Naknada za odvoz otpada uopće ne bi morala poskupjeti

Naknada za odvoz otpada uopće ne bi morala poskupjeti

(Kad bi se radilo u općem interesu)

Jedan preduvjet za to je koristiti svima dobro poznatu našu tehnologiju koje omogućuju izdvajanje svih vrijednih sirovina iz jedne posude. Drugi preduvjet je na nacionalnoj razini osigurati postrojenje za energijsku oporabu otpada, čime bismo mogli preko noći prešišati čak i Nijemce

dr. sc. Viktor Simončič

Čim jedna vlada osjeti potrebu da svojim građanima obećava putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga. (Ivo Andrić)

Nisam gledao prošlonedjeljni nastup „otpadaške elite“ na javnoj TV. Bio sam u Njemačkoj, ali sam dobio niz reakcija onih koji se bave problematikom postupanja s komunalnim o otpadom. Ljudi ne mogu vjerovati da je moguće da javna televizija organizira raspravu na kojoj pljušte dubioze. Neki traže da se organizira neke vrsta bunta, neki bi da se piše odgovornima, neki bi… Ma svašta bi neki i ja htjeli, ali zasada kod nas sve to još nema smisla. Odgovorni ne vide kod zdravih očiju. Možda nacija progleda kada dođu očekivane i s obzirom na to što radimo zaslužne kazne iz EU.

Broj postrojenja za obradu komunalnog otpada u Njemačkoj (stanje 2013. g.)

U zadnje vrijeme sve više informacija o poskupljenjima odvoza otpada. Svi se čude. A prosječno tehnički educirani građanin, pri čemu mislim s edukacijom iz onog vremena, zna da primjene EU standarda ne može u Hrvatskoj koštati manje nego u nekoj drugoj državi. Isti standard podrazumijeva sličnu infrastrukturu, istu razvijenost privrede za obradu/preradu izdvojenih frakcija i naravno jednako učinkovito upravljanje javne službe. Kod njih na takvim mjestima ne prolazi umirovljeni vozač autobusa, kao kod nas. Prijatelji, bračni par iz Karlsruhea, Njemačka, plaćaju za tjedni odvoz bio-otpada i dvotjedni odvoz korisnih sirovina i ostatka otpada 350 eura godišnje. Nekih 30 eura mjesečno. Što sve imaju Nijemci, a mi nemamo vidljivo je na slici, koju ponavljam već nekoliko puta, ne bi li oni koji bi trebali konačno shvatili poruku.

Mi od svega toga trebamo 20 puta manje, a nemamo gotovo ništa. Uz to, kod nas imamo vrlo nisku gustoću naseljenosti pa su troškovi prikupljanja otpada već iz tog razloga puno viši nego kod njih. Mi (više) nemamo niti prerađivačke privrede koja može prihvatiti odvojeno prikupljene sirovine, a kada nešto i imamo, kao na primjer za papir u Belišću i za staklo u Humu na Sutli, onda su ta postrojenja relativno nepovoljno smještena u odnosu na mjesta odvojeno prikupljenih sirovina.

Neka kažu koje su konkretne prednosti kružnog gospodarstva

Ponavljam primjer kako prijevoz stakla s Brača do Huma na Sutli košta nekih 7000 kuna, a za otpadno staklo se može dobiti 3000 kuna. Navodim provokativno i moju izmišljotinu, koju nikako da netko demantira, kako se iz Komiže do Belišća ne isplati voziti niti marihuanu u rinfuzi, a kamoli stari papir. Na sve to nema reakcija od onih koji uporno tvrde kako je u otpadu novac i kako kružno gospodarstvo rješava sve probleme.

Prihvaćam da oni koji su bili ministri znaju o svemu više od mene. I kad već znaju, očekujem da našem narodu konačno kažu prednosti kružnog gospodstava, ali ne na bla – bla način, već izračunom. Niti u državnom planu gospodarenja, niti u lokalnim planovima nigdje podatak koliku će blagodat kružno gospodarstvo donijeti korisnicima. Samo ushićenje kako je kružno gospodarstvo rješenje problema, nešto toliko dobro da bi ga kod nas najradije konzumirali čak nekoliko puta. Svi bi najradije da svatko od nas dobije svoj circular economy. Gotovo groteskno mi se čini vijest kako je Varaždin s još dva grada dobio veliki projekt da se istraže lokalne mogućnosti kružnog gospodarstva.

