Na sajam “Domaće je domaće” zalutao i španjolski sir

Na sajam “Domaće je domaće” zalutao i španjolski sir

Svi posjetitelji Sajma imaju priliku kušati i kupiti delicije pripremljene na tradicionalan način: od slavonskog čobanca i kotolovine do suhomesnatih proizvoda (od kulena i domaćih čvaraka do pršuta), sireva, maslina, maslinovog ulja, meda, kolača, voćnih i povrtnih sokova i pripravaka, biljnih čajeva, voćnih rakija i kupinovog vina… Proizvodi su to hrvatskih branitelja i njihovih obitelji

Melita Funda

Na Trgu bana Jelačića u tijeku je manifestacija Domaće je domaće, u organizaciji Udruge branitelja Proizvođača Panonija. Uz slavonske branitelje proizvođače sudjeluju branitelji proizvođači iz ostalih dijelova Hrvatske, ukupno njih stotinjak. Branitelji proizvođači Zagrepčanima nude svoje proizvode – prehrambene, odjevne predmete, predmete uporabne vrijednosti, ali i ukrasne predmete koji su prikladan poklon u svakoj prilici. Sajam je otvoren od osam ujutro do osam navečer i zatvara se u četvrtak 7. travnja.

Po završetku Domovinskog rata, mnogi su branitelji ostali u zrakopraznom prostoru. Hrvatska je industrija u to vrijeme bila uništena, većim dijelom privatizacijom i mnogim ne zakonitim postupcima tadašnjih novopečenih poslodavaca. Budući da su tvornice bile zatvorene ili su jednostavno propale i otišle u stečaj, branitelji se nisu imali kamo vratiti na posao. Teško je bilo započeti novi posao, jednostavno su se morali snalaziti na sve moguće i nemoguće načine. Dio njih našao se u poljoprivrednoj proizvodnji, dio u obiteljskim poslovima koje su prije rata vodili njihovi roditelji, dio je pak pokrenuo neki vlastiti obrt, a oni manje sretni otišli su u preranu mirovinu koja je nerijetko obilježena PTSP simptomima, zapuštenošću i osjećajem izolacije u društvenom, ali i u svakom drugom smislu.

Hrabri u ratu, ali i u miru

U ratu je trebalo biti hrabar, ali i u miru nakon rata, trebalo je smjelo krenuti u nove poslovne poduhvate i uhvatiti se u koštac sa životom u pravom smislu te riječi. I upravo rezultati napornog truda i predanog rada branitelja proizvođača izloženi su ovih dana na glavnom zagrebačkom trgu. Država ih manje ili više potiče u njihovim nastojanjima.

Organizator sajma Domaće je domaće je Udruga branitelja proizvođača Panonija koja okuplja branitelje i članove njihovih obitelji koji imaju registrirane OPG-ove, obrte, društva ograničene odgovornosti, udruge, zadruge, kućne radinosti, a prije nekoliko godina su se udružili radi promidžbe i prezentacije autohtonih slavonskih proizvoda i zajedničkog nastupa na tržištu. Riječ je o proizvođačima poznatih slavonskih delicija, prije svega suhomesnatih proizvoda, kolača, meda, vina, voćnih rakija, tradicijskih rukotvorina i drugih proizvoda karakterističnih za Slavoniju i Baranju.

Sajam je posjetio i ministar branitelja Tomo Medved. Kako doznajemo, branitelji proizvođači su razgovarali s ministrom i ukazali mu na neke od problema s kojima se susreću u proizvodnji, preradi i plasiranju proizvoda na hrvatsko tržište, istaknuvši da najviše problema imaju oni koji nisu članovi zadruga.

