Na današnji dan rođeni I. G. Kovačić i J. S. Bach

Na današnji dan rođeni I. G. Kovačić i J. S. Bach

Glavno je obilježje Goranovih ranih radova prvivrženost zavičaju i ljudima / tvarajući u doba kasnoga baroka, Bach je u svojem golemom i raznovrsnom opusu doveo do zaključnog vrhunca dostignuća cijeloga baroknog razdoblja

Dogodilo se na današnji dan, 21. ožujka:

1879. – Na današnji dan u Splitu je rođen hrvatski skladatelj i dirigent Josip Hatze (Split, 21. 3. 1879 – Split, 30. 1. 1959). Privatna glazbena poduka u Splitu i rano izražena velika nadarenost omogućili su mu da je već sa 16 godina skladao Misu a Kapela. S odličnim uspjehom završio je Konzervatorij »Gioachino Rossini« u Pesaru. Hatzeov ukupni glazbeni opus, u kojem potpuno prevladavaju šezdesetak solo pjesama, dvije opere i zborska djela, sav je u znaku vokalne izražajnosti s težištem na melodiji. Ta vokalnost počiva ponajprije na tradiciji talijanskog belcanta s kraja 19. stoljeća, ali povremeno očituje i utjecaje njemačkog i slavenskog glazbenog romantizma te impresionističkoga zvukovnoga kolorizma. Tvorac je nekih od najljepših i najpopularnijih stranica hrvatske vokalne lirike (Kad mlidija umreti, Majka, Ti, Moja sudba, Suzi, Rob, Večernje zvono, Jesen) te prve i jedine hrvatske verističke opere (Povratak). Djelovao je i kao reproduktivni umjetnik i glazbeni pedagog.

1895. – Glazbenik i violinski genij, »Paganini našeg vremena«, kako ga je kritika toga vremena zvala, Zlatko Baloković, rođen je 21. ožujka 1895. u Zagrebu (Zagreb, 21. 3. 1895. – Venecija, 29. 3. 1965.). Počeo je držati koncerte 1913. godine u europskim i američkim glazbenim središtima. Uspješna solistička karijera na svim kontinentima vezana mu je uz najpoznatije orkestre. Postigao je sjajne kritike i priznanja. Zanimljivo je da nikad u inozemstvu nije dopustio ga na plakatima najave drukčije nego sa slovom ć na kraju te da je svuda isticao da je Hrvat. Za vrijeme I. svjetskog rata često je koncertirao u korist međunarodnog Crvenog križa. Od 1924. stalno nastanjen u SAD-u. Dora Pejačević napisala je za njega Slavensku sonatu, koju je prvi put izveo 1926. u Clevelandu. Američki skladatelj John Alden Carpenter posvetio mu je svoj violinski koncert, koji je Baloković prvi put izveo 1938. Tijekom Drugoga svjetskog rata organizirao je pomoć partizanskom pokretu, za što je primio najviša odlikovanja. Njegovu umjetničku ostavštinu poklonila je supruga Joyce Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (tada JAZU) u Zagrebu, a 1966. utemeljila je i zakladu za stipendiranje hrvatskih studenata na Harvardu. Njegova violina King, rad Guarnerija del Gesùa, čuva se u HAZU. Svirka mu se odlikovala lakoćom i temperamentnošću izvedbe te punim i zvučnim, a mekanim tonom. Mnoge od njegovih poznatih interpretacija ostale su sačuvane na gramofonskim pločama.

1913. – Hrvatski književnik i publicist Ivan Goran Kovačić rođen je na današnji dan u Gorskome kotaru (Lukovdol, 21. 3. 1913. – okolica Foče, ? 12. 7. 1943.). Drugo ime uzeo je 1935. kao znak pripadnosti zavičaju. Od 1926. živio je u Zagrebu, gdje se 1932. upisao na studij slavistike (narodne povijesti, jezika i književnosti), ali ga je ubrzo napustio te se posvetio književnom i novinarskom radu. Prvu zbirku Lirika objavio je 1932. s još dvojicom mladih pjesnika, a posthumno su objavljene njegove knjige Ognji i ruže, Sveti psovač, Eseji i ocjene, prijevodi strane lirike i Izabrana djela nakon Drugoga svjetskog rata. Glavno je obilježje Goranovih ranih radova prvivrženost zavičaju i ljudima. Radio je kao urednik kulturne rubrike, prvo u Hrvatskome dnevniku, a zatim u Novostima. Neko vrijeme bio je i politički aktivan kao pristaša Radićeve Hrvatske seljačke stranke.