Komentirao sam, iako bi se nekim mogli činiti zlurado, kako Varaždin u kružnom gibanju otpada, preko lako koturajući bala predstavlja neokrunjenog šampiona u raspoloživim resursima za cirkularno gospodarstvo. Taj resurs se čuva već dobrih 10 godina, a i navodno u zadnje vrijeme otpad šalju diljem Lijepe Naše. Gdje završava varaždinski otpad? Gdje završava ili je završavao onaj iz Makarske, …? Mora se priznati spretnost varaždinskim alkemičarima na dobivanju love za (ne)rješavanje probleme komunalnog otpada iz javnih izvora. Po mom mišljenju u tome su EU šampioni.

Bale smeća (Izvor fotografije: regionalni.com)

“Napumpat” će naknadu na barem 200 kuna po domaćinstvu

Moj izračun po principu dobre domaćice kaže da će taj sport napumpati naknadu na nekih barem 200 kuna mjesečno po domaćinstvu. Evo izazova. Tko je u pravu? Još donedavno se za izdvojenu plastiku moglo dobiti 500 – 600 kuna po toni. Danas se nekom da preuzme otpadnu plastiku treba platiti dobrih 1000 kuna po toni. Pretpostavimo da se iz komunalnog otpada može izdvojiti 25 % upotrebljivih sirovina, da vrijede isti troškovi, onda to znači da se zbog toga godišnje po domaćinstvu mora izdvojiti dodatnih 300 – 400 kuna. To je negdje 25 % od 1500. Prevedeno na mjesečnu naknadu 30 – 40 kuna. Izdvajanjem otpada na izvoru u tri, umjesto u jednom spremniku, poskupljuje trošak sakupljanja, ako ništa drugo potrošnju goriva za više od 10 puta.

Primjerice, kad se otpad prikuplja iz jedne posude kamion se napuni za sat vremena. Ako je u kanti samo 50 % otpada trebaju dva sata. Ako je 25 % onda trebaju čak 4 sata da bi se napunio kamion. Jasno? Iz tog razloga mora poskupiti naknada. I to značajno. Onih 200 kuna mjesečno po domaćinstvu je možda čak i premalo. Molim sve dosadašnje visokoobrazovane ministrice i ministre, od kojih su neki sveučilišni nastavnici da uzmu olovku u ruke i provjere o čemu bespomoćno pišem dobrih 10 godina. Prihvaćam da sam u krivu. Neka me demantiraju i objave njihov izračun kolika je zarada kružnog gospodarenja otpadom po glavi stanovnika u Hrvata. Može onako za cijelu naciju, a može izračunati i lokalno specifično – koliko to dobiva netko na Komiži, u Konavlima, Zagvozdu, Promini, Rijeci, Zagrebu, Čabru, Iloku itd.

Rezultati od 28 % recikliranog otpada čine mi se »nabildani«, jer nismo još nabavili niti šarene kante, ni prilagođene kamione, sortirnice, niti imamo tržište za prihvat sirovina… Da nije posrijedi neki perpetuum mobile? Jer kad gotovo bez ičega recikliramo 28 % (?), kad nabavimo šarene kante i u vjetar upucamo skoro 500 milijuna eura iz Europske unije, siguran sam da ćemo reciklirati ne samo 100 % već i više od toga. Je li to moguće? Moguće je, jer ako je s više nego siromašnom infrastrukturom, bez opreme moguće reciklirati 28 % i još da sve postaje jeftinije, zašto ne bi mogli i sve reciklirati? Naravno, na papiru dok ne dođe neka ozbiljnija provjera podataka.

Naknada za odvoz otpada ne mora poskupjeti, ako gledamo opći, a ne pojedinačne interese. Jedan preduvjet za to je koristiti svima dobro poznatu našu tehnologiju koje omogućuju izdvajanje svih vrijednih sirovina iz jedne posude. Drugi preduvjet je na nacionalnoj razini osigurati postrojenje za energijsku oporabu otpada, koji se ne može materijalno ekonomski prihvatljivo oporabiti. Na taj način bi skoro preko noći mogli prešišati čak i Nijemce. Tada ne bi trebalo 7 – 8 spalionica otpada (oni ih imaju nekih 180), niti 30 – 40 waste to energy postrojenja (oni ih imaju nekih 720).

Odgovori naDobar zrak Odustani

*