Na Plitvicama na WC bez grižnje savjesti

Na Plitvicama na WC bez grižnje savjesti

(Foto: Boris Jagačić)

Do cjelovitog skupog i prilično dugotrajnog procesa, Ministarstvo će u suradnji s Javnom ustanovom „Nacionalni park Plitvička jezera“ interventno izvesti sustav pročišćavanja otpadnih voda iz hotelskog sustava i okolnih naselja kako bi se zaustavilo sadašnje neprihvatljivo stanje

dr. sc. Viktor Simončič

Kad izađemo pred Boga, upitat će nas: “Gdje su ti rane?”.
Ako odgovorimo: “Nemam rana”, Bog će nas upitati:
“Zar nisi naišao ni na što vrijedno borbe?”.

Allan Boesak

Viktor Simončič

Viktor Simončič

Vječna je dilema koliko pisanje ima smisla. Ne mislim pri tome ni na lijepu književnost koja razigra najljepše osjećaje, vraća nadu i ugodnim čini samovanje. Ne mislim niti na duboka promišljanja i rasprave koje otvaraju nove vidike. Mislim na smisao pisanja kako to rade mnogi mali znani i neznani. Mislim na pisanje koje pomaže vidjeti svakodnevnicu i na način kako to ne proizlazi iz načina kako nam serviraju političke elite, politički establišment (eng. establishment) putem kontroliranih kanala i medija. Pisanje koje ukazuje na potrebu ispravljanja malih nepravdi. Pisanje koje upozorava, nudi neke rješenja koje ne vide ili namjerno ne žele vidjeti političke elite…

Što se mene tiče, ja sam dobio potvrdu da moje pisanje ima smisla. Nakon (još) jedne rasprave na TV-u o preopterećenosti Nacionalnog parka »Plitvice«, kada je otpadna voda koja odlazi u rupu spomenuta samo ovlaš, po onoj da se sramota najbolje sakriva pometanjem pod tepih, napisao sam ponovno mail Ministarstvu zaštite okoliša, ne očekujući odgovor.

Kada ono odgovor: »Trenutno je u postupku priprema projekta čiji su nositelj „Hrvatske vode“ a kojim se projektira cjelovito rješavanje vodoopskrbe i odvodnje na cijelom području Nacionalnog parka uključujući i naselja Korenica i Rakovica. Do tog cjelovitog skupog i prilično dugotrajnog procesa, ovo će Ministarstvo u suradnji s Javnom ustanovom „Nacionalni park Plitvička jezera“ interventno izvesti sustav pročišćavanja otpadnih voda iz hotelskog sustava i okolnih naselja kako bi se zaustavilo sadašnje neprihvatljivo stanje«. U potpisu pomoćnica ministra, gospođa Irina Zupan.

Smrad kao temeljni fenomen Parka

Vrtača u Rastovači (Foto: AdamLauks Blog)

Vrtača u Rastovači (Foto: AdamLauks Blog)

Interventni sustav na Plitvicama neće i ne može biti baš apoteka, ali će zagađenje smanjiti do razine kada više neće biti bitnog utjecaja na okoliš. Uz to će pomoći rijetkim ostalim stanovnicima oko sadašnje fekalne jame da turistima kojima iznajmljuju apartmane ne moraju objašnjavati kako i neugodan smrad spada u temeljne fenomene Parka.

Hvala pomoćnici, ali i ministru Dobroviću, koji je kao stručnjak za vode, a sada i nadležan nad Hrvatskim vodama, prihvatio pristup privremenog rješenja. Hvala im, ne zbog mene i neke satisfakcije na način eto ja sam se prvi toga dosjetio (Prije posjete Plitvicama obavezno obaviti nuždu kod kuće i Kako spasiti Plitvice? ). Hvala im, jer na taj način ne samo da sprečavamo nepotrebnu bruku, već pokazujemo nešto još važnije. Pokazujemo kako oni koji nas dolaze savjetovati sa skupim i »najmodernijim cjelovitim rješenjima«, oni koji nam dolaze prodavati šarena stakalca, nisu (uvijek) u pravu. Pokazano je da i mi znamo znanje i kako rješenja ne moraju biti skupa. Pokazujemo našu spremnost za improvizacijom, koja nas je oduvijek krasila, od snalaženja u ratovima protiv jačih do snalaženja u preživljavanju i u vrijeme najvećih neimaština. Možda nam da malo više hrabrosti da sve može biti i drugačije, a ne samo kako nas formatira EU i svjetski politički establishment.

Možda se vratimo nama, našim promišljanjima, našim rješenjima i možda izbjegnemo da svi budemo kockasti po njihovom dizajnu. Na mene već i tako ne mogu računati. Polako kao da nas ima više koji ne želimo biti kockasti.

Još jedna važna poruka se krije u interventnom rješenju za Plitvice, a proizlazi iz nacrta prijedloga Plana gospodarenja otpadom, koji sam odlučio ne komentirati, ali mi »uspjeh« s Plitvicama ne dozvoljava da se opet ne javim i na tu temu.

