Ne dajte se zastrašiti raznoraznim katastrofičarima!

Ne dajte se zastrašiti raznoraznim katastrofičarima!

Kada sam jednom zamoljen da napišem nešto na temu utjecaja onečišćenja na zdravlje napisao sam kako možda trenutno najveći utjecaj na ljudsko zdravlje predstavljaju česte nekorektne informacije i plašenje građana nekim apokaliptičkim utjecajima svega na sve. I zato ne dozvolite da vas plaše!

dr. sc. Viktor Simončič

Kada bismo znali strahotu i težinu laži, progonili bismo je ognjem prije nego druge zločine. (Honoré de Balzac)

Viktor Simončič

Živimo u vremenu nerazumljivog površnog prihvaćanja stvari. Što je stvarnost, a što fikcija, nama u takozvanom demokratskom svijetu, odlučuje nekoliko velikih televizijskih stanica, koje su, ne mogu se oteti tom dojmu, pod kontrolom 2 -3 najjača političara svijeta, kojima pak, sve ukazuje, upravljaju vlasnici novca. Unaprijed se znaju krivci za svaki događaj. Zna se, nikada nije krivnja na nama demokratima. S lakoćom se nekome prikači etiketa koja ga među demokratima stigmatizira i to je dovoljno da se čak napadne i neka suverena država.

To što se kasnije utvrdi da je sadržaj etikete bio lažan, da tamo negdje nije bilo tamo nekog kemijskog oružja ne dovodi u svijetu demokrata do nužne osude. Ta etiketa je i proizvod Zemljanina demokrata. Oduvijek je bilo lažnih osuda i za normalni ljudski um nezamislivo pravdanih najstrašnijih zločina i barbarizama. Takvih primjera u političkom svijetu na pretek. To je (ipak) dio nekog iracionalnog svijeta. No ne razumijem kako je moguće da se po istom principu ignoriraju prirodni zakoni?

Na ovom portalu prenijet je vrijedan prilog u kojem Aleksandra Mihajlović objašnjava kako kompostabline vrećice neće biti biorazgradive u prirodi: http://zg-magazin.com.hr/kompostabline-vrecice-nece-biti-biorazgradive-u-prirodi/

EU »ratuje« s Kinom preko plastičnih vrećica

Poznata je najnovija obaveza članica Europske unije oko smanjenja potrošnje laganih plastičnih trgovačkih vrećica debljine od 15 do 50 mikrometara! Smanjenje potrošnje ne odnosi se na tanje vrećice (vrlo lagane, ispod 15 mikrometara, jer vjerojatno ne postoji bolji zdravstveno – okolišno – higijenski način za pakiranje voća i povrća), niti na deblje od 50 mikrometara jer mogu (kao?) biti višekratne. Po svemu sudeći EU je donijela ovu zabranu, odjenutu u plašt brige o okolišu, (samo) zbog nemogućnosti da konkuriraju nekim proizvodima iz Azije (Kine) koji kao ambalažu koriste (i) vrećice od 15 do 50 mikrometara.

Kako navodi autorica, u posljednje se vrijeme navodi da uskoro neće biti plastičnih vrećica, već samo biorazgradivih, kako ih naziva kompostabilnih, dobivenih od biljaka, na primjer od kukuruza, šećerne trske … a inače i to je bioplastika. Bioplastika je eto plastična! I ta vrsta vrećica unatoč dodanom »aditivu za oksidacijsku razgradnju i biorazgradnju« nije (navodno) biorazgradiva u prirodi, već samo pod uvjetima koji vrijede kod kompostiranja, gdje se temperatura podiže i do nekih 70 – 80 °C. Zaključuje da ako kompostabilne vrećice ne dođu u kompostanu ostat će na drveću, rijekama i morima isto onoliko dugo koliko i obične polietilenske vrećice. Mislim da ipak postoje i vrećice koje se razgrađuju u prirodi. Prijatelj mi se požalio kako se neke takve vrećice u kanti za otpad počnu raspadati već nakon 2 -3 dana, pa mu se želja da postupa okolišno osvješćeno osvećuje prljanjem kante.

