Ne smanji li se jaz između bogatih i siromašnih, eto nam novog “exita”

Ne smanji li se jaz između bogatih i siromašnih, eto nam novog “exita”

U Europskoj uniji je potpuno zanemaren ravnomjeran razvoj. Kakva je to zajednica ravnopravnih u kojoj ispada da samo Njemačka prosperira, a ostali zaostaju ili propadaju, kada samo u nekoliko država postoji mogućnost za zapošljavanje mladih? A siromašni i obespravljeni najlakše prihvaćaju ekstremne nacionalističke parole

dr. sc. Viktor Simončič

(Ilustracija: Catholic Herald)

»Ne činite nikad ništa što se protivi vašoj savjesti, pa čak ako to od vas i država traži«. (Albert Einstein)

Viktor Simončič

Viktor Simončič

Odluka građana Ujedinjenog Kraljevstva da napuste Europsku uniju kod mene je stvorila podvojene osjećaje. Kao uvjereni građanin svijeta, smatrajući da svi možemo i trebamo živjeti u pravednom zajedništvu razočaran sam izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a. Izgubili smo jednog člana velike porodice.

Odluka, po mom mišljenju, nema veze (samo) s EU-om. Glas protiv EU-a je vjerojatno više uperen protiv tamošnjih političkih elita i sve većeg jaza između bogatih i siromašnih u samom UK-u, no protiv europskog zajedništva. Koliko će odluka biti dalekosežna za izlazak (»exit«) neke slijedeće članice ovisi o tome hoće li se povećavati jaz između bogatih i siromašnih. Sve ovisi o mudrosti političkih i financijskih elita, akademske, kulturne i znanstvene zajednice, …. Hoće li prepoznati potrebu stvaranja socijalnijeg i pravednijeg društva ili će narastajući obespravljeni i osiromašeni dio zajednice prepustiti populističkim liderima. Jer siromašni i obespravljeni najlakše prihvaćaju ekstremne nacionalističke parole.

Sustav diskriminacije razvijen do savršenstva

Nažalost, EU je samo na velikim riječima jednaka prema svima. Do perfekcije, namjerno ili slučajno razvijen birokratski aparat prema »slabijima« je prije maćeha no majka. Pritom pod pojmom »slabiji« mislim i na činjenicu da slabost proizlazi i iz nekompetentnih političkih elita pojedine članice EU-a. Umjesto da birokratski i politički aparat EU-a čini sve da pomogne u nadvladavanju slabosti članica, on zna biti usmjeren na najprimitivnije iskorištavanje slabosti.

Ako su članice EU-a ravnopravne, onda bi se ravnopravnost trebala očitovati u svim segmentima, a ne samo u (pre)visoko postavljenim standardima. Kako na primjer može biti ravnopravna utrka između dva gospodarska subjekta, jednog iz na primjer Njemačke, koji može dobiti kredit uz čak negativnu kamatu, da vrati manje nego je posudio i nekog tko mu s istim proizvodom konkurira iz Hrvatske, a koji može dobiti kredit samo uz visoku kamatu? Na tržištu, uz zanemarivanje mogućih drugih razlika, onaj iz Njemačke je u startu jeftiniji za 10 i više posto. Već kratkoročno gledano samo je pitanje vremena kada jedan propada. Još je pogubnije stanje s poljoprivrednom proizvodnjom. Na policama se može naći uvozno mlijeko s tako niskom cijenom, kao da je dobiveno od krave koja ne jede i ne pije. Kako je to moguće u zajednici ravnopravnih, jer eto krave u Hrvata i jedu i piju?

Sudeći po (dampinškoj) cijeni mlijeka, krave iz pojedinih zemalja EU-a niti jedu niti piju

Sudeći po (dampinškoj) cijeni mlijeka, krave iz pojedinih zemalja EU-a niti jedu, niti piju

Na primjeru okoliša produbljivanje neravnopravnosti proizlazi iz sam činjenice da se nameću isti standardi, kao da za njihovo ostvarivanje nisu potrebna financijska sredstva. Ne uvažava se činjenica da isti okolišni standard predstavlja isti trošak. Osnovni trošak pročišćavanja otpadnih voda u Danskoj košta isto kao i u Bugarskoj. Trošak sakupljanja papira na izvoru košta isto u Švedskoj i u Hrvatskoj.

Dapače, u manje razvijenim državama trošak je zbog stupnja (ne)organiziranosti u pravilu znatno viši. A političke elite onih koji imaju manje znanja i koji od drveta ne vide šumu prihvaćaju nametnute stavove trećerazrednih EU diplomata. I mi u svom neznanju to prihvaćamo i još se hvalimo kako ćemo eto mi biti bolji od najboljih baš u broju »šarenih kanti«. Pa onda prihvatimo i nepotrebne tehnologije i predimenzionirane uređaje, kakav je onaj u Sisku i ne smeta nas da će sutra trebati platiti vodu čak i preko 40 kuna/m3. Ili prihvatimo nigdje postojeću tehnologiju za županijske centre gospodarenja otpadom na Marišćini u Rijeci i na Kaštjunu u Puli, a da se, vjerovali ili ne, iako su izgrađeni, još ne zna njihova konačna cijena!? Bojim se da se neće ni saznati sve do poslije izbora jer su sve političke elite tim kulama babilonskim dali svoj obol. A da se znalo i htjelo pročitati, sve je to pisalo u dokumentima koje su izradili neki šestero-razredni eksperti EU-a, na naš trošak.

