Najbolji izvoz je kada prodate kod kuće

Najbolji izvoz je kada prodate kod kuće

Ako se stvarno misli ozbiljno, a ja eto vjerujem da je tako, davanje jednakih mogućnosti domaćem gospodarstvu kao i strancima na projektima koji se financiraju iz EU fondova, ali i iz naših izvora (Hrvatske vode, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost) treba biti prioritet niza ministarstava

dr. sc. Viktor Simončič

Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju (Albert Einstein)

Autor koji se potpisuje sa PLASTIK na 36. poučak – Politika kao vještina laganja u pravo vrijeme – lucidno je napisao: …upravo sam odgledao emisiju `Bez veze´ na HRT-u …. emisija gdje na tjedan dana izoliraju troje javnih osoba, bez kontakta sa svakodnevnim informacijama i onda im nakon te izolacije postavljaju nemoguća pitanja …

Pročitavši: »Unatoč iskustvu brojnih prevara želio sam vjerovati u Most. I još vjerujem. Vjerujem kao da sam najveći vjernik. Vjerujem na neviđeno. Vjerujem u čudo da će se ispuniti sva ona `obećanja blistava što su ih nama zadali´. Sve one obećane reforme«. – pitam ja Vas, jeste li bili kandidat za tu emisiju pa ste izbivali zadnjih tjedan, dva?. U ovih bezbroj nijansi crne, malo šale ne škodi, zar ne?

Prema meni se još od rođenje odnose kao da sam u izolaciji. Nakon što sam prerastao Andersenove bajke slušam bajke za odrasle. I zato s ponosom izjavljujem da i dalje vjerujem na neviđeno u sva ona »obećanja blistava što mi ih zadaju«. Vjerovanje je duboko povezano sa sjećanjem na nekada legendarni humor radio Erevana iz Istočnog bloka u drugoj polovici 20. stoljeća. Humor se sastojao od pitanja radio Erevanu i odgovoru na njih. Evo jednog koji ilustrira dosadašnju realizaciju reformi – Pitanje radio Erevanu: Je li istina da su na dan Oktobarske revolucije na Crvenom trgu u Moskvi dijelili automobile? Odgovor radio Erevana: »Istina je. Ali to nije bilo na dan Oktobarske revolucije, već 1. maja, i ne na Crvenom trgu u Moskvi, već na Trgu Puškina u Lenjingradu (tako se tada zvao sadašnji Sankt – Peterburg) i nisu dijelili automobile već su krali bicikle!«.

Ministar vanjskih poslova Miro Kovač

Ministar vanjskih poslova Miro Kovač

Obećano je smanjenje broja djelatnika u upravi i to će se izgleda najbolje provesti povećanjem njihovog broja. »Erevanski« logičan pogodak u sridu! Postat ćemo regionalni, pardon poslije promjene koje sugerira ministar vanjskih poslova gospodin dr. sc. Miro Kovač, »susjedski« čimbenik u energetici. To se najbolje postiže na način da se zabrani gradnja termo-elektrana, hidro-elektrana i da se zaustavi istraživanje nafte i plina, korištenje zamjenskog goriva u nekim cementarama… »Erevanski« logičan pogodak u sridu! Sam sebe sprečavam da ne komentiram »erevanski logično« stručno kadroviranje pa neke prijedloge oko demografske politike, pa… Moji prsti, odnosno ona dva s kojima pišem, bi to i htjeli, ali im ne dam. Slijedim poruku premijera Oreškovića: »Stay calm and govern on«, u prijevodu »ostati mirni, vladaju na«.

Jugoslavenski poučak

Uz svi ironiju, vjerujem da bi zajedno nešto i mogli, budemo li imali kapaciteta razumjeti društvenu ekonomiju i hrabrosti prevladati pritiske globalnih financijskih igrača i lokalnih ekonomskih parazita. Kao malo duže pamteći, sjećam se da se u vrijeme one Jugoslavije govorilo kako je najbolji izvoz ako se ostvari kod kuće. Govorilo se o povezanosti zelene i plave ekonomije. U kontinentalnom dijelu proizvedena hrana, servirala se turistima – strancima na Jadranu. Devizni priljev se ostvarivao unutar države. Tada je bilo lakše, jer su i oranice i livade i hoteli i restorani bili »naši«. Iako su i tada i mlijeko i salama bili jeftiniji negdje u Njemačkoj, Trstu ili Francuskoj koristilo se »naše«. Jest da to nije bilo učinkovito prema ocjenama velikih financijskih institucija, nije bilo dobro za svjetske kartele, ali je bilo dobro za »tadašnje nas«. Uspjelo se unatoč (ne)učinkovitosti namaknuti novca i za stanove i vrtiće i domove zdravlja.