Ustaške su ga vlasti nakon uspostave NDH poslale za upravitelja pošte u istočnu Bosnu (Foču), ali ga je Mate Ujević zadržao u Zagrebu kao suradnika u Hrvatskome izdavalačkom bibliografskom zavodu. Potkraj 1942. s Vladimirom Nazorom otišao je u partizane. Ubili su ga četnici upravo u blizini Foče, kamo je trebao otići kao namještenik. Grob mu je ostao nepoznat pa su mnogi u tome vidjeli začudnu koincidenciju s njegovom poznatom pjesmom Moj grob iz 1937., a i s njegovim najpoznatijim djelom, poemom Jama, koja je tiskana posmrtno u Italiji i na oslobođenome teritoriju. Zbog tragične smrti Goranov je lik nakon rata zadobio legendarne obrise, što je znatno utjecalo i na sudbinu njegova književnog djela, kojim se često i manipuliralo u političke svrhe. Na njegov rođendan redovito se održavaju pjesničke svečanosti i dodjeljuje Goranova nagrada.

Književni opus obuhvaća mu sedam novela iz knjige Dani gnjeva, pjesništvo, koje se dijeli na štokavske i kajkavske pjesme, poemu Jama i Hrvatske pjesme partizanke, što ih je u ratu napisao s Nazorom, te mnogobrojne književne i filmske prikaze, članke i polemike.

Prevodio je francuske, talijanske, njemačke, slovenske, češke i ruske pjesnike, a osobito se istaknuo prijevodima engleske lirike.

1685. – Godine 1685. rodio se glasoviti njemački skladatelj Johann Sebastian Bach (Eisenach, 21. 3. 1685 – Leipzig, 28. 7. 1750.). kojega se općenito smatra jednim od najvećih skladatelja svih vremena. Njegova su djela zapažena po intelektualnoj dubini, tehničkoj zahtjevnosti i umjetničkoj ljepoti, a bio je inspiracija kasnijim velikanima poput Mozarta i Schoenberga. Čembalo i orgulje učio je kod strica J. Christopha, zatim kod najstarijega brata Johanna Christopha, koji ga je uputio i u skladanje. Stvarajući u doba kasnoga baroka, Bach je u svojem golemom i raznovrsnom opusu doveo do zaključnog vrhunca dostignuća cijeloga baroknog razdoblja. Usavršio je i obogatio ustaljene oblike (fuga, suita, barokni koncert, sonata, kantata, misa, oratorij i dr.), produbio i intenzivirao izražajna sredstva i tehnike (polifonija, harmonija, instrumentacija) te spojio u sveobuhvatnu cjelinu raznorodne stilske elemente njemačke, talijanske i francuske glazbe. Ujedno je genijalnom maštovitošću i bogatstvom izraza stvorio djelo trajne, općečovječanske vrijednosti.

Glavna su obilježja njegova skladateljskoga stila melodika široka raspona, bogato razvedeno ornamentiranje solističkih linija, izvanredno složene i često vrlo smione harmonije, motivička građa nabijena pokretačkom snagom te sklonost prema jedinstvenim ritmičkim tokovima i gustoći kontrapunktičkoga tkiva. Međutim, osebujnost njegove glazbe temelji se na snazi izražaja koji je često vezan na predočavanje afekata, na glazbeno oslikavanje određenih pojmova sadržanih u tekstu ili na asocijativne predodžbe, religioznu simboliku, ali je uvijek jednako impresivan, bilo da je dramatski dinamičan ili lirski meditativan, i po tom intenzitetu izražaja Bach je daleko ispred svojega doba. Za života na glasu kao virtuoz i maštovit improvizator na orguljama, kao majstor skladateljskih tehnika, a ne kao stvaralačka ličnost, Bach je nakon smrti ubrzo zaboravljen.

1804. – Početkom 19. stoljeća prihvaćen je Code Napoleon ili Napoleonov zakon kao francuski građanski zakon. Te davne 1804. godine na današnji dan zakon je službeno stupio na snagu, a zabranjivao je privilegije s obzirom na mjesto rođenja, dopuštao slobodu vjere, isticao odvojenost Crkve od države, kao i da vladini poslovi pripadaju samo kvalificiranima. Na brzinu su ga sastavila četvorica pravnika. (zg-magazin)