Ne zaboravite se opustiti na kraju svakog radnog dana

Ne zaboravite se opustiti na kraju svakog radnog dana

Jedna je američka psihologinja šetala po učionici za vrijeme predavanja o stresu i današnjem stresnom načinu življenja. U jednom je trenutku podigla čašu vode, a svi prisutni su pomislili kako će ih pitati ono svima poznato pitanje “je li čaša napola puna ili prazna?”

Međutim, prevarili su se. Predavačica ih je upitala što misle koliko je teška prosječna čaša s vodom.

Dobila je svakojake i vrlo različite odgovore.

Uzevši o obzir sve odgovore, spremno je prokomentirala: “Apsolutna težina nije bitna. Zapravo je bitno koliko dugo držim čašu s vodom u ruci.Ako je držim kraće vrijeme, primjerice tek jednu minutu, to mi neće predstavljati velik problem. Ali, ako ju budem držala sat i više vremena, onda će me sigurno zaboljeti ruka. Ako je pak budem držala čitav dan, moja bi ruka mogla postati paralizirana.”

“U svakom slučaju, težina staklene čaše se ne mijenja, ali što je dulje držim, to osjećam veći teret i bol, pojasnila je psihologinja.

Stres i brige u našem životu su kao ta čaša vode.Razmišljajte o njima neko kraće vrijeme i ništa (pre)strašno se neće desiti. No, prepustimo li se stresu i ako ostanemo duži vremenski period opterećeni brigama i negativnim razmišljanjem o svemu što nas tišti, počinjemo osjećati bol i malo po malo se razbolijevamo. Na kraju smo paralizirani, gotovo nesposobni za išta konstruktivno napraviti.

Stoga je vrlo važno znati se opustiti unatoč brigama i problemima. Na kraju svakog dana trebali bismo odložiti teret, ne prenositi ga u noć i idući dan.

Ne zaboravite, čašu je moguće odložiti! Tko kaže da ju morate držati sve dok vam ne utrne ruka?

Zg-magazin