče masovnosti mladih suradnika Zvjezdarnice, karakterističnih u vrijeme G. Divjanovića, ali se odvija na druge načine, u suglasju s informatičkom erom. Kao nikad do sada raste njezin udio u znanstvenom radu. Djelatnici Zvjezdarnice su: dva doktora znanosti, astrofizičari Drago Roša i od 2003. Darije Maričić (1976.), od 2008. magistar astrofizike Ivan Romštajn (1971.) te od 2001. Damir Hržina (1971.), dipl.inž. strojarstva, a svi su uspješno uključeni u znanstveno djelovanje iz astrofizike.

Godine 2015. u mirovinu je, nakon 42 godine rada, otišao Gustav Kren, posljednji iz „Divjanovićeve škole“.

Slika 10: Stotu obljetnicu Zvjezdarnice obilježila je i Hrvatska pošta izdavanjem prigodne poštanske marke

Kao i u prva dva razdoblja Zvjezdarnice, pozornost je posvećena osuvremenjivanju instrumentarija, posebice nabavkom novog teleskopa te detektora kozmičkog zračenja. Strukovna udruga HAD članica je svjetskog astronomskog saveza (IAU). Kao sljednik Saveza astronomskih društava SR Hrvatske, sada zasebno djeluje Hrvatski astronomski savez (HAS) koji okuplja astronomska amaterska društva u Hrvatskoj, a član je Hrvatske zajednice tehničke kulture. U sva tri navedena razdoblja nije zapostavljen publicistički i kartografski rad, opažački rad, rad s mladima, popularizacija astronomije putem predavanja, primanja školskih grupa i građana, izložbi i tečajeva te prosvjetiteljska uloga Zvjezdarnice. Razvidno je da svako od ta tri razdoblja treba promatrati i analizirati u skladu sa svim ostalim okolnostima koje su ga uvjetovale.

Ono što nedostaje Zvjezdarnici u novonastaloj situaciji je ime koje bi je izdvojilo kao najstariju i povijesnu Zvjezdarnicu i hrvatsko astronomsko središte koje je od 1903., a posebice od 1954., uspješno poticalo razvoj astronomije na svim hrvatskim područjima. Da bi se izdvojila i nazivom, najlogičnije bi bilo da ponese u nazivu ime svog utemeljitelja Otona Kučere ili možda dobije ime Zvjezdarnica Popov toranj, kako je desetljećima popularno nazivana te je Popov toranj bio i sinonim za Zvjezdarnicu.

-Svršetak-


* Izvorni tekst je objavljen u zborniku Povijest i filozofija tehnike, Kiklos – Krug knjige d.o.o. (2018.)