Kad je riječ o ovotjednom sajmu Domaće je domaće, vremenske prilike zasigurno idu na ruku braniteljima proizvođačima-izlagačima. Lijepo i toplo vrijeme ovaj tjedan u Zagrebu mami na izlazak i provođenje vremena na otvorenom. Svi građani i posjetitelji Zagreba na Sajmu imaju priliku kušati i kupiti delicije pripremljene na tradicionalan način: od slavonskog čobanca i kotolovine do suhomesnatih proizvoda (od kulena i domaćih čvaraka do pršuta), sireva, maslina, maslinovog ulja, meda, kolača, voćnih i povrtnih sokova i pripravaka, biljnih čajeva, voćnih rakija i kupinovog vina…

Imaju 300 ovaca i zapošljavaju sedam ljudi

Ljubitelji orginalnog ovčjeg sira razveselit će se i ugodno iznenaditi na štandu Mrakovčić. Nasmijani i susretljivi supružnici Vesna i Mirjenko Mrakovčić proizvođači su s otoka Krka iz mjesta Kornić. Mirjenko Mrakovčić je hrvatski branitelj, dragovoljac, koji se borio na ličkom ratištu, između ostaloga u Otočcu, a sudjelovao je 1995. i u vojnoj operaciji Oluja. Supružnici Mrakovčić nude orginalne tradicijske proizvode koji su proizvedeni prema suvremenim standardima. Mlijeko za proizvodnju sireva dobivaju iz vlastitog muznog stada ovaca. Imaju 300 ovaca. Od države su dobili poticaj vezan uz uzgoj ovaca. Zapošljavaju sedam ljudi, a posao im je ozbiljnije krenuo nakon 2000. tj. 2001. godine. Njihov ovčji sir, polutvrdi i zreli, je u ponudi s više okusa: klasičan, dimljeni, aromatiziran s kaduljim i smiljem (Magriž), ružmarinom (Zeleni bodul) ili upotpunjen orahovim listom (Črni bodul). Zagrebačkoj publici nude i maslinovo ulje, masline i suhe smokve.

Mirjenko i Vesna Mrakovčić s Krka na štandu nude razne sireve od kojih neki imaju ljekovita svojstva

Mirjenko i Vesna Mrakovčić s Krka na štandu nude razne sireve od kojih neki imaju ljekovita svojstva

»Naši kupci su domaći i stranci, rekao bih pedeset posto domaćih i pedeset posto stranih. Najtraženija je sirna paleta koja sadrži nekoliko vrsta ovčjeg sira s različitom aromom, a na Krku se najviše prodaje klasični krčki ovčji sir«, pojasnio nam je Mirjenko Mrakovčić. Njegova supruga Vesna je dodala da neki od njihovih proizvoda imaju ljekovita svojstva uz zagarantirani gastronomski užitak. Primjerice, sir Zeleni bodul s ružmarinom potiče cirkulaciju, pomaže kod koncentracije i liječi glavobolju.

Odmah u blizini štanda s krčkim delikatesnim sirevima, nalazi se štand sa suhomesnatim proizvodima obitelji Poljak iz Slavonskog Broda. Marijan Poljak je hrvatski branitelj koji se borio na slavonskom ratištu. Njegova supruga i on bave se vlastitim uzgojem svinja i preradom mesa. Zabrinuti su zbog lošeg stanja privrede u Slavoniji. Od države nisu dobili nikakve poticaje ili olakšice. Teško im je, bore se i naporno rade. Zbog slabe platežne moći njihovih sugrađana morali su zatvoriti maloprodaju u Slavonskom Brodu, a kroz poslovanje u veleprodaji su se opekli i odustali od takvog načina prodaje i plasiranja svojih proizvoda. »Sad smo uglavnom po sajmovima širom Hrvatske. Snalazimo se«, kazala je za ZG-magazin gospođa Poljak.

U Hrvatskoj ne može kupiti pletivo jer su proizvođači propali

Osim prehrambenih proizvoda, Sajam Domaće je domaće predstavlja i neke tradicionalne zanate i rukotvorine. Jedan od takvih proizvođača-izlagača je Goran Đuričić iz Čepina pokraj Osijeka. Njegov trgovačko-pletački obrt nudi živopisne šokačke reljke, žensku i mušku te dječju pletenu odjeću, sportske, lovačke veste, ali i svečanije modele. Goran Đuričić, hrvatski branitelj, imao je svega 23 godine kad je otišao u rat. Kad se vratio iz rata, kako kaže, kad se razvojačio, nije imao previše izbora vezano uz posao. Odlučio je nastaviti očevim stopama i uključiti se u rad obiteljskog pletačkog obrta koji je njegov otac vodio još od 1961. godine. Prodaje i izlaže svoje odjevne predmete po cijeloj Hrvatskoj. Država mu nikad nije izašla u susret s nekim olakšicama. Materijal za rad nabavlja iz Njemačke jer je kvalitetan i relativno pristupačan. U susjednoj Sloveniji je preskup, talijanski je loše kvalitete, a u Hrvatskoj su svi proizvođači odavno propali tako da ne može i nema prilike nabavljati sirovinu na hrvatskom tržištu. Nema vlastiti maloprodajni prostor i proizvode uglavnom plasira na sajmovima.