(Ne)odvajanje otpada u praksi

I kada bi sve kompostibilne vrećice došle u kompostanu, onda one imaju smisla samo ako se radi o stanovnicima koji u takve vrećice stavljaju 100 % biorazgradivi otpad. Ponavljam 100 %, jer se u suprotnom prije ili poslije kompostiranja sadržaj mora sortirati. Mora se izdvojiti ono što ne pripada u kompost. Stanovnici koji na izvoru odlažu otpad na način da se dobiju 100 % čiste frakcije za sada ne žive nigdje u Europi. U Njemačkoj u odvojeno sakupljenom otpadu stanovnici odlažu i do 40 % pa i 60 % otpada koji ne spada u određenu frakciju. Iznenadio me i nedavni podatak iz Slovenije. Nacionalni institut za zdravlje, okoliš i hranu iz Maribora je provjerio sadržaj nekoliko bala s otpadnom ambalažom. Ustanovili su da je unutra bilo samo 28 % ambalaže koja se može reciklirati, 48 % ambalaže koja se ne može reciklirati i 26 % sadržaja koji nije ambalaža. Pa i na Krku, paradnom primjeru odvojenog sakupljanja otpada na izvoru, u pojedinom otpadu završava i do 30 % onoga što ne spada baš tamo.

A kada je sortiranje obavezno, onda kompostabilne vrećice zaista nemaju smisla, jer se lako mogu izdvojiti vrećice bilo kojeg sastava i debljine, a i sve drugo što ne spada u kompost. Djeluje li to logično? Meni da. Znam da to znaju oni u EU kojima plastične vrećice služe samo kao izgovor za trgovinske ratove i ekstra prihode. Zašto to ne razumiju oni koji će preko skupih i tehnički gledano nepotrebnih komostabilnih vrećica plaćati (protekcionističke) hirove EU birokrata? To mi iskreno nije jasno.

Znaju li to »nedozreli zeleni« i »romantičarski ekolozi«? Sumnjam. Znam da ne znaju niti oni sa zvučnim titulama! A trebali bi. Samo da promisle koristeći osnovni alat okolištaraca – »ocjenu utjecaja u cjeloživotnom ciklusu« vidjeli bi (svu) štetnost kompostabilnih vrećica. Doprinos emisijama stakleničkih plinova kada se komunalni otpad prikuplja u tri frakcije je najmanje za 10 puta veći u odnosu kada se prikuplja u jednoj kanti. Postupanje po postojećem planu gospodarenja otpadom, osim što neće osigurati postizanje zacrtanih ciljeva, dodatno će doprinijeti povećanju emisija stakleničkih plinova za nekih 1 – 1,5 milijuna tona godišnje. Izdvajanje pojedinih frakcija na izvoru spada u manufakturu, tako da samo jedan od svih nas, koji baci krivu stvar na krivo mjesto, ovaj način postupanja s otpadom dovodi u pitanje.

Kada je sortiranje obavezno, zašto onda ne pristupiti industrijskom načinu obrade otpada, racionalizacijom prikupljanja otpada i korištenje tehnologijom Tehnixa iz Donjeg Kraljevca, koja omogućava dobivanje čistih frakcija otpada i iz mješovitog otpada? (Više na: htt0p://zg-magazin.com.hr/sarene-kante-u-stanovima-prilagoditi-boji-namjestaja/)

Plastika spašava živote

Kada sam jednom zamoljen da napišem nešto na temu utjecaja onečišćenja na zdravlje napisao sam kako možda trenutno najveći utjecaj na ljudsko zdravlje predstavljaju česte nekorektne informacije i plašenje građana nekim apokaliptičkim utjecajima svega na sve. I zato ne dozvolite da vas plaše. Iako se gotovo dvije trećine energije za kućanstva i industriju danas proizvodi iz fosilnih goriva, kada i mi želimo izgraditi termoelektranu na ugljen, jer nemamo dovoljno vlastite energije, onda će se javiti glasovi kako će to izazvati nevjerojatna broj oboljenja. Kao, ima tamo neka studija koja to dokazuje. Za nju su izgleda čuli samo kod nas, jer u Njemačkoj, Češkoj, Americi, Australiji… to baš ni nije prepoznato kao problem. Pa onda povika, kako će negdje neka lokacija nečega utjecati od podzemnih voda, pa sve do šišmiša.

A tek plastika i plastične vrećice, koji nam predstavljaju problem samo zbog naše traljavosti! Prvo ih koristimo neracionalno, a onda ih ne bacimo u neki koš ili kontejner. I onda, jer smo ih bacili onako slobodno i jer ih raznosi vjetar, kriva je plastika, a ne mi uljuljani u lijenost! Kada bi samo znali koliko je života spasila upravo plastika i koliko je gladnih nahranjeno jer se nakon uvođenja higijenskog pakiranja sve manje hrane kvari i sve više je ostajalo za prehranu: http://blog.dnevnik.hr/plasticno-je-fantasticno/2013/11/1631713840/izjava-dana-drsc-viktor-simoncic.html

I još samo onako. Vjerovali ili ne, od ambalažne plastike, na svjetskoj razini samo se nekih 2 % ponovno reciklira u novu ambalažu. Ne samo zbog nemarnosti, već i zbog često neprihvatljivo visokih troškova!

Komentari su zatvoreni