“Ne trebam ja”

Ne trebam ja

Ne trebam ja
Samo pusta zadovoljenja,
Iskru u krevetu,
Osmijeh zavođenja,
Nevjericu načetu
U tragovima izbavljenja.

Ne tražim ja
Prkos na mojem nosu,
Nemoguća pristajanja,
Zadah doprinosu
Za glupa sljedovanja.

Nitko se ne mijenja,
Svi bi htjeli svoje.
Beskonačna izmirenja
Utuđila su dvoje u povoje.

Prepreke se bude iz rupa,
Strpljenja u gužvi nestaju.
Nitko više nije skupa,
A riječi udaraju.

Otvaraju se ratišta,
Zaprijetila prezirom gluhoća.
Nekad draga utočišta
Izgubila su ljepotu nejasnoća.

Ne trebam ja,
Kao lijek za umirenje,
Očekivanje nada,
Ljubav za smirenje,
Želje bez ograda,
Prešućeno zasićenje.

Ne tražim ja
U osjećaju zaposlenje,
Grč u strasti neposluha,
Odbjeglo krvarenje
Samoću izgubljenog duha.

Ne trebam ja
I ne istražujem prepiranja,
Potvrdu zamagljena stava,
Lažnu vjeru ubiranja
U spavanju zaborava.

Ladislav Prežigalo