"Pipi"od Dalmacijavina (danas u stečaju) -bilo je nekoć vrlo traženo osvježenje na Jadranu

Piće “Pipi”od Dalmacijavina (danas u stečaju) – bilo je nekoć vrlo traženo osvježenje na Jadranu

Isti princip je tada vrijedio i kada su investicije bile financirane na primjer kreditima Svjetske banke. Vrijedila su nepisana pravila da su investicije »kod nas« izvodili »tadašnji naši«. Ugrađivala se u najvećoj mogućoj mjeri »naša oprema«, čak i onda kada je bila skuplja od »njihove«.

Na ova razmišljanja me navelo prošlotjedno događanje u Bruxellesu. Tvrtka »Komunal« je organizirala 2. međunarodnu konferenciju na temu Ulaganja u komunalnu infrastrukturu zemljama jugoistočne Europe. Uz naše i slovenske parlamentarce, predstavnike raznih EU službi bio je prisutan niz predstavnika tvrtki i lokalne uprave iz regije (pardon, susjedstva). Korisne prezentacije, pregršt informacija i savjeta, razmjena iskustava. Bilo je lijepo čuti kako su naši susjedi spominjali da probleme u postupanju s komunalnim otpadom i otpadnim vodama uspješno rješavanju s našom, hrvatskom tvrtkom Tehnix iz Donjeg Kraljevca. Hvalili se susjedi, kako je oprema izvanredna, jeftinija od konkurencije i kako tvrtka Tehnix osigurava vrhunsko održavanje i servis.

Ma, hvalili su i više, ali da ne pretjeram, jer mi hvaljenje »našeg« i tako zamjeraju mnogi »naši – njihovi«. I gospodin Mrakovčić, koji je s ekipom na Krku postigao rezultate u okolišu iznad europskih prosjeka, također je spomenuo vrijednost opreme tvrtke Tehnix. Nažalost, njihovu najbolju tehnologiju, onu najbližu cirkularnom gospodarstvu, kod nas »naši – njihovi« onemogućuju. Nije Tehnix jedina naša tvrtka koja ima problema s »našim – njihovim« kod nas.

Kako nova Vlada želi potaknuti proizvodnju i izvoz, bolji primjer od izvoza preko učešća domaćeg gospodarstva u izgradnji potrebnih objekata i proizvodnje opreme u postupanju s otpadom i pročišćavanju otpadnih voda kod nas, teško da se može naći. Primjer Tehnixa koji je razvio trenutno, slobodno mogu reći, najbolju opremu za obradu komunalnog otpada koja postoji, a ima uz još neke domaće proizvođače i vrlo učinkovite male uređaje za pročišćavanje otpadnih voda, Vlada bi mogla preuzeti kao »paradni primjer« industrijskog izvoza kod kuće.

tehnix_kamion

Natječaji za strance

Pri tome ne treba napraviti ništa spektakularno. Vlada mora stvori uvjete prema kojima se mora omogućiti da i hrvatski proizvođači mogu sudjelovati na natječajima. Pogleda li se dokumentacija koja se priprema za natječaje nije teško zaključiti da se uvjeti (često) pišu na način da se od samog početka onemogući nastup hrvatskih tvrtki.

