Ne želim biti “kockasti”

Ne želim biti “kockasti”

(Naslovna ilustracija: http://www.saraguaysolicite.com)

Promjena pogleda na svijet nikada nije bila potrebnija. Stotine tisuća imigranata koji su krenuli iz Afganistana, Bliskog istoka, Afrike put obećanih zemalja moraju biti barem stotine tisuća upozorenja kako moramo biti vrlo oprezni u donošenju odluka. Posebno kada se silom želi promijeniti nečiji način života. Mnogi vjeruju da postoji samo jedan način u svemu. I samo taj način je onaj pravi

dr. sc. Viktor Simončič

“Dolazi vrijeme kada će ljudi poludjeti, i kada vide nekoga tko nije poludio napast će ga govoreći: “Ti si lud, ti nisi kao mi”.  (Ava Antonije Egipatski)

Niste jedini kojima se možda ne sviđa moj način pisanja. Ni meni, jer uvijek sve dovodim u pitanje. No živjeti otvorenih očiju, pokušati razumjeti i otkriti moguće zablude smatram jednim od najvažniji elemenata ljudskog bivanja za otkrivanje boljeg puta za sve. Sve što vidim i radim dovodim pod veliku lupu. I onda slijede pitanje: »Ima li smisla? Je li dobro za sve? Je li pravedno? Može li bolje?« Slična pitanja si kod svake akcije postavljaju i članovi Rotary kluba – i dobra »mama – domaćica« i prosječno educirani inženjer. I ja sam dugo bio član Rotarya. Više formalno nisam, možda i zato jer sam u svom bivšem klubu u Sisku, slična pitanja shvaćao bukvalno. O Rotaryu, sve samo najbolje. Tamo sam dobio dodatnu lekciju o altruizmu. Kada vidite da nešto rade, pomognite. Nikada ne rade za svoj interes. Pomoć drugima je upravo taj njihov interes. Tako su pomogli da se u cijelom svijetu iskorijeni dječja paraliza…

Promišljati kritički, ne kritizerski, važno je za razvoj i pojedinca i društva. Stariji se sjećaju da je u vrijeme »mraka«, uz naš Polet, pa Studentski list i još neka glasila u regiji, snažno sjajila ljubljanska Mladina. Ona je izgleda jedina opstala. Kritični odnos i pokoja provokacija – da »razdrma« – je smisao njihovog postojanja, kao što bi trebao biti i kod svih drugih, osim logično kod »žutog« i »agitpropovskog« tiska.

Kada je jednopartijski politički sistem zamijenjen višestranačjem, Mladina, vjerna sebi, u prvom broju »nakon mraka« je krenula po svom. Kritika novih. Ovi u čudu. Pa zar i oni u Mladini nisu htjeli da dođu drugi. Normalno da jesu, ali ne samo kao »sjaši Kurta da uzjaši Murta«. Ali upravo radi Kurte i Murte pojasnili su da oni žele kritičnim odnosom davati svoj doprinos razvoju društva. I ne vole oni zbog toga manje svoju domovinu. Čak i više, jer žele da domovina bude još ljepša i još čišća. Zato reagiraju i na samu namjeru onečišćenja. I prije posljedica.

Niti sam ja Mladina, niti imam takav potencijal. Ali učim vidjeti stvari i na ponešto drugačiji način. Iskustvo mi, kao i svakom drugom, tko životne lekcije i pogreške uzme kao dio učenja, pomaže izoštravati lupu i mijenjati pogled na svijet. I taman kada složim gornje »mudre« rečenice dobijem mail s porukom: Glupi uče na svojim pogreškama, a pametni na tuđim. Po toj logici ispada da pametni uče od glupih.

