Naprijed naši partijaši

Naprijed naši partijaši

… je vjerovatno najkraći i najtočniji komentar i slijedećih izbora. Ovaj put za općine, gradove i županije.

Hanibal Salvaro

Gledajući povjesno u raznim razdobljima su raznolika zvanja i obrazovni sloj bili presudni za ekonomsku i društvenu poziciju pojedinaca. U vrijeme »mraka« biti partijaš je bilo jako važno za probitačnije društvene pozicije, no dobar dio srednjeg sloja je ipak relativno dobro živio i bez učlanjenja u partiju.

Sada pak živimo u državi u kojoj je politika najisplatljiviji biznis. Ukratko, poslovica Nema kruha bez motike je transormirana u Nema kruha bez partije. Jedino treba izabrati »pravu«. A ako propadne ili propada tada treba brzo pretrčati na drugu stranu. To definitivno važi za sva državna upošljavanja ili ponekad možda bolje kazati uhljebljenja. Čak i za manje važne pozicije kao što su bolničarke, šoferi i manje značajna zanimanja, u nekim dijelovima Hrvatske je članstvo u partiji na vlasti uvjet za upošljavanje. Puno je isplatljivije politički se angažirati u nekoj od interesnih skupina, kojima tisak i javnost tepaju da su tobože političke stranke, nego se učinkovito baviti s rješavanjem ekonomskih, obrazovnih, društvenih i inih životnih problema.

Politička podobnost je daleko važnija od znanja i sposobnosti. Dobro plasirani političar je garancija dobrog zapošljavanja i uhljebljenja prijatelja, važnih znanaca, članova obitelji a i daljnjeg srodstva. Ustvari sve više razvijamo partitokratsko – rodijački sustav. Svjedoci smo stvaranja interesnih mostova koji svojim rezultatima djeluju vrlo poticajno na stvaranje ili pokušaje stvaranja novih interesnih skupina željnih blagodati partijašenja. A kako je puno partija to je priča sve skuplja pa se nameće logika da je jednopartijski sustav možda najjeftiniji. Samo u zadnjih godinu dana je iz gore spomenutih razloga dobro uhljebljeno par tisuća osoba. Kako bi pak spriječile eventualni gubitak posla ili uhljebljenja, koji bi mogao biti izvjestan dolaskom opozicije na vlast, to je još 2000. godine uveden sustav višegodišnjih ugovora za svoje pulene, uz pozamašne otpremnine, ako novoj vlast padne na pamet nekom od takvih dati otkaz. Nove vladajuće strukture su takvu praksu prihvatile i još je nadopunile. Rezultat je da svaka promjena vlasti podrazumijeva nova uhljebljenja i toleriranje postojećih uhljeba koji su s vremenom preimenovani u stručnjake.

Tako imamo općina u kojima je prije 20 godina bilo 5 uposlenika a danas ih ima 25. Onih 5 je radilo bez kompjutora, a ovih 25 s kompjutorima. To manje – više rade skoro sve stranke, s manjim ili višim intenzitetom. Koje su se ustvari izborile da se to smatra normalnim te društveno i politički prihvatljivim. Njima ni dobri poslovni rezultati nisu važni ako je rukovodeća osoba iz druge stranke. No društvo koje je deklarativno orjentirano na tržišno gospodarstvo, a u praksi ima 50 % gospodarstva u državnim rukama tj. u kojem je prisutan sustav državno – partijskog kapitalizma ne može biti drugačije.

Uostalom, Marx je rekao da će tragovi kapitalizma dugo trajati u socijalizmu, a mi možemo kazati kako su najlošiji tragovi socijalizma još jako prisutni u ovom našem »nazovi kapitalizmu«.

Stoga složno uzviknimo: Naprijed naši partijaši!

Hanibal Salvaro

Ostavi komentar

*