Nasilje nad ženama s invaliditetom je češto, ali se nedovoljno prijavljuje

Nasilje nad ženama s invaliditetom je češto, ali se nedovoljno prijavljuje

„Često sam bila žrtva nasilja svog nećaka, a radi se o verbalnom nasilju. Nećak me je vrijeđao i prijetio da će me smjestiti u instituciju za duševne bolesnike. Trenutno se nalazi na liječenju i za sada je mir u kući, ali ne vjerujem da će se nećak promijeniti“, ispričala je jedna od zlostavljanih žena s invaliditetom

Ivana Vranješ

Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) i Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom u srijedu su u Kući Europe organizirali okrugli stol I dalje aktivne i uključene kojim su obilježili Međunarodni dan žena.

Na skupu se ukazalo na obiteljsko zlostavljanje žena s invaliditetom, predstavljen je novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i prijedlozi za izmjenu Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji te je predstavljen rad SOS telefona za žene s invaliditetom žrtve nasilja. Skup je organiziran u sklopu kampanje “Aktivne i uključene”. Sutkinja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske Branka Žigante Živković je rekla kako je Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji stupio na snagu 1. siječnja 2018. godine, a ono što se kao osnovno promijenilo jest da su konačno prekršajni sudovi dobili obvezu primjenjivati direktivu o minimalnim pravima žrtava nasilja.

„To znači da su točno pobrojena prava koje žrtve imaju kao što su pravo na osobe od povjerenja, na besplatnu pravnu pomoć, na ispitivanje video-linkom. Posebno smo zakonom zaštitili osobe s invaliditetom, naveli smo koje su to osobe s invaliditetom te smo odredili veću minimalnu kaznu za počinitelje nasilja nad osobama s invaliditetom i osobama starije životne dobi“, istaknula je sutkinja Žigante Živković. Prema tom zakonu ukoliko je nasilje počinjeno na štetu osobe s invaliditetom najmanja novčana kazna je 10 tisuća kuna, a najmanja zatvorska kazna 45 dana zatvora.

Rijetko se prijavljuje fizičko i seksualno nasilje

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšek je rekla da ukupno od 204 tisuće žena s invaliditetom svih dobnih skupina prema sadašnjim pokazateljima 2017. godine je 60 žena s invaliditetom zlostavljeno.

„Najčešći oblici zlostavljanja osoba s invaliditetom su psihičko nasilje koje se odnosi na verbalno i ekonomsko nasilje, a vrlo rijetko žene prijavljuju fizičko i seksualno nasilje“, rekla je Slonjšak. Naglasila je kako nema dovoljno jasno prikazanih statističkih podataka, ali iz perspektive Ureda za osobe s invaliditetom najčešće nasilje nad ženama s invaliditetom je u ruralnim sredinama.

„Njihova neinformiranost i nedovoljno razvijene usluge doprinose da se nasilje dovoljno ne prijavljuje, a i one žene koje prijave nasilje nemaju povjerenja u sustav“, istaknula je Slonjšak.

Dodala je kako žene s invaliditetom ne prijavljuju nasilje nad njima, jer su svjesne da su ekonomski ovisne o počiniteljima nasilja,ali i ovise o njihovoj pomoći u svakodnevnim životnim potrebama.

„Svi smo kao građani dužni bilo koji oblik nasilja prijaviti policiji, centru za socijalnu skrb, organizacijama civilnog društva. Što se tiče zakonodavnog okvira svakim danom se vide poboljšanja, donesen je novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, radi se na Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, ali je problem zakonska primjena. Potrebno je više edukacije, više osnaživanja žena s invaliditetom i općenito osoba s invaliditetom, a isto tako treba razvijati usluge u zajednici koje će doprinijeti da žene koje prijave nasilje neće biti nakon nekog vremena ponovno vraćene u nasilničko okruženje“, istaknula je Slonjšak.

Na SOS telefon svake se godine javi 30 % više žena

Koordinatorica SOIH- Mreže žena s invaliditetom Marica Mirić je naglasila kako je nasilje nad ženama s invaliditetom veće nego nad ostalim ženama.

„Pet je bitnih organizacija koje moraju pomoći – Centri za socijalnu skrb, pravosuđe, policija, obrazovne i zdravstvene ustanove. Naše iskustvo pokazuje da samo policija i centri za socijalnu skrb aktivno djeluju, pravosuđe kad predmet dođe na red, a obrazovne i zdravstvene ustanove nisu baš sklone da prijavljuju nasilje, zato tražimo izmjenu Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji“, poručila je Mirić. Naglasila je kako najmanje nasilje prijavljuju žene s intelektualnim teškoćama te je SOIH štampao za njih jednostavnu brošuru kako bi i one prepoznale neki oblik nasilja i prijavile ga.

„Na naš SOS telefon koji smo pokrenuli 2007. svake godine se javi 30 posto žena više odnosno od 180 do 250 žena i to po nekoliko puta“, rekla je Mirić. Smatra kako je više više nasilja nad ženama s invaliditetom u Zagrebu,nego u ruralnim sredinama, nasilje vrše svi članovi obitelji, a kad je riječ o seksualnom nasilju i najbliži članovi obitelji.

„Često sam bila žrtva nasilja svog nećaka, a radi se o verbalnom nasilju. Nećak me je vrijeđao i prijetio da će me smjestiti u instituciju za duševne bolesnike. Da se nisam sklanjala od njega, vjerojatno bi me i fizički napao. Nije bilo nikakvog razlog njegovim napadima, a često je bio u alkoholiziranom stanju. Obratila sam se za pomoć i udruzi i društvu distrofičara te policiji, ali su mi malo pomogli, gotovo ništa. Inače moj nećak, sestrin sin imao svoj dio u kući, kao ja i moja braća. Trenutno se nalazi na liječenju na koje je sam pristao i za sada je mir u kući, ali ne vjerujem da će se nećak promijeniti“, ispričala je jedna od zlostavljanih žena s invaliditetom.