Nenad Raos: Trebalo bi osnovati poseban fond za popularizaciju znanosti

Nenad Raos: Trebalo bi osnovati poseban fond za popularizaciju znanosti

Hrvatska treba izdvajati puno više novaca za popularizaciju znanosti. Entuzijazam može nešto pokrenuti, ali za nešto više potrebni su novci. U Hrvatskoj se sporadično piše o znanosti, no ne postoji časopis koji bi sustavno pratio znanost

Razgovarala: Valentina Vukoje

Nenad Raos je poznati hrvatski kemičar i znanstveni savjetnik. Autor 70-ak znanstvenih i desetak stručnih radova iz područja teorijske kemije. Raos je vodio nekoliko domaćih znanstveno-istraživačkih projekata, a 1996. godine dobio je Nagradu za znanstveni rad u području prirodnih znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od 1978. godine radi na Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada. Predavač je na zagrebačkom Prirodoslovno matematičkom fakultetu, a od 2011. godine je član Međunarodne akademije za matematičku kemiju. Napisao je više od 2000 znanstevno-popularnih članaka u novinama i časopisima, 16 knjiga, od kojih 12 znanstveno-popularnih, autor je sedam izložbi u zagrebačkom Tehničkom muzeju.

Kada ste se vi zaljubili u znanost?

S 14 godina sam počeo izvoditi doma prve kemijske pokuse. Moj profesor kemije imao je veliki utjecaj na mene, bio je jako zagrijan za taj predmet i tu je ljubav prenio na nas. Zanimljivo je da je iz moga razreda četvero ljudi postalo kemičari. Tako sam i ja kasnije upisao studij kemije. Usporedno sam krenuo i s popularizacijom, koja oplemenjuje znanost. Ako čovjek nešto radi pametno, onda ima što i za reći, a ako ne radi onda se može samo sramotiti. Meni se čini da se danas dosta ljudi brani od toga da se ne sramote.

Mogu li se mladi danas zainteresirati za znanost?

Treba biti vrsni komunikator. Mi imamo pet vrsnih popularizatora u Hrvatskoj, no njih treba platiti. Hrvatska treba izdvajati puno više novaca za popularizaciju znanosti. Entuzijazam može nešto pokrenuti, ali za nešto više potrebni su novci. U Hrvatskoj se sporadično piše o znanosti, no ne postoji časopis koji bi sustavno pratio znanost.

Primili ste 2003. godine Državnu godišnju nagradu za promidžbu i popularizaciju znanosti. Je li napredovala popularizacija znanosti u Hrvatskoj posljednjih godina?

Nenad-Raos-(2)Ključni problem je financiranje onih koji bi trebali provoditi popularizaciju. Trebalo bi osnovati poseban fond za popularizaciju znanosti. Bio sam sedam godina urednik Prirode, časopisa koji izlazi više od 100 godina i čija je svrha popularizacija prirodnih znanosti, no tamo nije bilo novaca. Na kraju sam se zahvalio i pozdravio jer ne može se očekivati da ti netko besplatno uređuje časopis od 60-ak stranica. Slobodno mogu reći da sam podkapaciran jer mogu deset puta više raditi. Svake bih godine mogao napisati jednu knjigu, no opet je problem u financijama. Tko će mi ju tiskati? Ne daju se poticaji, a bez toga je nemoguće raditi.

Koju biste zemlju mogli izdvojiti kao idealnu u pogledu popularizacije znanosti?

Izdvojio bih Englesku. Tamo svaki znanstveni projekt koji se može prikazati javnosti dobiva oko pet posto više novaca. Oni imaju ideju da preko popularizacije znanosti utječu na biračko tijelo, koje opet utječe na državne institucije kako bi više ulagale u znanost. Oni na popularizaciju znanosti gledaju kao na jednu vrstu ekonomske propagande.

S obzirom da se gotovo 40 godina bavite znanošću i njezinom popularizacijom je li vas do sada netko iz nadležnog ministarstva u ovih 20-ak godina od uspostave hrvatske neovisnosti pozvao i tražio vaše sugestije u pogledu popularizacije znanosti u Hrvatskoj?

Nije. Najlakše je čovjeku dati nagradu. Čovjek je onda pun sebe. Meni bi bilo puno draže da se mogu baviti popularizacijom znanosti. Vrlo rijetko mi se pruži prilika za to. Nažalost kod nas mnogi smatraju da bi popularizatori znanosti trebali raditi besplatno i da je sramota primiti novac za to.

Je li po vama ovakvo stanje održivo?

Pokusi na nastavama kemije u školama su potpuno izumrli. Potreban je pošten odnos prema radu. Bio sam na jednom znanstvenom skupu na kojem je bio akademik Vlatko Silobrčić, koji je rekao kako ne bi trebalo plaćati uređivanje znanstvenih časopisa. No, s druge strane on dobiva od Akademije honorar za svoj nerad. Kad imamo takav nakaradni odnos prema radu, onda je teško iz toga izaći.

Pisali ste i na našem portalu o tome kako vam se čini da danas kemičari izbjegavaju izvoditi pokuse. Osvrnuli ste se tada u članku „Kemija kao predrasuda“ na Festival znanosti. Spominjali ste neopravdan strah od pokusa i predrasude koje ljudi imaju prema kemiji.

Strah je uvijek rezultat neznanja. Naravno da će se bojati kemije onaj kome je ona nepoznata. S jedne strane imamo apsurd gdje se piše kako su kemijski pokusi opasni, a s druge strane piše se o tome kako neko dijete ide na Himalaju. Znači penjanje nije ugrožavanje sigurnosti, a kemijski pokusi jesu? Kemija nije nešto u epruveti, svaki proces u prirodi je kemijski proces. Zato je važna popularizacija znanosti, kako bi se ona približila ljudima.

*Objava ovog razgovora je sufinacirana sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Komentari su zatvoreni