Vješti »naši-njihovi« pisači natječajne dokumentacije propišu ili tehnologiju koju proizvodi samo neka tvrtka od tamo negdje ili se traži godišnji prihod kojeg imaju samo najveće svjetske tvrtke ili se (navodno postoje i takvi primjeri) traži karikirano govoreći profil cijevi od 80.005 cm, a naše tvrtke proizvode 80.004 cm. Svaki prosječno obučeni inženjer zna da je dragom Bogu svejedna razlika u profilu cijevi na treću decimalu, ako se ne radi o svemirskoj letjelici, kao i da to nema veze sa strukom. Svaki prosječno obučeni dobronamjerni političar u takvim uvjetima u natječaju s lakoćom prepoznaje sve osim struke. Prepoznaje najnižu razinu korupcije.

Ako se stvarno misli ozbiljno, a ja eto vjerujem da je tako, davanje jednakih mogućnosti domaćem gospodarstvu kao i strancima na projektima financiranim iz EU fondova, ali i iz naših izvora (Hrvatske vode, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost) treba biti prioritet niza ministarstava.

Ministarstvo okoliša jedino primjenom tehnologije koju je razvio Tehnix može ispuniti nadolazeće obaveze koje smo dali prema EU, vezano za potrebu izdvajanja korisnih materijala iz otpada prije odlaganja i ponovnu upotrebu. Osim toga, njihova tehnologija omogućuje da se iz mješovitog otpada izdvoje sve korisne tvari, neovisno od spremnosti pojedinaca da ih stavljanju u odvojene spremnike, a na taj način se najviše možemo približiti cirkularnom gospodarenju materijalima, sukladno najnovijim smjernicama EU. Uz to, zbog niskog utroška energije, postižu se i izravni doprinosi smanjenju emisije plinova koji izazivaju klimatske promjene.

Ministarstvo gospodarstva će ostvariti veliki korak u industrijalizaciji, jer se radi o opremi koja se proizvodi na industrijski način.

Ministarstvo obrta će omogućiti razvoj obrta, jer velike tvrtke uvijek trebaju i male.

Ministarstvo financija će profitirati od PDV-a, profitirat će i penzioni i zdravstveni fondovi, zapošljavanje…

Osim toga, nakon što pokažemo da naša vrhunska tehnologija ima mjesta na domaćem tržištu, lakše ćemo ostvarivati izvoz.

Ne iskoristimo li ovu priliku koja nam se nudi u investicijama od dobrih desetak i više milijardi eura, od čega ćemo najveći dio moći vratiti iz EU-a, kako ćemo drugačije ostvariti potrebni rast društvenog proizvoda?

Vrijedilo bi ovdje kao veliki izvozni potencijal spomenuti i Imunološki zavod i slične institucije kojima neodgovorno ponašanje političara i interes lokalnih ekonomskih parazita ugrožava opstanak. Malo se čuje za Imunološki. Da se nije našlo rješenje ili su »imunolovci« dovedeni u apatiju? Duboko vjerujem da je sve »naj« i da će Vlada tako reći jučer riješiti probleme Imunološkog, ako ih još ima.

Dobri ljudi, odmah poduzmite potrebno ne čekajući na obećane reforme. Nastavite li dosadašnju (ekonomsku) praksu, mogao bi postati aktualan još jedan »erevanski vic«. Pitanje radio Erevanu: »Što je to kaos?«. Odgovor radio Erevana: »Mi ne komentiramo nacionalnu ekonomiju«.

Bezbroj nijansi sive

Politički analitičar Davor Gjenero izjavio da ga je SOA prisluškivala. Čudi me da se on čudi. Kao politički analitičar bi morao znati da je zadatak SOA-e brinuti o sigurnosti i borbi protiv kriminala i da je prisluškivanje moguće uz odobrenje Vrhovnog suda. Dobro je da je u ime naše sigurnosti SOA profesionalna. Neka takva i ostane, ma koga god prisluškivali i pratili, naravno (samo) uz odobrenje Vrhovnog suda i postojeći građanski, parlamentarni i stručni nadzor.

Prema Agencija Fitch Ratings financijski rejting nam nije baš sjajan, a prognoze su i dalje nešto kao »negativne«, štogod to značilo. Kao jedan od razloga istaknuto je (i) neiskustvo premijera Oreškovića u hrvatskoj politici. Kao da financijskim institucijama (samo) iskustvo od »tamo« nije dovoljno za obavljanje posla premijera »ovdje«?

Komentari su zatvoreni