Otvoreno tržište s nejednakim šansama

Da je oprema u pravilu iz uvoza, mislim da ne treba spominjati. Da naši proizvođači nemaju šanse, pa to se prihvaća već pod normalno! Jer eto svi smo sada dio jedno veliko otvorenog tržišta na kome svi i maju jednaku šansu. Ma nemoj? Šansa će biti jednaka kada ćemo imati istu cijenu novca i kada trećerazredne lokalne i političare EU-a zamjene barem drugorazredni. Do tada ne trebaju čuditi »exiti«. Poznajući birokraciju Bruxellesa mislim da će se sada izraditi detaljna pravila kako izaći iz EU-a. Vjerojatno će prvo odrediti boju i dimenziju glasačkog listića. Naravno, onakve boje i formata kojeg može tiskati samo »njihov« stroj.

I što se događa? U EU-u je potpuno zanemaren ravnomjeran razvoj. Kakva je to zajednica ravnopravnih u kojoj ispada da samo Njemačka prosperira, a svi ostali, uz časne iznimke, zaostaju ili propadaju? Kakva je to EU kada samo u nekoliko država postoji mogućnost za zapošljavanje mladih? Ne shvati li Europska unija da postojećim razvojem atrofira sve veći dio njenog prostora, uskoro će uslijediti slijede novi »exiti«. London nije shvatio da i drugi gradovi Ujedinjenog Kraljevstva zaslužuju dio dobiti i evo, dogodio se revolt s teško predvidivim i barem na prvi pogled za UK katastrofičnim posljedicama.

Ne shvati li Bruxelles da i drugi zaslužuju dio kolača s bogate trpeze, eto slijedećeg »exita«. Pitanje je samo da li u svim sredinama »exit« može biti tako dostojanstven kao u UK-u? A što se tiče nas, ne shvate li naši političari da se mora prestati prihvaćati za stanovnike nepodnošljive uvjete Bruxellesa i ne shvate li da i izvan Zagreba žive stanovnici koji zaslužuju određeni standard, moglo bi biti svašta. Da je hrabrosti, mudrosti i odvažnosti, spremnost na »exit« bi kao građani trebali pokazati našim političkim elitama već u jesen i to na način: »Politička elito ili se uhvatite posla ili exit iz Vlade i Sabora«.

Bruxelleska birokracija na djelu

eu8Ako se ne promijeni bruxelleska birokracija i sam ću početi s pisanjem protiv EU-a. Evo i zašto. Pisao sam i pisao im o neprihvatljivim EU projektima. Ukazivao da ista osoba onako nonšalantno jednom za projekt Marišćine napiše kako nije usklađen s EU, a drugi puta, kada shvati da to oni financiraju, napiše kako je sve OK. Bio sam i na razgovoru u Bruxellesu i ukazao na to. Znate li njihov odgovor? Bio je u duhu: »Mi jesmo odjel za otpad, ali projekte financira drugi odjel! Jeste da nije po zakonu, ali znate mi nemamo kompetencija uplitati se u rad onog drugog odjela. Osim toga mi malo detaljniju pažnju posvećujemo samo projektima iznad 50 milijuna eura! Projekti od 20 – 30 milijuna su za nas sitnica, nevrijedni brige«.

Uz takve birokrate ne treba čuditi više nijedan »exit«. Lakoća kojom se razbacuju našim novcem boli i traži krik koji se treba čuti do svih metropola. Znam, ne bi se oni tako ponašali da često domaći političari nisu sto puta manje kompetentni. Ne počnemo li djelovati odmah, na koncu će nam se svima obiti o glavu i sve ćemo otići u neki »exit« u… Ma naslućujete kako se to kod nas kaže. A meni se ne izlazi!

S nestrpljenjem sam otvorio web stranicu Ministarstva da pogledam Nacrt Plana gospodarenja otpadom 2016 – 2022. Više o tome u slijedećem poučku.

Bezbroj nijansi sive

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, tehnički premijer Vlade Tihomir Orešković i predsjednik Sabora Željko Reiner nisu došli na proslavu Dana antifašističke borbe.

Na HTV-u 4, iz poluprazne sabornice prenošena je svečana sjednica Sabora povodom obilježavanja 25. godišnjice državnosti. U mojoj ulici izvješene samo dvije zastave. U pokrajnjim ulicama nijedna. Svaki drugi ne zna što se danas slavi. Bivša premijerka Jadranka Kosor opet nije pozvana na proslavu. Čelnica udruge U ime obitelji Željka Markić jest. Na višednevno obilježavanje 25. godišnjice Dana državnosti u Sloveniji, uz našu Predsjednicu su došli i predsjednici Austrije, Italije i Njemačke, a predsjednik Mađarske je otkazao posjet zbog bolesti.

… i poneka ružičasta

Nogometašima skidam šešir na prikazanoj igri. Nažalost, za »repku« za najveće dosege, niste dovoljni samo vi

Komentari su zatvoreni