Svi formatirani po istom uzorku

Promjena pogleda na svijet nikada nije bila potrebnija. Stotine tisuća imigranata koji su krenuli iz Afganistana, Bliskog istoka, Afrike put obećanih zemalja moraju biti barem stotine tisuća upozorenja kako moramo biti vrlo oprezni u donošenju odluka. Posebno kada se silom želi promijeniti nečiji način života. Mnogi vjeruju da postoji samo jedan način u svemu. I samo taj način je onaj pravi. Samo njihova kultura, samo njihovi običaji, samo njihova vjera. To superiorno promovira njihova televizija, njihovi filmovi, njihove knjige. Vrijedi njihov i samo njihov sud. Žele da smo svi jednaki, svi istog oblika /čitaj: razine (ne)razumijevanja/, kako bi nas što više stalo u kutiju i kako bi nas se lakše kontroliralo. A u kutiju stane najviše elemenata istog oblika. Svih formatiranih po istom uzorku. Najbolje – istih kocki. I onda ne postoje više ljudi, pojedinci koji predstavljaju vrijednost upravo u svojim različitostima. Samo bezbroj istih, spakiranih u kutije. A i države moraju biti iste, samo malo veće kutije, s milijunima jednako oblikovanih jedinki.

»Isti« jednako reagiraju na komande. Jedna komanda za sve. I onda prolaze i domoljublje i rodoljublje, i nacionalni interesi i »držite lopova« i slavljenje piromana, koji je prvi otkrio požar i bogaćenje onih koji formatiraju i siromašenje formatiranih. Onih 20 % koji kapitalom i političkom moći formatiraju raspolažu s preko 4/5 svog svjetskog bogatstva, dok 60 % svjetske populacije formatiranih i onih koje se želi formatirati, raspolažu s manje od 6 %.

Sankcije za one koji se ne žele biti »kockasti«

Oni koji misle da mogu biti samo tako drugačiji, varaju se. Bogati lakoćom uvode sankcije onima koji se u svojoj kući ne žele ponašati po pravilima u njihovoj kući. Kažnjava se one koji ne plešu po njihovim pravilima. Takvi uvode nered u isto formatirane ljudske jedinke i države. Pokazuju da bi moglo i drugačije, a to je opasnost za bogate »formatere«. Za one koji ne žele biti »kocka«, uvodi se sankcije. One obično traju. Sankcije za Kubu traju preko 50 godina, za Sjevernu Koreju 60. Iran je pod sankcijama nekih 40 godina. Sankcije Rusiji proslavit će prvu godišnjicu. Još samo 50 – 60 godina i proći će. Nije to puno kada se gleda u vremenskim razmjerima Zemlje. No sa stajališta ljudskog vijeka to je sve.

Pomažu li sankcije? Jesu li izazvale bunt naroda protiv onih na vlasti, koji se eto ne pokoravaju nekim standardima zapadne demokracije i ne žele da su njihovi građani kocke? Čini se ne. Nekako ne žele baš svi biti kocke. I kome štete sankcije? Običnim mali ljudima koji se na dnevnoj razini bore da prežive. I kada sankcije pretjeraju, neki mali građani, koji baš ne žele biti kocka osjećaju nepravdu. Postaju ponosni. No, postoje i oni kojima se blještavilo šarenih staklenih stakalaca zapadne demokracije čini primamljivim.

I onda krene. Onima koji su možda po mjerilu »formatirača« živjeli u sivilu, ali s mirom i bez ubijanja, obeća se »proljeće«. Demokracija po mjerilima i sudu »formatirača«. Neki odmah pristanu. Nekima se dodaju isprovocirane demonstracije i pokoji suzavac. Tvrdokornima se dodaju bombe. A ako ni to ne pomaže izazove se rat. Koji ako treba može potrajati i godinama. Desetljećima.

Mogao bih čak povjerovati da nametanje svojih obrazaca i želje da su svi »kockasti« dolazi iz altruizma. No zašto onda na primjer Englezi, koji su dali doprinos rasturanju Libije nisu u Bengaziju uveli demokraciju i Dom lordova? To bi bilo lijepo. Ne znam nose li se još u Londonu perike, ali u Bengaziju bi mogli početi i s perikama. Da su uveli Dom lordova ne bi sada morali dizati barikade na tunelu preko La Manche-a. A barikade su skuplje od perika. Navodno planiraju i zakon po kojem će onima koji iznajme stan jadnicima, koji umjesto obećanog »proljeća« bježe iz tmurne jeseni, biti kažnjeni.