Nakon povratka iz Domovinskog rata posla nije bilo pa je Goran Đuričić iz čepina odlučio nastaviti očevim stopama

Nakon povratka iz Domovinskog rata posla nije bilo pa je Goran Đuričić iz Čepina odlučio nastaviti očevim stopama

»Otišao sam u rat jako mlad, nisam tada bio svjestan što to znači. Svi moji prijatelji su otišli u rat pa sam i ja. Svašta sam se nagledao i doživio, ali ne pravim dramu. To je tako tada bilo. Sad je to prošlost. U ratu sam većinom bio okružen dobrim ljudima, suborcima, ali bilo je i onih koje ne bih mogao nazvati pozitivcima. Neki od mojih suboraca su nakon rata nastavili živjeti i raditi, živjeti normalnim životom, a neki su propali i odali se piću i porocima. Meni to nikad nije padalo na pamet ma koliko teško mi je bilo. Bio sam fokusiran na rad i na školovanje moje dvoje djece. U ovaj posao uključena je cijela naša obitelj. Moj sin je završio medicinu i dobio posao kao liječnik. Sretan sam zbog toga. Ne bih volio da napusti Hrvatsku kao što su to neki učinili. Teško je, ali drago mi je ako se ovdje može raditi i pridonijeti boljitku. Da nam svima bude bolje«, podijelio je s nama svoja razmišljanja hrvatski branitelj Đuričić.

Keramika i kukuruz

domace_sajam_bozek_keramicarGovoreći o starim zanatima, na sajmu izlaže i jedan branitelj iz Zlatar Mače. Predstavio nam se kao Božek, vlasnik keramičkog obrta. S keramikom se bavi već 26 godina. Uglavnom prodaje i izlaže po sajmovima. Budući da živi na selu, bavi se i poljoprivredom tako da keramički obrt nije jedina i primarna djelatnost u njegovoj obitelji. »Sad nakon sajma Domaće je domaće moram posaditi kukuruz. Nakon toga opet kreću neki sajmovi, a onda će već doći vrijeme košnje i slično. Tako vam je to, u krug. Obaveze između radova na zemlji i pečenja kreamičkih posuda. Kod kuće imam malu radionicu za izradu keramičkih posuda. Prodaja bi i bolje mogla ići, ali ljudi nemaju novaca«, zaključio je Božek.

Zakup štanda na ovogodišnjem sajmu nije nimalo jeftin te iznosi 1.500 kuna za pet dana. Mogli smo čuti i pokoji komentar kako ne bi bilo loše kad bi se barem jednom ili dvaput na godinu organizirao kakav besplatni sajam, jer zarade nisu previsoke i odlaze uglavnom na troškove. Čista zarada je mala i skromna, ali ovi vrijedni ljudi ne prestaju se truditi i raditi.

Dobri poznavatelji i zainteresirani uočit će da se u organizaciji sajma potkrala i pokoja pogreška. Primjerice, između autentičnih hrvatskih proizvoda, prodaje se i uvozni sir iz Španjolske koji nije i ne može biti konkurencija orginalnim proizvođačima sira iz Hrvatske, a svakako mu nije mjesto na jednoj ovakvoj manifestaciji.

Svi zainteresirani za hrvatske delicije, slavonski zlatovez i ručno izrađene tradicijske predmete imaju još uvijek dovoljno vremena da posjete sajam Domaće je domaće te da provedu ugodno vrijeme u druženju s našim braniteljima proizvođačima i osobno se uvjere u kvalitetu ponuđenih proizvoda.