Ulaganja u domaću opremu

Čitam Plan i imam cijeli niz komentara posebno vezano za rješenja koja previše ovisi o spremnosti pojedinaca, ali i rokove. Čitam i tražim pozitivno u Planu. Kako početi? Kako naći rješenje prihvatljivo svima? Kako izbjeći povećanje naknada, do koji će doći ako nastavimo sadašnjim putem unatoč planiranom smanjenju PDV-a na odvoz smeća, kako kaže ministar financija gospodina Marić, iako bi u duhu kružnog gospodarstva trebao govoriti o otpadu i potencijalnim sirovinama. Znam da on izraz »smeće« koristi kao termin financijaša, kada govore o rejtingu pojedine države. No otpad nije smeće, na čemu se temelji i plan gospodarenja. Čitam i razmišljam kako u zbilju pretvoriti izjavu premijera Plenkovića kako svi moramo pridonijeti zamahu gospodarstva. Interventna mjera na Plitvicama pokazuje da imamo naša rješenja i kako se izvoz najlakše realizira na domaćem tržištu.

Za onih 475 milijuna eura koji su navodno ugroženi ne donese li se plan, uz malo mudrosti, najveći dio možemo iskoristiti za domaću opremu i eto izvoza kod kuće. Naš novac iz EU-a se vraća u domaće gospodarstvo. U Planu je skrivena »eureka«, interventna mjera koja može biti rješenje!

Piše: »Interventna mjera za smanjenje odlaganja komunalnog otpada nastalog u Gradu Zagrebu: Ova mjera uključuje izgradnju postrojenja i/ili nabavu opreme potrebne za: sortiranje odvojeno sakupljenog otpada; postrojenja za biološki obradu odvojeno prikupljenog biootpada, te postrojenja za obradu MKO (mješovitog komunalnog otpada) nastalog na području Grada Zagreba, do izgradnje CGO-a (centra za gospodarenje otpadom) Grada Zagreba. Postrojenja treba planirati na način da se kasnije mogu koristiti u okviru funkcije CGO-a. Kapacitet postrojenja potrebno je odrediti sukladno prostornim uvjetima, količini otpada i tehno-ekonomskoj analizi«. Slična mjera je predviđena i za Split.

Interventna mjera predložena za Zagreb i Split, koju bi ja najradije odmah predložio barem još za Osijek, a što se tiče tehnologije i na regionalnim centrima koji su u visokom stupnju pripreme (Zadar, Šibenik, Piškornica) nam može uštedjeti i puno novca i prijeteće sankcije. Evo kako sam o tome pisao ranije, onako grubo, po metodi »π x palac« za Zagreb: Špagetima protiv tehnološkog napretka.

Rješenje za otpad u Zagrebu

Zagreb bi trebao dvije linije MBO-T po 40 t/sat za obradu mješovitog otpada, iako bi se moglo proći i s jednom. Investicija je to je reda veličine 2 x 5 milijuna eura. Preradom bi se količine otpada koje bi trebalo odložiti, sa sadašnjih približno 300 000 t/godina svele na ne više od 30 000 tona. Pri tome bi se dobilo cca 100 000 sekundarnih sirovina, kuhinjski i vrtni otpad bi se smanjio za nekih 90 000 tona, i dobilo bi se 50 – 60 000 tona zamjenskog goriva (RDF), s visokom kaloričnom vrijednošću, jer se u procesu prerade s MBO-T tehnologijom, otpad  prosuši, tako da je plasman nastalog alternativnog goriva (RDF) relativno jednostavan, odnosno moguć.

U otpadu grada Zagreba se nalazi nešto više od 25 % papira i kartona i također nešto više od 25 % plastike, te oko 30 % kuhinjskog i vrtnog otpada. Da je cijena plastike u prosjeku 100 eura/t i neka se iskoristi samo 50 – 60 % ukupne plastike, nekih 40 000 tona, to znači mogući prihod od prodaje plastike od 4 milijuna eura. S papirom je slično glede količina. Uz pretpostavljenu cijenu od nekih 50 eura/t, dobio bi se dodatni prihod od nekih 2 milijuna eura.

Sadašnji trošak odlaganja na Jakuševcu je nekih 40 eura/t. Zbog ne odlaganja 270 000 tona otpada ostvarila bi se ušteda od dobrih 11 milijuna eura. Troškovi prerade s troškovima amortizacije, po toni otpada u MBO-T je do nekih 30 eura, ukupno 9 milijuna eura.

MBO-T postrojenje se može iskoristiti i za preradu već odloženog otpada na Jakuševcu i na taj način Zagreb ne bi više trebao tražiti mogućnost izgradnje novog odlagališta, a stanovnici oko Jakuševca bi dobili u cijelosti sanirano odlagalište, koje bi trajno izgubilo naziv »smetlišta«. Uštedilo bi se i maltretiranje građana Resnika, a i dao bi se i veliki doprinos razvoju gospodarstva, kako to od svih traži premijer.

Naravno da ovaj izračun predstavlja samo vrlo grubu procjenu, ali i kada bi moguće pogreške bile i 50 % opet sve govori o prednostima prijedloga.

Ako nastavim pisanje na način da se vraćam na svoje tekstove, a sve mi se čini da će na red doći i druga upozorenja (Marišćina, Sisak, …), jednom ću objaviti poučak s tekstom: »Poučak XY: pogledajte poučke 3, 24, 48, 72, 132, 433…« Bit će to u duhu onog kultnog vica, kada se pridošlica u jednom društvu čudi zašto se svi smiju kada netko spomene jedan broj. Prijatelj mu objasni da se pod brojem krije vic i da se oni smiju tom vicu, bez da ga prepričavaju. Nakon jednog broja svi se smiju puno glasnije. Upita novajlija zašto se baš kod toga broja smiju glasnije? I dobije odgovor da se radi o novom vicu kojeg čuju prvi put.

I ja ću nastaviti svoju malu misiju. Kako kaže veliki Stephen Hawking: »Vrlo je važno ne odustati. Tek tako možete nešto i učiniti«.

Komentari su zatvoreni