Četiri jahača Apokalipse

Posljedice nerazumnog ponašanja silnika koje su na bijeg natjerale milijune jadnika su zastrašujuće. Sigurno je toga bilo i ranije, ali kako nije bilo televizije da direktno prenosi bijedu, čini se da je baš ovo stanje možda najgore do sada. Želja da se svima nametne isto, da zavlada pohlepa, kao da je oslobodila četiri jahača apokalipse. I jašu njih četvorica: Prvi – kojemu je dana vlast i koji želi pobijediti sve koji mu se suprotstave. Drugi – kojem je dopušteno da digne mir sa zemlje, da se ljudi ubijaju međusobno. Treći – koji donosi veliku glad. Četvrti – koji donosi smrt i uništenje. Zastrašujuće je da četiri jahača Apokalipse mogu biti samo »prethodnici« još gorih posljedica koje dolaze iza njih.

cetiri_jahaca_apokalipse

Četiri jahača Apokalipse (1887.) Victora Vasnetsova (Izvor: Wikipedija)

Prihvat imigranata ili bolje kazati bjegunaca, mora biti riješen! Moramo pomoći i prihvatiti već dobar milijun jadnih i izbezumljenih zemaljskih sunarodnjaka u ovoj godini. U slijedećoj 2-3 milijuna. Pa onda sve više i više dok svi s izbombardiranog Bliskog Istoka i osiromašene Sjeverne Afrike i još ne znam od kuda ne dođu u Europu. Kome je cilj otkinuti krojenje milijunima i dovesti ih u njima strana okruženja? Kome je cilj da svi živimo na skučenom prostoru? Koliko država će ostati praznim?

Plaši me prijedlog koji se čuje kako se broj bjegunaca može smanjiti s još jačim bombardiranjem i skoro pa bezprigovorna podrška tom prijedlogu. Zar glup uči od glupljega? Gdje su do sada pomogle bombe? Izuzev, ako to nije izgovor bogatih da se prodajom tih bombi nama (nekako osjećam da će nas tražiti da to platimo) jer eto to oni rade u interesu svih nas, još više obogate.

Ja koji si umišljam kako sve znam ne vidim rješenja s »kockastom paradigmom«. Kako god se Zapad trudio, kakve god sofisticirane dronove i joysticke izmislio, kakva god nova oružja na principu Ratova zvijezda, odnosno prisluškivanja i ulaženja u naše spavaće sobe i glave primijenili, zaštita bez međusobnog razumijevanja i uvažavanja te suživota po principu »ne čini drugome ono što ne bi volio da se čini tebi« nema sreće.

Zar smo svi »kockasti«? Išao sam se pogledati u ogledalo. Čini mi se još nisam, iako me ukalupljivanje pritišće sa svih strana. Sve je manje prostora da se izbjegne kalup, ali prostora uvijek ima. Die Gedanken sind frei – misli su slobodne, kako su poodavno shvatili oni koji nisu skloni kalupljenju.

Die Gedanken sind frei, wer kann sie erraten,
sie fliegen vorbei wie nächtliche Schatten.
Kein Mensch kann sie wissen, kein Jäger erschießen
mit Pulver und Blei: Die Gedanken sind frei!
 
Thoughts are free, who can guess them?
They fly by like nocturnal shadows.
No man can know them, no hunter can shoot them
with powder and lead: Thoughts are free!

Bezbroj nijansi sive

Poljaci i Slovaci i još neki bi prihvatili samo bjegunce katolike. Je li potvrda o krizmi potrebna, nije poznato.

Vlada odlučila da će Vesnu Pusić kandidirati za glavnu tajnicu UN-a. Bila bi velika stvar i za Hrvatsku i za Regiju da postane glavna tajnica UN. HDZ u duhu našeg jala i sindroma »neka susjedu crkne krava« odmah protiv. Podržavam gospođu Pusić, kao i svakog našeg građana kome se pruži takva šansa. Nažalost, svojim nediplomatskim reakcijama oko zadnjih događanja sa susjedima, sama si je umanjila šanse. Pokazala je da nema dovoljno iskustva, kako tvrdi HDZ-ova vanjsko politička perjanica Gordan Jandroković, iako je ona u odnosu na njega svjetlosne godine ispred.

… i ružičaste

Narod samoorganiziranjem pomaže u smanjivanju patnji imigranata.

(Ovo je 15. u nizu »Viktorovih poučaka«, a prethodni se može pročitati na ovoj poveznici.)

Prvi dio knjige Vikora Simončiča Društvo umanjene vrijednosti može se preuzeti ovdje (pdf).