Na današnji dan: U Zagreb stigao prvi vlak

Na današnji dan: U Zagreb stigao prvi vlak

(Naslovna fotografija: www.zeljeznice.net)

Zanimljivo je napomenuti da je već za vrijeme postavljanja pruge i gradnje današnjega Glavnog kolodvora uvelike prigovaralo izboru lokacije, koja je, navodno, suviše blizu grada, pa bi jednoga dana mogao postati branom širenja Zagreba prema jugu…

Prvi je vlak u Zagreb stigao 1. listopada 1862. godine, iako se o potrebi željezničkog povezivanja Zagreba s Bečom i Trstom raspravlja odmah nakon što 1846. počinje gradnja pruge, a koja će austrougarsku metropolu s jadranskom lukom povezati tek jedanaest godina kasnije. U međuvremenu, unatoč nepovoljnoj konfiguraciji tla i potrebi probijanja tunela i gradnje vijadukata, dovršavane su pojedine dionice, pa su tako Maribor, Celje i Ljubljana željeznicom povezani mnogo prije nego Zagreb.

Gradnja pruge od Siska preko Zagreba, pa do Zidanog Mosta počinje 1861., a već godinu dana kasnije Zagreb je vlakom povezan s Trstom, Ljubljanom, Mariborom, Grazom i Bečom. Tako se do Graza sada dolazi prije i udobnije nego primjerice do Karlovca, do kojeg će pruga stići tri godine kasnije. Povezivanjem dvaju gradova željeznicom dobiva Zagreb, a gubi Karlovac. Do uvođenja pruge 1865., naime, Karlovac je najjače trgovačko središte u Hrvatskoj. Savom i Kupom lađe su u Karlovac iz Slavonije i Banata dopremale žito, drvo, duhan i ostalu robu, a što se potom kolima po Lujzijanskoj cesti otpremalo dalje prema lukama u Bakru i Rijeci.

Uspostavom Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. Zagreb će se okoristiti utoliko, što se rađa ideja za željezničkim povezivanje s Budimom, a koja se 1870. i ostvaruje. Ta je pruga, prema Rudolfu Horvatu (Prošlost grada Zagreba, 1942.), stajala. 7.395.322 forinte i 50 novčića. Iz Zagreba sada vlak ide preko Dugog Sela, Križevaca i Koprivnice za Mađarsku. A tri godine kasnije ugarsko-hrvatsko ministarstvo prometa gradi prugu i od Karlovca do Rijeke, a istodobno od Južne željeznice otkupljuje i prugu od Zagreba do Karlovca i tako postaje vlasnik cijele pruge od Budimpešte do Rijeke, te stječe pravo na uspostavu jedinstvenog cjenika.

Varaždin će morati još pričekati na priključenje željezničkom prugom na Zagreb. Rasprava o potrebi gradnje pruge Zagreb – Varaždin vodi se dvadesetak godina, a prvi vlak na toj relaciji krenut će, zahvaljujući Dioničkom društvu Zagorske željeznice, 4. rujna 1886.

S druge strane, Bjelovar će još morati čekati da i on bude željeznicom približen hrvatskoj metropoli. Taj dugo očekivani i svečani trenutak dočekat će 12. rujna 1894., kad je otvorena pruga Križevci – Bjelovar, koja će potom 1900. biti produžena i do Virovitice.

Najduže će na vlak iz Zagreba, međutim, čekati Splićani. Iako oni prvi vlak, ali samo do Siverića, imaju već 1877., a potom i do Knina 1888., pruga se teško i dugo probija kroz Liku do Zagreba. No željezničko povezivanje Dalmacije sa Zagrebom dogodit će se tek 17. srpnja 1925.

Valja podsjetiti da je Zagreb na Glavni ili, kako se isprva zvao, Državni kolodvor čekao punih trideset godina. Od priključenja Zagreba željezničkoj mreži 1862. do gradnje Glavnog kolodvora 1892. Zagrepčani su se služili kolodvorom Sava ili Južnim kolodvorom (kasnije Zapadni), koji danas služi još kao scenografija za snimanje stranih i domaćih filmova i televizijskih drama, čija se radnja događa u davna vremena.

Zanimljivo je napomenuti da je već za vrijeme postavljanja pruge i gradnje današnjega Glavnog kolodvora uvelike prigovaralo izboru lokacije, koja je, navodno, suviše blizu grada (a grad je u to doba završavao sa zgradom JAZU/HAZU!), pa bi jednoga dana mogao postati branom širenja Zagreba prema jugu. A što se veličine tiče, ona je svakako nadilazila svoje vrijeme, ali su graditelji mislili i na budućnost, jer kolodvor se, molit ćemo lijepo, ne gradi svaki dan, a ovaj bi mogao poslužiti svrsi i kad će Zagreb biti i mnogo veći, kad će u njemu živjeti, može biti, i nekoliko stotina tisuća ljudi…

Koliko god mislili na budućnost, ti naši dragi preci nisu, eto, ni sanjati mogli da će taj isti kolodvor svrsi služiti (i to kao jedini!) u današnjem suvremenom Zagrebu. I to u 21. stoljeću! (zg-magazin)

Ostavi komentar

*